Besparica i vize glavni razlozi za ostajanje u zemlji

Visok „šengenski zid”
– Najviše putovali poslovni ljudi, a najmanje srednjoškolci i studenti –

Većina stanovnika Srbije imala je prilike da poseti zemlje Evropske unije ali putem – Travel kanala ili interneta. Krivac za ova virtuelna putovanja nije samo besparica, već i visok „šengenski zid”, koji, uprkos godinama, pameti i fizičkoj spremnosti, ne uspevaju da preskoče čak ni mladi. Zahvaljujući onima koji ne vole zidove, 200 najboljih studenata iz Srbije sutra će prestati da budu deo statistike koja govori da čak 70 odsto srednjoškolaca i studenata nikada nije zakoračilo preko granice.

Iako ovaj podatak kojim se najčešće barata u javnosti, mnogi smatraju preteranim, razna istraživanja rađena poslednje dve-tri godine kazuju da je taj procenat ipak vrlo visok i da su oni koji su uspeli da preskoče „šengenski zid”, najčešće odlazili (samo) do Grčke.

Ono što je u razvijenim zemljama Evrope karakteristično za mlade – obilaženje i upoznavanje stranih zemalja – za mlade u Srbiji predstavlja luksuz.

Sudar želja i realnosti

Kako se konstatuje u najnovijoj, zajedničkoj studiji Evropskog pokreta u Srbiji, Civilnog dijaloga i KIPRED-a, u Srbiji je osećaj izolovanosti i usredsređenosti na sopstvenu sredinu više izražen nego početkom devedesetih. „Osećanje marginalizacije i nedostatak perspektive su posebno izraženi među mlađom generacijom: Evropa koju oni vide je ograđena šengenskim zidom”, navodi se u ovoj studiji.

Iako se broj onih koji su putovali u inostranstvo u poslednje tri godine povećava, te cifre su mnogo manje od broja putnika u prošlosti. Recimo, u 2002. godini putovalo je samo šest odsto stanovnika, godinu dana kasnije 11 odsto, a 2004. godine 15 odsto stanovnika Srbije.

Trenutni vizni režim, kao glavni razlog zbog kojeg ne putuju u susedne zemlje, navodi 18 odsto ispitanika opšte populacije u Srbiji, po 23 odsto studenata i eksperata i 19 odsto poslovnih ljudi. Kao glavni razlozi, uz vize, navedeni su nedostatak novca (64 odsto), motivisanost i bezbednost.

Indikativan je i podatak da od ukupnog broja ispitanika čak 56 odsto nikada nije putovalo u bilo koju zemlju EU, a većina onih koji to jesu, činili su to u prošlosti, odnosno pre 1990. godine. Tokom 2003. i 2004. godine samo je pet odsto njih imalo prilike da vidi zemlje EU.

Najviše prilike da preskoče „šengenski zid” imali su eksperti i poslovni ljudi. Pa ipak, navodi se u ovoj studiji, za one koji imaju najviše šanse da otputuju viza je igrala veliku ulogu u odustajanju od putovanja. Na primer, gotovo polovina opšte populacije u Srbiji, kao i 76 odsto akademaca, 70 odsto eksperata i 54 odsto poslovnih ljudi navodi da su planirali da putuju u zemlje EU u poslednjih pet godina, ali nisu bili u mogućnosti. Većina je navela nedostatak novca kao glavni razlog za odustajanje od planova, ali i vizni režim (35 odsto opšte populacije, 25 odsto studenata, 43 odsto eksperata i 60 odsto poslovnih ljudi).
Kako navode autori studije, stiče se utisak da upravo studenti izazivaju najveće podozrenje imigracionih vlasti u zapadnim zemljama, pa zato akademci i imaju najviše poteškoća da obezbede vizu.

Poražavajuće podatke prikupila je i organizacija IAESTE koja studente završnih godina vodi na stručnu praksu u inostranstvo. Po rečima Dragana Vukićevića, direktora odbora IAESTE u Srbiji i Crnoj Gori, čak 91 odsto akademaca koji se prijavljuju na njihove konkurse nikada nije bilo u inostranstvu, a samo oko dva odsto je putovalo u neku drugu zemlju ili su završili četvrtu godinu gimnazije u inostranstvu.

Šta na ovu temu kažu srednjoškolci, oni koji tek stiču prva iskustva sa prikupljanjem dokumentacije i redovima ispred ambasada? Prema istraživanju Udruženja bekpekera (ranac na leđa, put pod noge) koje je obavljeno među mladima srednjoškolskog i fakultetskog uzrasta od ’75 do ’86 godišta, pasoš ima 62 odsto ispitanika. Mladi bi definitivno voleli da mogu što više da putuju. Pojavljuju se odgovori ’stalno’, ’svakog meseca’, ’dva puta mesečno’, ’svakog vikenda’, ali bi se veliki deo zadovoljio i da putuje dva-tri puta godišnje (34 odsto). Bilo je i 35 odsto onih koji bi želeli da putuju 4-10 puta godišnje.

Sudar želja i realnosti najbolje ilustruje podatak da su u poslednjih godinu dana ispitanici najviše putovali – po Srbiji (42 odsto) i u Crnu Goru na more (23 odsto). Preko granice je otišlo 35 odsto mladih, a najčešće se putovalo u Grčku, Mađarsku, Tursku i Hrvatsku. Na pitanje gde bi voleli da putuju, srednjoškolci su naveli 39 država. Najčešće su isticali Italiju, Španiju, Francusku, Egipat i SAD.

Politika pametnih viza

Slično istraživanje, kako navode, prve te vrste među srednjoškolskom omladinom, uradili su sami učenici, budući novinari, okupljeni u Omladinskoj pres-agenciji pri Centru za prava deteta. Mladi anketari su šetali među učenicima prve i druge godine iz 11 srednjih škola različitog profila.

Kako objašnjava Aleksandar Gubaš, koordinator Omladinske pres-agencije, u zemljama koje smatraju inostranstvom nikada nije bilo 19 odsto ispitanih momaka i nešto više devojaka (24 odsto). Do svoje 16. godine jednom ili dva puta putovalo je van zemlje 26 odsto učenika i 30 odsto učenica, dok je od tri do pet puta pasoš koristilo 20 odsto momaka i 13 odsto učenica beogradskih srednjih škola.

Slični su podaci i Građanskih inicijativa: više od polovine mladih starosti do 30 godina nije bilo u inostranstvu u poslednjih pet godina. Svega jedna četvrtina može sebi da priušti redovan odlazak na letovanje, a samo retki sebi mogu da priušte zimovanje i odlazak u inostranstvo.

Zato i ne čudi apel vladama EU koji se poslednjih meseci sve češće čuje iz Srbije, da se uvede politika ’pametnih viza’, koja otvara granice za omladinu, poslovne ljude i za one koji će biti ključ za izgradnju svojih zemalja, a zatvara ih za kriminalce. Manje striktan vizni režim svakako bi pomogao u ublažavanju osećaja izolacije i olakšao proces evropskih integracija u regionu.

Srdačno vaša Srbija

Svaki student koji se 17. jula otisne u Evropu nosiće sa sobom 250 prospekata „Srdačno vaša Srbija”, na pet svetskih jezika i podeliće ih tokom putovanja na najvećim evropskim trgovima. Na taj način, 50.000 puta će najbolji predstavnici naše zemlje pružiti ruku prijateljstva građanima Evrope i time će promovisati novu, otvorenu i prijateljsku Srbiju.