Traganje za korenima Srba

Podatak koji sledi jos jedan je u nizu potvrda da veza Tribala i Srba postoji. Stara oblast Nemanjica, Zahumlje i Travunija (Hercegovina), dugo je u zapisima nazivana Trivalijom. Ime Hercegovine se pojavljuje kao Trivalija, odnosno Tribunija ili Travana. U Trivaliji je, kod Trebinja, i manastir Tvrdos ciji je prvi hram podignut u vreme Konstantina Velikog, a sam manastir je zaziveo najkasnije u sestom veku.
Na Tribale podsecaju i mnogi hidronimi i toponomi. Tribal, selo u crikvenickom kraju, Triban, selo u okolini Benkovca, Tribija, zaselak u visockom kraju u Bosni, Tribinal, vrh na planini Mosor…
Oblasti koje su nekada pripadale Tribalima na podrucju Pomoravlja i u kojima su, moguce je, oni jos ziveli Nemanja je pripojio svojoj drzavi krajem dvanćstog veka. Do ovih podataka je dosao Zivojin Andrejic tragajuci za korenima Srba, i sve to, kao i jos dosta drugih novih podataka, pretocio u knjigu „Vladari Tribala“ koja je nedavno ugledala svetlost dana. Ko su Tribali koji su u jednom trenutku bili najbrojnije i najmocnije pleme na Balkanu, pa mozda i u Evropi?
Ratovali i sa Aleksandrom Velikim
Istorija Tribala pocinje relativno rano, sa periodom prelaza iz bronzano u gvozdeno doba, orijentaciono oko 1.300 godina pre nase ere. O njima se fragmentarno govori, a najraniji istoricari, pre svih Grci, na podrucju danasnje Srbije, odnosno u Pomoravlju, Podunavlju i Panoniji govore o Dakima, Tribalima i Siginima. To je period oko sestog veka pre Hrista.
Teritorija na kojoj su ziveli Tribali u petom veku pre nove ere, prema Herodotu, nalazi se zapadno od reke Istkar u Bugarskoj. Izmedju ostalog zabelezio je i ovo: „Iz ilirske zemlje tece prema severu reka Angro i utice u tribalsku ravnicu i u reku Brongo, a Brongo se uliva u Istar.“ Ocigledno da je rec o Juznoj Moravi, odnosno o Velikoj Moravi koja se uliva u Dunav. Na taj nacin se tribalska dolina vezuje za Pomoravlje i Podunavlje.
Vesti o Tribalima bile su sporadicne sve do njihovog upada u Makedoniju i borbama koje je vodio Filip sa njima. Bilo je to 344/3. godine. Isokrat u svom govoru o Tribalima napominje da je rec o sloznom i mocnom narodu. Justin je zapisao da su Tribali presreli Filipa kada se vracao sa pohoda na Skite trazeci deo plena. Kako ga nisu dobili, doslo je do sukoba u kojem je Filip tesko ranjen.
Na mnogoljudne i mocne Tribale u prolece 335. godine posao je i Eleksandar Veliki. Hteo je da osigura nemirnu granicu sa te strane kako bi spokojno krenuo u veliki pohod ka Indiji. Deset dana je putovao Aleksandar dok nije stigao na planinu Hem (Balkan). Posle pobede nad Tracanima nastavio je ka reci Iskar gde ga je sacekao tribalski kralj Sirm. Tribali su pruzili zilav otpor, ali su na kraju morali da popuste pred nadmocnijom vojskom velikog Aleksandra. Zbog neocekivano snaznog otpora, kakav nije ocekivao, Aleksandar je s ponosom rekao: „Pokorio sam Trakiju, Ilire, gospodarim Tribalima i Medima.“
Zivot u kontinuitetu
Uoci polaska na osvajanje Azije, Aleksandar Veliki ili Srbin Aleksandar Treci Karanovic, kako smatra Jovan I. Deretic, izjavio je da ce slediti put i primere boga Baka koji je ranije isao u osvajacke pohode na Aziju. Kod starih Srba, prema misljenju Deretica, bog Bak je smatran najvecim u redu bogova, iznad kojih je bio samo vrhovni nevidljivi Bog. Iz Aleksandrovih izjava ostalo je zapisano da je neki veliki vojskovodja, daleko pre njega, preduzeo pohod sa Helmskog (Balkanskog) poluostrva odnosno iz Srbije na istok sve do Indije. Taj vojskovodja je ostao pamcen u narodu kao bog Bak, a Aleksandar se proglasio njegovim naslednikom.
Kada je Aleksandar osvojio Vavilon, u gradu je ostavio vojskovodju Mazea, posle koga gradom vlada Stamenas – Stamen, prema svemu sudeci Tribal. Aleksandar je obnovio hram boga Bela koji se nalazio u centru Vavilona.
Prema istrazivanjima dr Milorada Stojica, Tribali su naseljavali oblast celog srpskog Podunavlja, kompletno Pomoravlje, donju Posavinu, deo Kolubare, istocnu Srbiju, severozapadnu Bugarsku i na jugu Srbije do Skoplja. Za njih se mogu vezati i otkrica iz knezevskih grobova s srebrnim i zlatnim nalazima. Rec je o nalazima, odnosno pojasevima tipa „mramorac“, pa prema tome kontinuitet Tribala na ovim podrucjima traje hiljadu i po godina, odnosno od trinćstog veka pre nase ere, pa do drugog veka posle Hrista. Sve to potvrdjeno je i arheoloskom gradjom,
nalazima sa lokaliteta koji pripadaju Tribalima.
Da su Tribali, bastinici antickog nasledja Srba, imali uredjenu drzavno- pravnu teritoriju na svojim tradicionalnim zemljama svedoci i postojanje njihovog grba. Grb Tribalije se samostalno pojavljuje tek posle propasti srednjovekovne srpske drzave, koja se razvijala na tradiciji Nemanjica i Brankovica koji su bili njihov izdanak. Srpska drzava Nemanjica je imala svoj grb: na crvenom stitu se nalazi dvoglavi beli orgao. Grb Tribalije se pojavljuje od sedamnćstog do osamnćstog veka kao grb Sumadije. Ova tada, kao teritorija, zahvata one oblasti koje Nemanja pripaja svojoj dedovini prilikom obnove srpske drzave. Rec je o danasnjoj „uzoj“ Srbiji koja podrazumeva i istocnu, a to su upravo najstarije oblasti koje naseljava, jos u anticko doba, stari i mocni narod Tribala.
Prostreljena glava divljeg vepra, prema tradiciji grb Sumadije, spada u starije heraldicke motive. Ukoliko se prihvati da je poreklo ovog grba u vezi sa antickim vremenima Tribala, onda se svakako mora pozabaviti znacenjem i simbolom glave divljeg vepra koji je pogodjen strelom.
U novije vreme mnogi istrazivaci se okrecu ka antickim izvorima starih istoricara koji smatraju da su Iliri i Sarmati, odnosno Sloveni jedinstven etnos. Jos je Herodot tvrdio da su Veneti i Iliri isti narod, a Ptolomej da Veneti cine dobar deo Sarmatije. Milan Budimir navodi pojave Veneta na obalama Atlantika, Baltika, u Alpima, u dolini Poa u Italiji, na Balkanu (Dalmacija, Tesalija, usce Dunava) i severnoj Anadoliji u vremenskom periodu od Homera do Tacita.
Anonimni pisac iz Ravene iz sedmog stoleca kaze da su postojale tri Srbije: jedna do Grcke, druga u Dakiji, a treca u Sarmatiji.
Celokupnu ovu oblast osvojili su Rimljani pod svojim imenom Ilirik, a ilirske legije su postale glavna vojna snaga carstva. Upravni centar prelazi u Sirmijum, a sa Deciusom 248. godine pocinje neprekidna vladavina „ilirskih i dackih careva“ koja traje zakljucno sa Valentijanom Drugim, dakle do 392. godine.
Licinije i Konstantin
Zivojin Andrejic u svojoj knjizi „Vladari Tribala“ zakljucuje da je vrlo cudno da su tako brojni narodi kao Iliri, Tracani, Geti, Tribali i Mezi potpuno nestali sa Balkana. Jednostavno oni nisu mogli da budu potpuno unisteni, a jos je neverovatnije da se u velikim borbama u vreme seoba naroda na ovom tlu uopste ne pominju. Njihov nestanak je ostao potpuno neprimecen. Slovenski talas doseljenika nije mogao da bude toliko brojan, da bude veci i od delimicno istrebljenih starosedelaca. Na to opominju i rimski vladari tribalsko-dackog porekla sa tla danasnje Srbije. A mozda je udeo Tribala, tih antickih Srba u nasem (srpskom) bioloskom poreklu, vrlo znacajan, mozda cak i veci od slovenskog.
Nemanjici, koje su Grci nazvali arhonti Tribala, svoju geneologiju u srpskim letopisima i rodoslovima srednjeg veka izvode od rimskog cara Licinija i Konstantina Velikog. Nasi izvori za Licinija kazu da je bio Srbin, mada se o njemu malo zna. U Karlovackom rodoslovu pise: „Glagoljut istini spisatelji jako Likiniju Srbinu biti rodom, Jelinu mudrovanijem, i sva srbska idolu sluzase Dagonu… Prisvoji Konstantin k sebi i Likinija cara Srbskoga, dade njemu sestru svoju Konstanciju za zenu veliki car Konstantin.“
I Milos S. Milojevic u „Glasniku ucenog drustva“ koji je stampan 1872. godine navodi deo iz „Obsteg lista Patrijarsije pecke“ gde pise da su mnogi pisali rodoslove „svetih careva srbskih ili Ilirskih“, a onda pise da Nemanja vodi poreklo od „krvi Likinija mucitelja i Konstancije, sestre velikog Konstantina“. Sa njom je imao dva sina koji su sa majkom, po smrti Licinija, od Sirmijuma grada pobegli kroz Bosnu u Zahumlje, u otadzbinu im oca Licinija bojeci se velikog Konstantina i kazne smrcu.
I monasi manastira Mileseve, gde su bile mosti svetog Save, govorili su u sesnćstom veku da on potice od Licinija, koga je ubio Konstantin, a da je Sava pisao i prorocanstva kojima su dodavani neki znaci i slike.
Licinije je po nekima rodjen oko 250. godine kao Dacanin. Drugi istrazivaci su precizniji i kazu da je rodjen u Dakiji oko 263. godine. Zapravo, rodjen je u novouspostavljenoj provinciji Dakiji, juzno od Dunava, u danasnjoj Srbiji.
Za Licinija je Ilirik bio centralna oblast sa sedistem u Sirmijumu. Kada je pobedio Maksimijana Daju, prosirio je vlast i na istok. Dosavsi u sukob sa Konstantinom 314. godine, pretrpeo je vise poraza i bio zarobljen 324, a sledece godine pogubljen u Solunu.
U nekoliko letopisa pise da je Trivalija „otadzbina oca im Likinija“. A prema nekim enciklopedijama Licinije je poreklom Etrurac, prema drugima da je iz Nove Dakije koju je juzno od Dunava osnovao Aurelije u trecem stolecu. Svakako se misli na priobalnu Dakiju, gde su ziveli Mezi i Tribali. U svakom slucaju, danasnja istocna Srbija, gde su rodjeni Galerije i Licinije, jeste tradicionalna zemlja Tribala.