SRPSKI čVARCI SA SERTIFIKATOM

Iako Srbija nema dovoljno klanica, koje ispunjavaju evropske propise o proizvodnji mesa, niti zavidnu tehnologiju u pripremi vina, ipak se naši proizvođači spremaju da što veći broj svojih proizvoda plasiraju na tržište Evropske unije. To veliko tržište, od bezmalo pola milijarde potrošača je mamac, koji će srpski stočari, klaničari i agrari morati da zagrizu, ukoliko žele da opstanu i zarade.
Pre toga, potrebno je usvojiti niz zakona, jer samo proizvodi sa određenim sertifikatima mogu na tržište EU.
Ono što je sitne srpske seljake najviše zabrinulo, jesu najave o zabrani pečenja rakije, ukidanju svinokolja, ograničenja u proizvodnji kajmaka i sira.

Prema rečima dr Milana Prostrana, iz Privredne komore Srbije, razloga za strah ipak nema.
– U Srbiji neće biti zabrane svinjokolja, a reč je samo o uvođenju standarda, koji znači veću kontrolu prometa žive stoke i mesa. Dakle svi, koji žele da prodaju kobasice i čvarke moraće da imaju sertifikat, a oni koji kolju svinje isključivo za vlastitu prehranu moći će da nastave uobičajene rituale svinjokolja – tvrdi Prostran.
Slična situacija je sa proizvođačima rakije, sira, kajmaka, ajvara. Svi higijenski standardi moraće da budu ispunjeni, ukoliko seljaci žele da prodaju svoje proizvode na pijacama i radnjama.

Seljaci dobijaju kodove

Poljoprivreda u zemljama EU je strogo regulisana velikim brojem zakona i propisa. Cilj je da proizvodnja bude kontrolisana od zemljišta do proizvoda (po standardu EUROREPGEP).
Svaki proizvođač ima svoj kod i njime je označena njegova roba. Ako dođe do nekakvih nepravilnosti, tačno se zna sa kog imanja je došao neispravan proizvod.
Srbija mora da usvoji mnoge zakone o poljoprivredi, a dr Milan Prostran ne veruje da će to biti moguće uraditi u toku 2009. godine.

Registrovanje stočara i agrara biće neophodno ukoliko žele da uđu u lanac isporuke, jer će najveći broj dobavljača i trgovaca tražiti dokaze o ispravosti. Bez definisanog porekla neće biti ni prometa proizvoda. I ratari koji proizvode bilje, voće i povrće moraće da se registruju, jer samo voćke s dokazom o ispravnosti mogu na pijacu!
Sve to će mnogo koštati srpske seljake, što znači da će mnogi od onih koji sada žive od svoje skromne proizvodnje biti na ivici preživljavanja.
Radi opstanka srpski seljaci će morati da se udružuju, što znači da oni koji budu istovremeno gajili stoku, sejali krompir, kukuruz neće moći da opstanu.
– Zemljišni posedi u Srbiji su izuzetno rascepkani, a prosek za Srbiju je 2,8 hektara po jednom zemljoradniku. Doduše, u Vojvodini je taj prosek nešto veći oko četiri hektara, ali je u centralnoj Srbiji svega 2,5 hektara – navodi Prostran.
U Evropskoj uniji situacija je bitno drugačija: pojedinačni posed kreće se, kako navodi naš sagovornik, u proseku od 20do 21 hektar, što stvara ozbiljnu dozu konkurentnosti.
Obaveza udruživanja, naravno neće postojati, ali radi nabavke jeftinijeg repromaterijala i povoljnijeg plasmana na tržište, postaće realnost i nuna potreba svakog srpskog seljaka.