Srbija 10 godina posle NATO agresije

Srbija 10 godina posle NATO agresije Autor: Dr.Barbara Hug, novinarka Zeit-Fragen-a,

Sredimo utiske o jednoj maloj zemlji Balkana koja je, nekoliko godina posle kraja hladnog rata, bessramno razorena od strane onih, koji još uvek smatrju Istok neprijateljskim, optužujući je za pripremu plana agresije – to je bio predmet intersovanja na našem putu. Razgovarali smo sa ljudima u Beogradu, Nišu i na selu. Šta se to sve desilo za vreme rata? Šta se to dešava danas? Zašto rat na kraju veka? Sa kojim ciljem su bačene tone osiromašenog uranijuma? Zašto kasetne bombe?
Usred stanbenih naselja još uvek se nalaze ruševine u centru Beograda, naprimer Ministarstvo Odbrane, koje je ostalo u ruševinama preko puta Ministarstva inostranih poslova, koje je već bilo popravljeno.
Još smo videli usred grada Niša kuće srušene za vreme bombardovanja.Još uvek se nalaze neeksplodirane kasetne bombe na krovu škole.Seljaci još uvek stradaju od neeksplodiranih bombi na svojim imanjima. Bolnice su pune ljudi obolelih od kancera, i to samo nekoliko godina posle rata.Prema epidemiologu Natači Lukić, iz Epidemiološkog centra u Nišu, statistike pokazuju porast oboljenja. čini se da je stopa porasta kancera na Kosovu još veća . Ali, o tome se ne govori. Da li je lanac ishrane zagađen uranijumskom municijom? To je pitanje od najveće važnosti.Tri pokušaja da se utice na anketnu komisiju na ovu temu, nisu uspela. Pa dobro, pitamo se u čijem je to interesu?
Eksperimenti sa oružjem NATO-a
NATO oružjem naročito su ciljano bombardovani : infrastrukturni objekti, televizijske stanice, fabrike, elektro-centrale, mostovi, železnica i kolone izbeglica.Svi navedeni objekti sa tačnim nazivom i mestom bombardovanja mogu se naći u publikaciji Yugoslav Daily Survey od 8 Juna 1999. čak što više da dodamo i jedno pravo ekološko pustošenje, kako to pokazuje publikacija Vojina Joksimovića: NATO počinio ekocid u Srbiji (NATO Commits Ecocide in Serbia, konferencija održana na Srpskom Kongresu Ujedinjenja, Serbian Unity Congress, septembre 1999, Cleveland / Ohio ) Životna sredina srba je zagađena; svi naši sagovornici su to potvrdili. Postoji i pođednaka saglasnost u potvrdi da su Amerikanci isprobavali nova oružja. Ne postoji prihvatljivo objašnjenje u izboru mesta na jugu Srbije, koja su bombardovali municijom sa osiromašenim uranijumom u regionu vododelnica, gde se slivovi reka odlivaju u različita mora- zašto baš ta mesta? Kad tamo nema ni vojnih postrojenja, ni gradova, ni fabrika, nema ničeg što bi moglo na prvi pogled da ima karakter vojno ili strateški interesantnog objekta.
Procenjuje se da je oko 15 tona osiromašenog uranijuma bačeno u široj okolini Uroševca. A odatle se reke slivaju prema Crnom Moru i prema Egejskom Moru. Da li su hteli da zagade ova mora sa uranijumom ili sa plutonijumom? Niko ne zna odgovor na ovu enigmu. Samo partneri NATO-a mogu dati neki odgovor. Bilo kako bilo ostaje činjenica da na Kosovu mladi ljudi umiru. Na posmrtnim plakatima i čituljama piše uvek isto posle kraće i teške bolesti.Što znači rak.
Uništavanje vitalnih temelja
Centar za nuklearna istraživanja u Vinči je dekontaminirao nekoliko mesta oko kratera bombi gde je kontaminacija osiromašenim uranijumom bila naročito visoka. Odvezeno je na tone zemljišta da bi se obavila dekontaminacija.Stada su napasana u ovom regionu, sve do 2001, kada je postavljena neka ograda.Ali nije moguće dekontaminirati sve poljoprivredne površine u Srbiji niti livade sa kozama, ovcama i kravama. Ministarstvo životne sredine, ne čini se da žuri da o tome govori. Nije bilo kredibilnih informacija, a najmanje onih službenih.
To je razumljivo, utoliko bolje kad se zna da siromašna Srbija, ubire prihode od prodaje poljoprivrednih proizvoda.U Bujanovcu su nas obavestili da ima teladi sa deformitetima, međutim čini se, da za sada nema porasta deformiteta te vrste kod dece na jugu Srbije.
Istina je da medicinske institucije raspolažu podacima o deformitetima, slučajevima raka i drugim bolestima. Sve ove informacije trebalo bi da su dostupne i ozvaničene od strane vlade.
Povecaje stope obolelih od raka po završetku rata u Bosni
Stanovništvo Hađica, predgrađa Sarajeva, bilo je izbeglo zbog bombardovanja, prema Bratuncu u istočnoj Bosni. Lekari su otkrili kod ovih izbeglica , povećanu stopu oboljenja raka, ali ne i kod stanovnika Bratunca. Dr.Slavica Jovanović, direktorka bolnice u Bratuncu, smatra da već ima nekoliko godina da se slučajevi bolesti raka , tri godine posle rata u Bosni, mogu dovesti u uzročnu vezu sa bombardovanjem. Dr. Stojan Radić, direktor onkološke klinike u Nišu, otkrio je povećanu stopu neplodnosti kod žena posle rata u Srbiji. Međutim on ne može da potvrdi da je to normalna posledica akcidenta u černobilu; uranijumska prašina mogla je da uđe u lanac faktora rizika.
Radomir Kovačević, direktor Instituta za radiologiju u Beogradu, izjasnio se da udisanje uranijumske prašine, predstavlja opasnost. Prema izvaštaju UNEP-a, Programa Ujedinjenih Nacija za Životnu sredinu za 2000 godinu, pronađen je takođe plutonijum.
Dr.Zoran Stanković, lekar VMA ( Vojno Medicinske Akademije ) u Beogradu, prvi je skrenuo pažnju na kancerogene posledice municije sa uranijumom. Ostao je još malo posle toga ministar odbrane. Mnogi lekari ugledne reputacije, slično su se izražavali, bazirajući se na njihovim sopstvenim informacijama.
Stavljanje NVO pod kontrolu
Naši sagovornici su nas uveravali da je NATO vršio blagi pritisak na nevladine organizacije u Srbiji da se ni jedna među njima ne bavi životnom sredinom i da se ne interesuje za pitanja osiromašenog uranijuma. Ova vrsta pritisaka ostvarivala se kroz različite kanale, od kojih je jedan novac. NVO su primale novac samo za korektne projekte.
Ovaj novac je dolazio uglavnom iz inostranstva iz Francuske, Švedske, Nemačke ili Engleske. Procenjuje se da bi jedan projekat, koji se odnosi na zaštitu ptica bio perfektan i tako bi neka istočna vlada prosledilanaredbu i platila srpske NVO. S druge strane ono što se nameće u političkom smislu je preuzimanje neke male NVO od strane neke druge velike, naprimer Regionalnog Centra za Životnu sredinu za Centralnu i Istočnu Evropu čije je sedište u Szentendre u Mađarskoj. Odakle dolazi novac od ove asocijacije, koja tako nastoji da privuče male NVO? Ove druge nemaju ni najmanju nadu da će dobiti neku podršku, ako se one ne podčinjavaju ovoj vrsti asocijacije.
Međuetničke napetosti veštački se održavaju
Naši prijatelji srbi uveravali su nas da je neiskreno tvrditi da je talas izbeglica sa Kosova bio podstrekivan od strane srba. Nasuprot, američka bombardovanja su to izazvala. Pod Titom nije bilo ni problema, ni napetosti među različitim etnitetima. Kasnije se je to veštački izazvalo. Sa ekonomske tačke gledišta, situacija je bila dobra sve do početka devedesetih, ali zadnjih petnaest godina bila je ekonomska katastrofa. Ljudi su obučeni siromašno, cene su porasle, nezaposlenost je dostigla vrhunac, socijalna sigurnost ne postoji više. Nasi sagovornici su uvereni da nije bio potreban rat da bi se Milošević smenio. On je bio agent CIA. On je dopustio da se razvije kriminal i korupcija u policiji. Danas to je jedna superiorna korumpirana klasa koja vlada Srbijom. Zašto ovaj rat protiv Jugoslavije? Prema našim sagovornicima, to je samo prvi korak ka ogromnim prirodnim resursima Rusije.
Osiromašeni uranijum i bombe druge vrste …
Za vreme jednog susreta na Fakultetu Zaštite na radu u Nišu, imali smo priliku da razgovaramo sa profesorom Nedeljkovićem. U oktobru prošle godine NVO Ekolend u saradnji sa Medija Centrom u Nišu, organizovala je tribinu posvećenu osiromašenom uranijumu. Dr Radić i profesor Nedeljković informisali su o štetnom uticaju na zdravlje primene municije sa osiromašenim uranijumom. Ali pored njih bilo je još i drugih vrsta bombi koje su padale prema bugarskoj granici, osvetljavajući usred noći ceo region – u ovom slucaju takođe partneri NATO trebalo je da namire račune. Može li da se zamisli da Amerikanci nisu zabrinuti oko zdravlja njihovih vojnika u Kampu Bondstil, koji se nalazi u veoma zagađenom regionu na jugu Srbije? Većina ovih vojnika su latino-amerikanci i sva hranu im dolazi iz inostranstva.
Godine 1999 niko se u Srbiji nije bavio problemima sa osiromašenim uranijumom. Najpre se samo pojavila vest o bolesti koja je zahvatila italijanske, nemačke i portugalske vojnike. U Srbiji je o tome prvi progovorio Dr. Zoran Stanković sa Vojno Medicinske Akademije (VMA). On je ispitivao leševe vojnika iz rata u Bosni. Sarajevo je bilo bombardovano tokom 1996. Stanković je obavljao jedno dodatno ispitivanje vojnika. Na jednom određenom mestu, ali rezultati o tome nisu nikada objavljeni.
Naši sagovornici su nas impresionirali mogućim razlozima za ovaj rat. U stvari rat je pokrenut protivu njih i teško je razumeti razloge za to. Prema njima želelo se da otpočne rat u Evropi. Rat protivu Iraka se razlikuje. Evropa je u stanju da se ekonomski obnovi za dvadesetak godina posle rata, a to nisu ustanju ni Irak, ni Iran, ni Avganistan. Ovaj aspekt, kao motiv za ratne nestašluke, eliminiše sve aluzije o etničkim napetostima, kao razlozima za rat. Ljudi znaju vrlo dobro razloge za ovaj rat. Ekonomski pregaziti, razoriti, a zatim obaviti poslove. Američka televizijska stanica Fox News može da se gleda širom bivše Jugoslavije. Danas grad Niš ima desetak privatnih telavizijskih stanica, ali ni jedna ne može da dobije nacionalnu frekvenciju, koje su namenjene samo Beogradu.
Kasetne bombe na krovu jedne škole
Malo pre našeg dolaska pronađene su na krovu jedne skole neeksplodirane bombe.
Specijalci koji su došli iz Beograda uništili su ih a da niko nije bio povređen. Ova vrsta oružja je karakteristicna po tome da eksplodira samo u momentu kad neko dođe u kontakt sa njim. A to znači da kasetne bombe mogu da ubiju i mnogo godina posle završetka rata. čine se napori da se ova vrsta oružja na međunarodnom planu zabrani.
Na kraju ostaju nekoliko pitanja:
•Ko će pomoći srpskom stanovništvu?
•Ko će finansijski pomoći prepune bolnice?
•Kako da se razvije poljoprivreda, od koje zavise mnoge porodice?
•Postoji li uopšte tehnika koja omogućuje da se izbegne zagađivač osiromašeni uranijum?
Ovo putovanje nas je veoma impresioniralo.Savest nam ne dopušta da zatvaramo oči.
Dr.Barbara Hug, novinarka Zeit-Fragen-a
Prevod sa francuskog iz Horizons et débats Prof dr. V. Nedeljković
Izvor: www.horizons-et-debats.ch