Zlatne ruke malisana

Kolevka srpske duhovnosti i kulture, Sremski Karlovci, rodni grad Branka Radicevica, pisca „đackog rastanka“, bili su prirodno okruženje za rastanak ucesnika manifestacije „Moba 2001“.

Nada u povratak

Šetajuci riznicom sremsko-karlovacke eparhije, vladika Vasilije gledao je portrete Rajacica i Stratimirovica, pitajuci se kako i on da ucini nešto uzvišeno za Sremske Karlovce.
– Dugo sam maštao o izgradnji puta, koji ce povezati manastire Kuveždin, Petnicu i Šišatovac. Snovi su postali stvarnost tek po vašem dolasku. Zato vam od srca zahvaljujem na vašem trudu i ljubavi koju ste nam poklonili. S nadom da cemo se videti i sledece godine, molim vas za oproštaj ukoliko nešto nije bilo u redu – obratio se mladim neimarima vladika Vasilije.

U jednom trenutku 63 decaka i devojcica iz dijaspore našlo se u svom i zavicaju roditelja, da bi se punih mesec dana družili i radili, kako bi na kraju ostavili zlatni pecat svog prisustva u matici.
On ce, putem njihovih imena biti utisnut na spomen-ploci, koja ce pocetkom septembra ugledati svetlo dana u drevnom Soko-gradu, ispred manastira Sveti Nikola, gde su mladi srpski udarnici iz Australije, Engleske, Nemacke, Švedske, Italije, Republike Srpske, Hrvatske… za sobom ostavili izgraden vodovod i renoviran konak.
Akcija osmišljena u glavama vladika Lavrentija i Vasilija, zatim Matice iseljenika Srbije, pomognuta od strane Ministarstva vera i Ministarstva inostranih poslova, u samom startu je bila „osudena“ na uspeh, jer sama rec moba u srpskom narodu od davnina je nosila simboliku plemenitosti, zajedništva, ljubavi i dobre volje Srba za Srbe.

Tako je bar bilo nekad, a deca iz dijaspore su nas ovom prilikom naucila da tako može da bude i danas.
– Bilo je vrednog rada, bilo je veselog, mladalackog druženja, bilo je i simpatija, koje „prete“ da prerastu u ozbiljne ljubavi. Na kraju, kao što obicno biva kada na red dode rastanak, bilo je suza i obecanja da ce do novog susreta doci vec sledece godine, kada planiramo organizaciju „Mobe 2002“ – kratko je za „Vesti“ rekapitulirao minulih 30 dana novinar TV Novi Sad Srdan Ilic, clan organizacionog odbora ovogodišnje „Mobe“.

Paula (13) i Pavle Martinovski (12) poslednji put su u Jugoslaviji bili pre 10 godina, kada su se njihovi roditelji, otac Makedonac i majka Beogradanka, uputili u Švedsku.
– Tata se jednog dana vratio sa posla i upitao da li želimo u domovinu. Kada je objasnio o cemu je rec, nismo se dvoumili nijednog sekunda. Malo sam ojacao noseci cigle, imali smo dosta vremena za druženje, obišli smo mnoga lepa i znacajna mesta – prica Pavle.

I njegova godinu dana starija sestra kaže da se „super“ provela, tako da joj povratak sada teško pada.
– Ovde u Srbiji sve mi se svida. Bolji su ljudi, živi se na lepši nacin, dok je u Švedskoj sve što se tice materijalne strane bolje. Ipak, kada bih mogla da biram, ostala bih ovde – napominje Paula.

LJubazni sremsko-karlovacki domacini priredili su u cardi pokraj Dunava oproštajni rucak za svoje mlade goste. U momentu dok su deca ulazila u autobus, na molbu vladike Vasilija, zacuo se markantni glas oca Prote i elegicna pesma koju su svi zdušno zapevali:
-„Oj Srbijo, oj Srbijo, zemljo polja i planina, zemljo Moravca i Cacka i Milice cobanice, a to nema zemlja svaka“.