Zašto drukčije kad može šamarom

Porodice kidnapovanih i ubijenih Srba sa Kosova traže od predsjednice Fonda za humanitarno pravo 30 miliona dinara odštete.

Nataša Kandić neće moći a da se ne zapita da li je baš obraz Nikole Popovića, raseljenog lica iz Peći, pravo mjesto za šamar odaslan iz njezinih ruku.

Nekoga napadne bolest, a mene je napala Nataša Kandić. Kada se čovek nađe u blizini takve žene, mora nešto da mu se desi, komentarisao je za „Blic“ Nikola Popović, raseljeno lice iz Peći, šamare koje mu je predsjednica Fonda za humanirano pravo „priljepila“ na beogradskom Trgu Republike gdje su se oboje zatekli obilježavajući (svako na svoj način) 30. avgust, Međunarodni dan nestalih.

Popović je najavio podnošenje tužbe protiv Kandićeve i odštetnog zahtjeva zbog nanešene mu uvrede.

Zbog „uvrede velikog broja porodica nestalih i ubijenih“ tužbu protiv Nataše Kandić je već predalo nedavno osnovano Udruženje porodica kidnapovanih i ubijenih civila, vojnika, policajaca 1998, 1999. do danas na Kosovu i Metohiji. U tužbi se zahtijeva da Nataša Kandić isplati porodicama kidnapovanih i ubijenih lica sa Kosova 30 miliona dinara zbog „moralne štete njihovim najmilijima koji su žrtve terora na Kosovu i Metohiji“.

Okorištavanje tragedije

Tako će ovaj incident, o kom je u medijima bilo više riječi nego o problemu nestalih osoba, svoj epilog imati na sudu.

U međuvremenu, mi ćemo (ne zadugo, jer će nas iza nekog ćoška dočekati novi pokazatelji našeg moralnog i sveopšteg sunovrata) prežvakavati odjeke i reagovanja na događaj koji samo ovdje i samo nama može da se desi.

A desilo se sljedeće: nekolicina od oko dvije stotine na Trgu Republike okupljenih građana pokušala je da sa mitinga upriličenog povodom Međunarodnog dana nestalih, odstrani Natašu Kandić, navodno joj se obraćajući raznim pogrdnim izrazima i nazivajući je izdajicom.

Nakon što su, prema riječima Kandićeve, dvojica prisutnih pokušala fizički da nasrnu na nju, ona je jednog od njih uhvatila za ruku i ošamarila. Simo Spasić je, prema svjedočenju reportera Radija B92, opomenuo prisutne da ne čine ništa Nataši Kandić:

– Što je Nataša Kandić danas došla, posle pet-šest godina, neka je njoj na duši i na savesti. Nemojte bilo šta da preduzmete, da je, ne daj Bože, opsujete ili pljujete, ona će da iskoristi našu tragediju i kazaće da su to stradalnici iz udruženja porodica kidnapovanih i ubijenih, rekao je Spasić.

– Oni su tražili da ja odem, vikali su: vi branite Šiptare, vi branite sve druge, vi ste srpski izdajnik. To nikad nisam videla da ti stari mogu da budu agresivni. Jedan me je vukao i na kraju sam ga uhvatila za ruku i dobro ošamarila… Mislim da je to bilo dobro za njega, da je to bila dobra lekcija. Odmah je sagnuo glavu i više ništa nije rekao, tvrdi Nataša Kandić.

Sem konstatacije da je Kandićeva ošamarila Nikolu Popovića iz Peći, u saopštenju policije navodi se da će protiv predsjednice Fonda za humanitarno pravo biti podnijet zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka zbog njenog ponašanja na skupu na Trgu Republike.

Policija i patriotske snage

– Policija je, štiteći je, jer je nastavila da vređa prisutne, odvela gospođu Kandić na stranu. Policajci su je zamolili da se legitimiše, a ona je to odbila, nazivajući ih ‘Miloševićevom policijom’, i zahtevajući od njih da joj daju identitet učesnika skupa, navodi se, pored ostalog u saopštenju MUP-a.

E, tako nešto Nataša Kandić nije mogla da prećuti, pa je ministru unutrašnjih poslova Dušanu Mihajloviću napisala pismo u kome navodi da je obilježavanje Međunarodnog dana nestalih na Trgu Republike bila prilika da on vidi „patriotske snage iz svojih redova i raspoloženje Srba s Kosova“.

– Jesam ošamarila ‘patriotu’ s Kosova. Morala sam da pokušam da se odbranim od navale ‘srpskog patriotizma’, vređanja, udaraca i guranja. Bila sam sama u grupi ‘patriota’, a to u Srbiji znači sa ljudima kojima vlast dopušta da se oružjem i fizički obračunavaju sa političkim neistomišljenicima… Ne znam da li neko od vas vidi da sa svojim telohraniteljima, džipovima, fabrikama i govorom sve više ličite na te iste patriotske snage koje okrivljujete za ubistvo premijera. Da li je Vas i vladu neko obavestio da se u određenim policijskim stanicama i SUP-ovima slavilo ubistvo premijera đinđića, piše i pita Nataša Kandić.

Da li je tu kraj? Teško da jeste. Jer, čak i onda kad se, i ako se, strasti smire, sudionicima ovog fizičkog, verbalnog i moralnog incidenta ostaje preispitivanje samih sebe, razgovor sa samim sobom. A ta vrsta komunikacije nikom ne prija. Pa ni Nataši Kandić koja neće moći a da se ne zapita da li je baš obraz Nikole Popovića pravo mjesto za šamar odaslan iz njezinih ruku? Da li je to predsjednica Fonda za humanitarno pravo na Međunarodni dan nestalih ipak ošamarila samu sebe?