U otadžbini je najlepše

Moba manastira Srbije, ideja Koste Pavlovica i Srba iz Australije, sedam godina je „cekala“ na realizaciju, baš ove godine, kao dobar nacin pocetka novog milenijuma. Mladi Srbi, starosti od 15 do 25 godina, koji žive u Nemackoj, Australiji, Francuskoj, Engleskoj, Republici Srpskoj i Hrvatskoj po prvi put su došli u otadžbinu da, kao što su naši stari nekada pomagali komšijama u gradnji kuca, u narednih mesec dana ucestvuju u rekonstrukciji manastira Sveti Sava (Divoš) i Sveti Nikola u Soko Gradu. Pararelno sa obnovom srpskih svetinja, mobaši ce se upoznati sa istorijom svojih predaka i istorijom srpske Pravoslavne crkve.

– Izgradnjom manastira, oni se vracaju korenima, povezuju sa otadžbinom. Narod bez korena je osuden na propast. To se nama dešavalo decenijama, polako smo umirali, ali posle smrti dolazi vaskresenje – kaže prota Dragan Saracevic iz Australije.

„Moba 2001“, objašnjava Zvonko Šoševic, clan Organizacionog odbora, obuhvatila je ono štosu nudile letnje škole i kampovi za decu iz rasejanja: druženje i nastavu, ali uz rad.

Da pomoc postane navika

Jurimo Evropu, cesto nam izmakne, a nekada je stignemo, ako ona to hoce, umesto da se okrenemo srpskoj dijaspori kao materijalnom i intelektualnom izvoru. Razmene najboljih studenata bi bile sjajna ideja, bilo da ih organizuje država ili u vidu skupova nevladinih organizacija. Takvih akcija ima, ali bi trebalo da ih ima više. Ali moramo se prvo naviknuti da pomažemo jedni na druge, a taj proces ce trajati.

– Deca u dijaspori nemaju puno prilike da detaljnije nauce o svom narodu. Zato ce im moba biti veoma korisna. Jer dopunske škole su u nekim zemljama ukinute zbog finansijskih teškoca, a u nekima, kao što su Australija, Amerika i Kanada, nikada nisu ni postojale. Zato se mladi moraju osloniti na ucenje roditelja, dobru volju ucitelja koji su samoinicijativno, uz pomoc države, osnovali polu-privatne škole i Internet – kaže Zvonko Sosevic.

Deca su u prostorijama Matice iseljenika Srbije docekana su postarom srpskom obicaju – hlebom i solju koje su im ponudili vršnjaci u narodnim nošnjama. Pozdravili su ih vladike Šabacko – valjevski Lavrentije i sremske eparhije vladika Vasilije, Veljko Milanovic, ministar vera u Vladi Srbije i Organizacioni odbor „Mobe 2001“. Rekli su im da je velika cast što je dijaspora medu svojim narodom i da ce oni biti najbolji ambasadori koji ce uticati da se moba ponovi dogodine.

Deca su buducnost

Matica bi najviše trebalo da ucini za najmladu decu. Pomoc u školskim pomagalima nam je preko potrebna jer planiramo da sve nedeljne škole ujedinimo u jednu veliku u Sidneju i osavremenimo biblioteku kompjuterima, slicno kao što imaju u školama. Deca su naša buducnost a ako ne pazimo na njih, izgubicemo je – objašnjava prota Saracevic.

Ostali predstavnici se slažu u tome da je veoma bitno pronaci donatore koji bi finansirali ovakav put deci ciji roditelji nemaju novca za tako nešto jer se još nisu snašli, ili žive od socijalne pomoci. NJihova deca ni oni bez pomoci nece moci nikada da dodu.

– Ono na cemu insistiramo je ocuvanje kontinuiteta, jer vec ima interesovanja za ukljucivanje u akciju. Iskustvo koje budemo stekli iskoristicemo da ta naredna bude još bolja od ove sada – objasnio je Šoševic.

Jovan Nedic iz Bradforda, gde živi vec 16 godina i ide u srednju školu, kod rodbine u Srbiju dolazi svake druge godine. Kaže da je celom putovanju najvecu draž dala mogucnost, koju ranije nije imao, da vidi manastire Srbije i pomogne u izgradnji. Kada smo ga pitali, da li je zadovoljan svojim znanjem o otadžbini i koliko ih u Engleskoj o tome uce, rekao je:

– Malo o Prvom svetskom ratu. Više nas ni ne uce o našoj, vec o njihovoj istoriji. A dok su predavali, cesto smo se prepirali sa uciteljima jer okrivljuju Srbe za sve. Zato se više oslanjamo na ono što saznamo o Srbima kod kuce, iz kruga porodice – kaže Nedic. Požalio se da ni u nedeljnim školama koje predaju uglavnom samo jezik i veronauku, nemaju priliku da više upoznaju srpsku istoriju, te ce ovupriliku iskoristiti što više može.

NJegov prijatelj Nikola Radojcic (18) takode iz Engleske, boravio je ranije nekoliko godina u Parizu, a roden je u Austriji. Kao pravi svetski covek, puno je naucio o kulturama tih zemalja, govori cetiri jezika: nemacki, francuski, engleski i srpski.
– Naravno da znam da pišem cirilicom, ali samo štampano (smeh). Znatiželja me je navela da puno naucim o srpskoj tradiciji, što od roditelja i iz mnogih knjiga koje sam procitao – nasmejano prica Nikola(18). Ove godine upisuje fakultet za medunarodni biznis koji mu može otvoriti vrata u firmama u svetu jer je veoma cenjen, ali Nikola ima druge planove.

– Želim da budem jedan od najboljih studenata. A onda cu doci u Srbiju da otvorim firmu. Nije da mi tamo nije lepo, ali je ovde lepše, narod je topliji, klima je bolja, a i društvo – tvrdi Nikola.

Srbiju je vec dva puta posetio Danijel Popovic (16) iz Sidneja, ali se ne seca jer je bio mali. Zato je jedva docekao da cuje vest preko lokalnog radija o mobi i odmah se prikljucio.

– Malo znam o ovoj zemlji, želeo sam da je vidim. To ce biti novo iskustvo, novi život koji ce me obogatiti. Puno sam slušao o Srbiji i cini mi se da price nisu bile preterane. Rad i ucenje ucinice da se osecam mnogo bolje i zbog sebe i zato što sam pomogao drugima – kaže Danijel. Naš mladi sagovornik nada se da ce naredne godine biti više dece i, naravno, da ce on biti medu njima. Predlaže da se organizuju i putovanja dece iz Srbije u Australiju kako bi on imao priliku da pokaže gde i kako žive.