Šta to beše bela lista šengenska

Da se kojim slučajem reprezentacija Srbije i Crne Gore kvalifikovala za Prvenstvo Evrope u fudbalu, naši navijači bi, uz ruske, bili jedini koji bi morali da zatraže vizu za ulazak u Portugal. U Srbiji je to sinonim za redove, gužve, gomile papira u rukama, nervozu, neprospavane noći, podozrive poglede službenika i nekoliko desetina evra troška.

Šta je u stvari neophodno da dospemo na „belu šengensku listu“ i postanemo ravnopravni sa ostatkom Evrope (s izuzetkom BiH, Albanije, Makedonije i Moldavije)? Zahtevi koje je ispostavila Evropska unija mogu se podeliti u dve grupe: političke i tehničko-bezbednosne.

Politički zahtevi su pre svega saradnja sa Haškim tribunalom, borba protiv organizovanog kriminala, ekonomske reforme i jedinstven vizni i carinski režim Srbije i Crne Gore.

– Ne postoji tačan vremenski okvir u kome bi SCG trebalo da uradi ove stvari, ali u interesu ljudi ovde je da se to što pre uradi. Unija je spremna da pomogne, ali tek kada uoči korake u pravom smeru, odnosno političku volju da se reši ovo pitanje – navodi izvor Blic Newsa iz kancelarije Evropske komisije.

Prema rečima ministra inostranih poslova Vuka Draškovića, na ispunjenje političkih zahteva ćemo još sačekati.

– Sve dok ne ispunimo uslove vezane prevashodno za Haški tribunal i harmonizaciju carinskih stopa, „bela lista“ biće daleko, kao i Partnerstvo za mir i podrška EU pridruživanju.

Valja podsetiti da je Draškovićev zamenik Predrag Bošković nedavno najavio da će se SCG na jesen naći na „beloj listi“.

Ipak, kao suštinski teži nameću se tehničko-bezbednosni uslovi, pod kojima se podrazumeva jedinstvena elektronska baza podataka građana Srbije i Crne Gore, zatim registar ulaza i izlaza svih stranih građana, prisustvo policije umesto vojske na granicama. Jedan od zahteva je i izdavanje novih pasoša, koje bi bilo teže falsifikovati. Međutim i taj, naizgled beznačajan, uslov za sada je teško rešiv jer državna zajednica još nema zvaničan grb i zastavu.

– Ti razlozi nisu ništa više od onoga što smo zahtevali od ostalih zemalja. U pitanju je standard EU, koja ne želi da naruši sopstvenu bezbednost. Tu pre svega mislimo na mogućnost prelivanja terorizma i terorista u zemlje članice EU, jer je, prema sadašnjoj praksi, strancima lako da uđu u SCG, gde mogu da se „izgube“, kupe lažni pasoš i uđu u EU. Takođe, nedopustivo je da se preko teritorije SCG gotovo nesmetano vrši trgovina ljudima. To je rizik koji Unija ne sme sebi da dopusti, i u tom delu nema nikakvih političkih zahteva – tvrdi izvor Blic Newsa.

Procenjuje se da je za ispunjenje tehničko-bezbednosnih uslova neophodno izdvojiti oko 400 miliona evra. Rumunija, koja je nedavno uvela vize za građane SCG, kupila je, na primer, ceo sistem od EU, dok je Bugarska prošla nešto jeftinije jer je deo sistema razvila sama.

– Bugari su dobro radili. Dosta su vremena poklonili razvijanju svog sistema kontrole i njihova iskustva su nam bila od velike koristi – kaže za Blic News Aleksandra Joksimović, bivši pomoćnik ministra inostranih poslova.

Prema njenim rečima, do sada je najviše urađeno na harmonizaciji viznog režima sa zemljama EU, a određeni koraci učinjeni su na planu saradnje sa Haškim tribunalom i borbe protiv terorizma.

Za sprovođenje tehničkih uslova nadležno je Ministarstvo unutrašnjih poslova. Od njih, osim odgovora da su trenutno angažovani na „izradi novih dokumenata koji će zadovoljiti potrebne standarde“, Blic News i pored višednevnog čekanja nije dobio nikakvu informaciju.

Bez odgovora je ostalo i pitanje odakle će se finansirati ovaj projekat. U Ministarstvu finansija bili su gotovo zatečeni ovim pitanjem.

– O ovoj temi još nije bilo reči u vladi, a ni u ministarstvu. Tek kada na višem nivou bude doneta odluka, videćemo da li će se finansirati iz budžetskih ili vanbudžetskih sredstava. Za sada jednostavno ne raspolažemo neophodnim informacijama – rekli su nam u PR sektoru ovog ministarstva.

Sudeći prema trenutnoj saradnji sa Haškim tribunalom, opštoj neobaveštenosti nadležnih i manjku volje za razgovor sa medijima, do ulaska na „belu šengensku listu“ mogli bismo da sačekamo još koju godinu. A valjda će doći i dan kada ćemo, poput većine sa našeg kontinenta, moći da pređemo granicu samo uz „dobro došli“.