SRBIJA PO IZVOZU JOŠ U 19. VEKU

Izvoz Srbije je najslabija tačka, ili kako stručnjaci kažu, rak-rana nacionalne privrede s obzirom na to da ni posle osam godina tranzicije stvari nisu bitno promenjene. Sa ekonomskom krizom se taj problem pokazao još akutnijim. Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku za januar mesec pokazalo se da je naš izvoz 483,4 miliona dolara, što je za 30,5 odsto manje nego u isto vreme lane.
Uvoz je, takođe, bitno smanjen za 43,1 odsto i iznosio je 852,8 miliona dolara. Ova činjenica ima i jednu srećnu okolnost, a to je da uvoz pada brže od izvoza, pa se samim tim smanjuje spoljnotrgovinski deficit zemlje i to za 54 odsto. Međutim, stručnjaci kažu da nam ni smanjivanje trgovinskog deficita ne znači mnogo u okolnostima kad spoljna trgovina zamire.
Veliki problem Srbije je što izvozi jeftinu robu, a uvozi skupu jer nema domaću industriju razvijenu u meri da zadovolji domaće potrebe. Prema rečima Božidara đelića, potpredsednika Vlade, naš izvoz je jednak onom iz 19. veka kada smo izvozili jabuke, kovano gvožđe i bakar. Danas je, manje-više, isto tako.

Nema planova, ni kadrova

Glavni problem svih vlada u Srbiji decenijama unazad je nepostojanje strategije i konkretnog plana za angažovanje proizvodnje. Reč je o sasvim normalnim i u većini razvijenih zemalja odavno poznatim planovima u kojim se definiše šta treba i kada proizvoditi, kome izvoziti, po kojoj ceni i koje izvozne grane će biti konkurentne u narednih pet, deset ili 20 godina. Drugi veliki problem zemlje je i nedostatak kvalitetnog kadra jer je decenijama rad u proizvodnji obezvređen, a nije ulagano ni u savremeno obučavanje radnika.

– Mi smo imali nekoliko blokova u privatizaciji, ali je prodat deo privrede koji je svuda interesantan i koji je svuda lako prodati. To je duvanska industrija, cementare, pivare i slično, a sav novac je završio u potrošnji. Nama nedostaju direktne investicije u proizvodni izvozni sektor jer je država pokazala da ne zna šta da radi sa postojećim, zastarelim fabrikama – kaže Miodrag Zec, profesor ekonomije na Filozofskom fakultetu u Beogradu.
Statistički zavod navodi da Srbija i danas najviše izvozi repromaterijale, odnosno, poluproizvode i to čini čak 59,8 odsto onoga što se proda inostranstvu. Najbolji primer za to je „Ju-Es-Stil“ kao pojedinačni najveći izvoznik koji iz smederevske železare izvozi poluprofile koji se potom u finalni proizvod prerađuju u železari u Košicama, u Slovačkoj. Ukupna vrednost izvezenog repromaterijala u januaru je iznosila svega 289 miliona dolara, a to nam je najkonkurentnija stavka. Druga stavka izvoza je tekstil (50 miliona dolara), žitarice za 27 miliona dolara.
Prema analizi Ekonomskog instituta, još krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih godina prošlog veka moglo se čuti da najveći problem srpske industrije predstavlja mašinogradnja. To je ona teška industrija koja pravi mašine i procesnu opremu, odnosno segmente koji čine osnovu investicione potrošnje.
– Umesto da pomogne ovoj grani, da je poveže ili čak integriše sa velikim svetskim proizvođačima opreme, srpskoj politici lakše je bilo da uguši ovaj industrijski segment. Tehnologija uopšte nije zanavljana – smatra ekonomista Stojan Stamenković iz Ekonomskog instituta.

Niske cene železa i bakra

Vladimir Gligorov kaže da su svetske cene metala na veoma niskom nivou zbog čega kompanije poput smederevske železare i RTB Bora praktično i ne rade jer nema tražnje za njihovim proizvodima.
– To znači da mogućnost privrednog rasta u Srbiji preko izvoza nije velika – kaže Gligorov i napominje da Srbija najveći deo izvoza hrane bazira na zemljama CEFTA, koje će takođe ući u recesiju i samim tim neće biti tolike potražnje iz tih zemalja.

Naknadna pamet je pokazala da je strategija države u pogledu domaće industrije bila pogrešna. Primeri su kragujevačka „Zastava“ i niška „Elektronska industrija“. Umesto da država razvija ove grane privrede, ona je odlučila da ih čuva visokim carinama, bez obzira na to što je neefikasna i nekvalitetna. Jednostavno, propuštena je šansa da se te fabrike povežu sa razvijenim partnerima iz sveta i država je platila ogromnu cenu nepromišljenosti.
Kao jedno od rešenja u naporima za jačanje izvoza pominje se i devalvacija dinara jer precenjeni kurs šteti eksportnoj industriji. Međutim, Vladimir Gligorov iz bečkog Instituta za međunarodne ekonomske studije smatra da devalvacija nije rešenje.
– Struktura srpskog izvoza je takva da devalvacija dinara praktično neće uticati na rast izvoza jer Srbija izvozi veoma mali broj proizvoda, kao što su metali, sirovine i hrana – ističe Gligorov.

Najlošiji u Evropi

Srbija ima samo dva preduzeća sa izvozom većim od 100 miliona evra godišnje, svega šest preduzeća od izvoza inkasira po 50 miliona evra, a 300 firmi jedva dostiže milion evra, kaže potpredsednik Vlade Srbije Božidar đelić. Predstavljajući Strategiju izvoza do 2011. godine, on je rekao da se po glavi stanovnika iz zemlje izveze roba za 870 dolara, što je 11. deo izvoza Slovenije, dok Hrvatska ima 2,3 puta veći izvoz. Prema zvaničnim podacima, Srbija ima najnižu stopu izvoza u Evropi.