Slobodan Milošević Obraćanje građanima 2. oktobra 2000. godine

Poštovani građani, pred drugi krug izbora želim da vas na ovaj način upoznam sa svojim viđenjem izbornih i političkih prilika u našoj zemlji, posebno u Srbiji. Kao što i sami znate, punu deceniju traju napori da se Balkansko poluostrvo stavi pod kontrolu nekih zapadnih sila. Veliki deo tog posla je obavljen uspostavljanjem marionetskih vlada u nekim zemljama, pretvaranjem tih zemalja u zemlje ograničenog suveriniteta ili lišene svakog suvereniteta. Zbog našeg otpora takvoj sudbini za našu zemlju, mi smo bili izloženi svim pritiscima kojima u savremenom svetu ljudi mogu biti izloženi. Broj i intezitet tih pritisaka umnožavao se kako je vreme prolazilo.

Svoje iskustvo u drugoj polovini dvadesetog veka koje velike sile imaju u rušenju vlada, izazivanju nemira, podsticanju građanskih ratova, kompromitovanju i likvidiranju boraca za nacionalnu slobodu, dovođenja država i naroda na rub siromaštva – sve je to primenjeno na našu zemlju i narod. Događaji koji su organizivani za naše izbore su, takođe, deo organizovane hajke na zemlju i narod, zato što su naša zemlja i narod barijera uspostavljanju potpune dominacije na Balkanskom poluostrvu.

U našoj javnosti je već dugo prisutna grupacija koja, pod imenom opozicione političke partije demokratske orijentacije, zastupa interese vlada koje su nosioci pritiska na Jugoslaviju, a posebno na Srbiju.
Ta grupacija se na ovim izborima pojavila kao Demokratska opozicija Srbije. Njen stvarni šef nije njihov kandidat za predsednika države. Njen dugogodišnji šef je predsednik Demokratske stranke i saradnik vojne alijanse koja je ratovala protiv naše zemlje. On svoju saradnju sa tom alijansom nije mogao ni da sakrije. Uostalom, čitavoj našoj javnosti je poznat njegov apel NATO da se Srbija bombarduje onoliko nedelja koliko je neophodno da bi se njen otor slomio. Na čelu tako organizovane grupacije na ovim izborima nalazi se, dakle, zastupnik vojske i vlada koje su nedavno ratovale protiv Jugoslavije. Zastupajući te interese, iz ove grupacije su našoj javnosti poslate poruke – da će sa njima na čelu Jugoslavija biti izvan svake opasnosti od rata i nasilja, da će doći do ekonomskog prosperiteta, vidno i brzog ostvarenog višeg standarda, takozvanog povratka Jugoslavije u međunarodne institucije, i tako dalje.

Poštovani građani, moja je dužnost da vas javno i na vreme upozorim da su ta obećanja lažna. I da stvari stoje obrnuto, jer upravo naša politika garantuje mir – a njihova samo trajne sukobe i nasilje. A evo zašto. Uspostavljanjem vlasti koju podržava, odnosno koju instalira zajednica zemalja okupljenih u NATO alijansi, Jugoslavija bi neizbežno postala zemlja čija bi se teritorija brzo rasparčala. To nisu
samo namere NATO, to su i predizborna obećanja Demokratske opozicije Srbije. Od njihovih predstavnika smo čuli da će Sandžak dobiti autonomiju za koju se član njihove koalicije Sulejman Ugljanin, vođa separatističke muslimanske organizacije, zalaže već deset godina i koja faktički definitivno izdvaja Sandžak iz Srbije. Njihova su obećanja takođe vezana za davanje autonomije Vojvodini koja je takva da je ne samo izdvaja iz Srbije i Jugoslavije, već je, po svemu, čini sastavnim delom Mađarske. Na sličan način bi se odvojila od Srbije i druga područja, naročito neka njena rubna područja. Njihovo pripajanje susednim državama odavno je vruća tema tih država, a koje stalno podstiču pripadnike manjina tih država u Jugoslaviji da daju svoj doprinos prisajedinjenju delova naše zemlje susednim državama. U sklopu te politike rasparčavanja Jugoslavije, Kosovo bi bila prva žrtva. Njegov sadašnji status bi se proglasio za legalan i definitivan. To je prvi deo Srbije sa kojim bi se ona morala da oprosti, ne izražavajući, pri tome, čak ni nadu da će joj taj deo njene zemlje jednom moći da bude vraćen. Teritorija koja bi prestala da nosi ime Srbija bila bi okupirana od strane međunarodnih, američkih ili nekih trećih vojnih snaga koju bi tu teritoriju tretirale kao vojni poligon i kao vlasništvo kojim se raspolaže u skladu sa interesima sile čija se vojska na njoj nalazi. Sliku tog raspolaganja i posledice tog raspolaganja gledali smo već decenijama, a naročito, u ovoj deceniji u mnogim zemljama širom sveta, nažalost poslednjih godina i u Evropi, na primer na Kosovu, Republici Srpskoj, Makedoniji, u našem neposrednom okruženju.

Srpski narod bi snašla sudbina Kurda, sa perspektivom da budu istrebljeni brže jer ih je manje od Kurda i jer bi im kretanje bilo ograničeno na manji prostor nego što je onaj na kome se Kurdi već decenijama nalaze.

Što se tiče Crne Gore, njena sudbina bi bila prepuštena mafiji čija bi pravila igre građani trebalo dobro da znaju. Svaka nedisciplina, a pogotovo svako protivljenje interesima mafije stavlja vas na listu za odstrel koja isključuje pravo na svako pomilovanje.

Dao sam svoj prokaz o sudbini Jugoslavije u slučaju da se prihvati izbor NATO za našu zemlju, sa ciljem da upozorim i na to da bi u tom slučaju osim gubitka zemlje i ponižavanja njenih građana, svi živeli pod neprikidnim nasiljem. Novi vlasnici državne teritorije nekadašnje Jugoslavije kao i okupatori preostale srpske teritorije vršili bi, po prirodi stvari, teror nad stanovništvom, čiju su teritoriju okupirali. Sam srpski narod bi istovremeno vodio neprekidnu borbu za ponovo uspostavljanje srpske države i za svoje ponovno ukupljanje i njoj. Oni ne žele mir i blagostanje na Balkanu, oni žele da ovo bude zona sykoba i ratova koji bi im pružili alibi za trajno prisustvo.
Marionetska vlast, dakle, garantuje nasilje, mogući dugogodišnji rat, sve samo ne mir. A samo naša sopstvena vlast garantuje mir. Zatim, sve zemlje koje su se našle u statusu ograničenog suvereniteta, sa vladama pod uticajem stranih sila, vrtoglavom brzinom su postojale siromašne. I to na način koji isključuje nadu u pravednije i humanije socijalne odnose. Velika podela na većinu siromašnih i manjinu bogatih – to je slika Istočne Evrope već nekoliko godina i nju svi možemo da vidimo. Ta slika ne bi mimoišla ni nas. I mi bismo, pod komandom i kontrolom vlasnika naše zemlje, brzo stekli ogromnu većinu veoma siromašnih čija je perspektiva da iz tog siromaštva izađu veoma neizvesna i daleka. Manjina bogatih bila bi sastavljena od švercerske manjine, kojoj bi bilo dopušteno da bude bogata samo pod uslovom da bude u svakom pogledu lojalna komandi koja odlučuje o sudbini njihove zemlje. Javna i društvena svojina bi se brzo transformisale u privatnu, ali vlasnici te svojine, iz dosadašnjeg iskustva naših suseda, bi po pravilu bili stranci. Mali izuzeci bi bili isključivo oni koji bi pravo na vlasništvo kupovali lojalnošću u pokornošću koja iz izmešta iz sfere elemntarnog, i nacionalnog i ljudskog, dostojanstva. Najveća nacionalna dobra u tim prilikama postaju vlasništvo stranaca, a oni koji su da sad njima upravljali, činili bi to, u ovim izmenjenim prilikama, kao službenici stranih firmi u sopstvenoj državi.

Uz nacionalno poniženje, rasturanje države i socijalnu bedu, nužno bi moralo da dođe do mnogih oblika socijalne patologije, među kojima bi kriminal bio prvi. To nije puka pretpostavka već iskustvo svih zemalja koje su prošle taj put koji mi izbegavamo po svaku cenu. Prestonice evropskog kriminala već skoro decenijama nisu na Zapadu, kao što je nekada bilo, već na Istoku Evrope. Našem narodu i ovaj sadašnji kriminal teško pada jer smo dugo, od Drugog svetskog rata do deveddesetih godina, živeli u društvu koje za kriminal tako reći nije znalo .A neki veći kriminal koji se ne može izbeći u društvu koje bismo postali gubljenjem suvereniteta i velikog dela teritorije, taj veći kriminal bi bio za naš mali i na kriminal nenaviknuti narod opasan kao što je za društvo i njegove građane opasan rat.

Neslobodne zemlje ukidaju pravo građana koji u njima žive da slobodno izraze svoje mišljenje, jer bi se to mišljenje, pre svega, sukobilo sa neslobodom. A o ispoljavanju volje, razume se, tek o tome nema ni govora. Manifestovanje volje dopušteno je samo u vidu farse, ispoljavaju ga samo skutonoše stranih gazda. A njihova simulacija slobode volje služi kao pokriće okupatoru da je uspostavio demokratiju u čije ime je zaposeo i teritoriju tuđe zemlje.

Naročitom želim da naglasim, zbog mladih ljudi, intelektualaca, naučnih radnika, da su zemlje lišene suvereniteta po pravilu lišene i prava na stvaralaštvo, a naročito na stvaralaštvo u oblasti nauke. Veliki centri, velike moći, finansiraju naučno stvaralaštvo, kontrolišu domašaje i odlučuju o primeni njegovih rezultata.

Zavisne države, ukoliko imaju naučne laboratorije i naučne institute, nemaju ih kao samostalne subjekte, već kao ispostave centrale koja im kontroliše sve, a naročito domašaje u stavaralačkom mišljenju i radu. Ti domašaji se moraju kretati u granicama koje u okupiranu zemlju i okupirani narod neće uneti seme pobune ili emancipacije.

U ovom trenutku, pred drugi krug izbora, zbog sumnje Demokratske opozicije Srbije da može da ostvari rezultat koji im je potreban, pripadnici vrha DOS-a, novcem unesenim u zemlju potkupljuju, ucenjuju i zastrašuju građane i organizuju štrajkove, nemire i nasilje, ne bi li zaustavili proizvodnju, svaki rad i svaku aktivnost. Sve, razume se, sa ciljem da u Srbiji stane život i sa obrazloženjem da taj život može ponovo da počne i da se odvija uspešno i dobro, kad počnu da ga organizuju oni koji ovde zastupaju okupatorske namere, planove i interese.

Naša je zemlja suverena država, ima svoj zakon, svoj Ustav, svoje institucije. Srbija je dužna a i zaslužila je da se odbrani od invazije koja joj je prepremljena kroz razne oblike subverzije. A građani su dužni da znaju da učešćem u subverziji kojoj je cilj spoljna dominacija nad njihovom zemljom, odnosno okupacija njihove zemlje, snose istorijsku odgovornost za ukidanje prava svojoj zemlji da postoji, ali snose odgovornost i za gubljenje kontrole nad sopstvenim životom i život svoje dece. I mnoge druge ljude.

Smatrao sam kao svoju dužnost da upozorim građane naše zemlje na posledice aktivnosti koje finansiraju i podržavaju vlade NATO alijanse. Građani mogu da mi veruju a i ne moraju da mi veruju. Moja je želja da se u moja upozorenja ne uvere kasno, da se ne uvere tek onda kada bude teško da se isprave greške koje su građani u svojoj naivnosti, površnosti ili zabludi sami učinili. Pa će se te greške teško otklanjati, a neke možda neće moći nikada da se otklone.
Moj motiv da izrazim svoje mišljenje na ovaj način nije uopšte lične prirode. Dva puta sam biran za predsednika Srbije i jednom za predsednika Jugoslavije. Valjda bi svakom posle ovih deset godina trebalo da bude jasno da oni ne napadaju Srbiju zbog Miloševića, nego napadaju Miloševića zbog Srbije. Moja savest u tom pogledu je savršeno mirna. Moja savest, međutim, ne bi bila ni najmanje mirna ako svom narodu ne bih, posle svih ovih godina na njegovom čelu, rekao šta mislim o njegovoj sudbini ako bi mu tu sudbinu nametnuo neko drugi, makar i tako što bi narodu objašnjavao kako je takvu sudbinu izabrao sam. Ta zabluda da bira sam ono što za njega bira neko drugi, najopasnija je zabluda i glavni je razlog moje odluke da se obratim građanima Jugoslavije. Hvala.

Vlada Kanada
Tada mu nisam verovao, jer nisam hteo da ga čujem. Zbog njega sam i otišao (ili pobegao) iz Srbije nekoliko godina pre ovog govora. I dalje ga smatram usudom, ali je bio u pravu u ovom svom poslednjem govoru. Njegova otmica i kukavička predaja na Sveti Vidovdan bila je poslednja kap, posle kojem sam i ove sadašnje počeo da mrzim toliko duboko da ih smatram okupatorima moje predivne Srbije. SM je bio nedorastao vremenu u kome smo se naši, ali nije bio najgori po rezultatima. Ove sadašnje okupatore koje smo sami izabrali niko nikada neće moći da prevaziće.

Samo Bog nam može pomoći, ali nas prvo mora čuti.
4 subota, 02 oktobar 2010 18:45
Zaraki Kenpachi
…izgleda da je posetioce NSPM-a sramota njihovih odluka iz 5.10.2000. pa ni ne komentarišu ovaj tekst, iskreno da kažem i treba da ih je sramota, jer ajde što su sebe upropastili nego su i mnoge druge
5 subota, 02 oktobar 2010 18:53
Republikanac
Žalosno je,kada se sa ove vremenske distance čita ovo obraćanje,koliko je Slobodan Milošević bio u pravu za sudbinu Srbije.Sve što je opisao i na šta je upozorio ili je se već ostvarilo ili se polako ostvaruje.Naivno je bilo vjerovati tih godina da nas NATO bombarduje,iz ljubavi,za naše dobro,štiteći nas od pokvarenog diktatora.Zbogom Srbijo.
6 subota, 02 oktobar 2010 19:03
Miloje
Nažalost, Milošević je sve tačno rekao, sve tačno predvideo, što znači da je znao sa kime „ima posla“, znao je šta je „demokratski“ NATO Zapad.
7 subota, 02 oktobar 2010 19:08
Jasna
Poslednji srpski drzavnik uci ce u istoriju kao antiglobalista.
Nazalost nas „nesetaca“, danas ni krivi ni duzni delimo istu tuznu sudbinu „setaca“.
8 subota, 02 oktobar 2010 19:38
Marko
5 oktobar 2000: Slobo sadame, odlazi.
5 okt. 2010: Slobo, izvini. Molim te mi oprosti. Bio sam mlad i naivan. I ja tebi oprastam sto me je tvoja policija surovo tukla, polivala smrkom usred zime, sto sam se mrznuo na ulici tokom demonstracija.. iskreno ti oprastam. I ono sto je sigurno, to je, da jednog dana kada se buidem vratio u moju Srbiju, moj Vozdovac, da cu pravo otici na tvoj grob u Pozarevac, ako nista onda bar da ti upalim svecu.
Ti si za mene bio veliki zlikovac, al ovi su uzas. Totalno su nam razmontirali drzavu! Zapravo Srbi danas nemaju svoju drzavu. Nestajemo, demografski, moralno, intelektualno, teritorijalno i da ne govorimo.
Ti jesi rasprodao silne Srpske teritorije (20% Republike Srpske, RSK, Sarajevo, Prevlaku sa Konavlima.. al pitanje sta bi ovi uradili na tvom mestu. Ti u svoje vreme nisi imao Putina kao podrsku, vec Rusiju na kolenima, Kinu koja cuti i ostalo.
U tvoje vreme vojnik iz Srbije sluzio je vojsku u Baru, vojnoj luci Kumbor, aerodromu Golubovci kraj Podgorice.. imali smo respektabilnu vojnu silu. A danas? Nas ministar se hvali kako je odziv regruta 98%. Moj brat je prosle godine odsluzio vojni rok. Na regrutaciji od 116 mladica (sa Vozdovca), 101 se odlucio za „sluzenje“ civilnog vojnog roka (iako su bili bez ikakvih telesnih ili mentalnih oboljenja), a ostatak od 15 mladica za redovno sluzenje. Sto taj podatak niko ne iznese iu javnost? Tragedija za jednu zemlju.
Sluzio sam 2005 vojni rok u 63 Padobranskoj brigadi iz Nisa. Inace, ta formacija danas ne postoji – „transformisana“ je. Tada su vec pocele reforme u jedinici, pa tako iako je jos uvek bila zajednica sa Crnom Gorom, nas je bilo ukupno 12 iz cele zemlje. Dve generacije kasnije zabranjeno je slanje vojnika na odsluzenje roka u tu jedinicu, zbog reforme. Odnosno, gasenja.
A gde nam je obrazovanje danas. Bolonja? Rasturise kompletni obrazovni sistem.
Rsaturise sve: privredu, ekonomiju.. Povecali spoljni dug, prodali sve moguce.. Tesko je danas biti Srbin.
Izvini.
9 subota, 02 oktobar 2010 19:43
Angel
„Vaše pravo da znate sve“

čudo te nema na drugim medijima ovog istorijskog govora. Koji još uvek može da se nađe i na Youtubu i na rapidshare-u Valjda i ta cenzura spada u „naše pravo da znamo sve“

Važno da je Tijanićeva bastilja objavila govor „našeg“ pretsednika da je „DS jedini naslednik ideje 5. oktobra“

Moguće, moguće… samo to je što se tiče onog rušilačkog i pljačkaškog dela 5 oktobra… to je DS pravi naslednick i to vrlo temeljan temeljno, samo sada „lagalno“ i institucializovano a sve pod sedativizacijom širokih narodnih masa sredstavima (dez)informisanja.

Nezna naš narod šta je demokratija, do će im pokkazati ove „demokrate“
10 subota, 02 oktobar 2010 19:44
Republika Srpska
i bi covjek u pravu…
11 subota, 02 oktobar 2010 19:47
Višeslav
Počivaj u miru, Predsedniče.
Akcente iz Tvog poslednjeg obraćanja naciji – živimo, evo sada.
Jedan sam od onih mnogobrojnih, koji Ti nije verovao dok si izgovarao ove reči. Izvini.
Hvala i uredništvu NSPM na ovom podsećanju.
12 subota, 02 oktobar 2010 19:48
kasno
Kasno se to nešto setio „građana“. Niko mu više nije ni verovao – „Bambѕlend“ i sl. „projekti“…
Nešto poput priče onog generala vojske RSK.
18 puta im lažno dojavili da se sprema ofanziva.
19 put bila je istinita dojava ali niko više obračao pažnju na to!

Ovi danas su naravno bar jedno 5 puta gori od njega.
13 subota, 02 oktobar 2010 20:08
Radomir Reljic
Svi koji su bili za njega i svi oni koji su bili protiv njega, mogu samo biti zaprepasteni kada procitaju ovaj njegov govor!
Sta se nije dogodilo od svega ovoga na sta je on pre 10 godina upozoravao?
14 subota, 02 oktobar 2010 20:16
Slavka
Pokojni predsednik Srbije Slobodan Milošević nije bio nikakav prorok. On je bio iskustveni pragmatik, dok je predviđao šta će se sa nama dogoditi. čovek je dobro znao naše „prijatelje sa Zapada“, sa kojima je sarađivao skoro deceniju. Još bolje je poznavao one koje je Zapad doveo na vlast pučem od 5. oktobra 2000.
15 subota, 02 oktobar 2010 20:21
Danilo Z.
Tek sada mogu da potpišem svaku reč iz ovog Miloševićevog govora. Prilike se ponavljaju, Sada niko ne veruje Tadiću ni kada bi govorio istinu, kao što tada nije verovao Miloševiću, zbog njegove TV Bastilje. Milošević je, međutim, imao jednu. Tadićeve su sve Bastilje i sva štampa.
Svaka čast NSPM.
16 subota, 02 oktobar 2010 20:21
Dejan P.
Sta god neko mislio o Milosevicu bio je u pravu kada je ovo rekao.Upravo prisustvujemo onome o cemu je on govorio.Za one koji misle da sam njegov simpatizer samo cu reci da sam 2000.godine glasao protiv njega kao i ogromna vecina prevarenih.U ovom trenutku zalim zbog tog mog postupka i osecam da snosim deo krivice za ovakvu vlast koju trenutno imamo.
17 subota, 02 oktobar 2010 20:32
đurađ Veselinović
Sve je tačno!
18 subota, 02 oktobar 2010 20:44
Viobran Branković
Poslednji akter na srpskoj političkoj sceni dobro je znao koji nalogodavci dovode kakve izvođače.
19 subota, 02 oktobar 2010 20:47
Brašovan Lj.
Ovo je govor za buduće, nepristrasne istoričare, koji će se pojaviti tek nakon silaska sa vlasti ove političke garniture. Dakle za dvadesetak godina.
20 subota, 02 oktobar 2010 20:52
Slavenko
Svaka Ti je, Predsedniče, na mestu.
21 subota, 02 oktobar 2010 20:55
Observantes
Bog da mu dušu prosti. Ovo je narod koji nije bio dostojan ovog čoveka, oca nacije. I Bog je digao ruke od nas jer Bog ne prašta „oceubicama“.
22 subota, 02 oktobar 2010 21:03
vlks
Sve što se kaže živi u kontekstu trenutka u kojem se izgovori. Ovo uzdizanje Slobe mi liči na uzdizanje đinđića. Obojica su doprineli da ova zemlja nazaduje, a danas zbog toga što su u poslednjim intervjuima i javnim izlaganjima rekli istinu nam se nameće mišljenje da su u stvari bili u pravu. Suština je u tome da su oni istine rekli tek pred svoj pad. Na vrhuncu vlasti nije im padalo na pamet da postupaju i govore ovako.
Inače smešno mi deluje Slobina tvrdnja da će zavladati kriminal. U njegovo vreme je vladao je red i zakon. 🙂
23 subota, 02 oktobar 2010 21:18
Dejan
Na nasu zalost, nije mnogo pogresio. Jedino nas je ovaj rat mimoisao, mada ni to nije iskljuceno ako neko bude procenio da mu rat ovde moze biti od koristi. Treba se setiti kako je sukob na jugu srbije ekspresno izbio i isto tako se ekspresno zavrsio.
Naravno, ovaj „vizionarski“ govor ne opravdava Milosevica za sve ono lose sto je radio dok je bio na vlasti, cak mislim da ga i optuzuje jer je svojom vladavinom doveo narod u takvo stanje da su ljudi bili spremni da glasaju za bilo koga samo da bi njega sklonili. Ironicno je da je sam kraj govora susta istina koja se odigravala bas tih dana kada je govor i odrzan. Svi su mislili da smo te 2000-te mi odabrali nove ljude, ideje… koji ce zameniti katastrofalnu SPS-JUL-RS vlast. Naravno ti i takvi „novi“ ljudi su nam bili nametnuti (ili bolje, podmetnuti) a o njihovom ucinku posle 10 god je izlisno govoriti. Moje licno misljenje je da je i sam Milosevic na(pod)metnut i da je sklonjen tek kad vise nije imao ni malo autoriteta u narodu pa je prestao da bude od koristi. Ocigledno je da i sledeca vlast u kojoj ce se sigurno naci SNS kao „nova snaga“ nece predstavljati nikakavu novinu, vec je jedini cilj njihovog pojavljivanja da narodu ponude „alternativu“ u odnosu na sadasnju DS-SPS-G17+ koaliciju. Posto ja na nasoj politickoj sceni ne vidim nikakvu alternativu, niti nove ljude, niti nove ideje, necu se razocarati kada posle narednih izbora svi budu poceli da duvaju u istu tikvu.
24 subota, 02 oktobar 2010 21:28
Aleksa đurić
Na Slobu i ovaj govor može da se primeni i ona izreka „Rekoh i dušu spasoh“.
25 subota, 02 oktobar 2010 21:44
SLOBODAN 45 VELJKOVIć
Bog da mu dušu prosti. Ovo je narod koji nije bio dostojan ovog čoveka, oca nacije.

POZDRAV OD OSTATKA GRAđANINA NEKADAŠNJEG OSTATKA SRBIJE, A SADA VEć BG-PAŠALUKA…
26 subota, 02 oktobar 2010 22:07
Peđa
Jedino borba,iskrena i potpuna,borba bez ostatka,može povratiti izgubljeno dostojanstvo Srpskog haroda.Večna slava svim Srpskim herojima,palim u borbi protiv Zveri.
27 subota, 02 oktobar 2010 22:14
Toša
Nemojte tako ljudi! Šta bi mi danas bez Tadića i DS?
28 subota, 02 oktobar 2010 22:37
Vitomir
Sve što je rekao u ovome govoru bio e u pravu!
Ali i sve što su njegovi protivnici rekli o njemu i oni su bili u pravu!
29 subota, 02 oktobar 2010 22:54
Nn
Slobo oprosti mi!
30 subota, 02 oktobar 2010 22:58
Ad hoc
Obično su ljudi na ovom sajtu pametni i dobri poznavaoci istorije i politike.
Ko kaže da je Sloba na(pod)metnut ili da je namerno gubio ratove ,izazvao inflaciju i druge nedaće srbskog naroda ,onda je to zlonamerno il osoba nekorektno obaveštena.

Pokojni Predsednik Milošević nije imao drugog izbora šta bilo da se desilo osim možda na početku da je pustio generala Mamulu da „sredi“ Slovence,Tudžmana,Aliju.(intervju gen.Mamule za BBC,1992 god.).
Ali,kolko pročitah i videh po stranom pisanijom Slobi su u tom slučaju zapretili opštim bombardovanjem.Dogodilo se par godina kasnije.

Zar ne mislite kako je to demokratski lepo,preventivno poubijati sve „predsednike zla“-koji se suprodstavljaju NSP-u kako njihovi izabranici nebi imali više konkurenciju.

Šta i kako ti novoizabranici rade vidimo na Srbiji,C.Gori,Rumuniji,Bugarskoj a malo dalje pogledajmo i Irak,Avganistan i dr.
31 subota, 02 oktobar 2010 23:09
čitateljka iz Srpske
Možda i zato što ne živim i nisam nikad živjela u
Srbiji, uvijek sam poštovala gospodine Miloševića.
One oktobarske noći, kad je izgledalo da će u Srbiji početi građanski rat, kod nas se nije spavalo, jako smo brinuli. Na razočarenje mnogih,
Milošević je bio veliki i tu noć, njegovi sagovornici nisu, lagali su i njega i javnost. Jedan
detalj iz Miloševićevog obraćanja pred drugi krug
njegovih poslednjih izbora u životu: našao je za
potrebno da svog direktnog takmaca za mjesto
predsjednika Srbije isključi iz organizacije onih
koje zapravo neprijatelji Srbije dovode na vlast. I
to se pokazalo tačnim, ali i pokazalo da svog
„protivnika“ Sloba nije htio da blati pred takmičenje, naprotiv. čovjek. Neka mu je pokoj duši.

P.S. Hvala NSPM-u na objavljivanju ovog teksta, još
veća im hvala što uopšte postoje. Tekst ću umnožiti
za rođake i prijatelje koji nemaju internet.
32 subota, 02 oktobar 2010 23:10
ivica
Počivaj u miru, dragi predseniče.

Tadić i kompanija koje danas oponašaju vlast u našoj zemlji, nikada ne mogu opovrgnuti ovo što ste tada rekli.

2000te imao sam 16 godina, nisam izlazio na ulicu kao ostali moji drugari iz gimnazije, koji su za to dobijali 10 maraka po danu. Teško seživelo. Znamo to svi. Ali sam znao da bolje teško može biti, kada neljudi sa zapada pokoravaju zdrav razum širom sveta. U međuvremenu sam završio fakultet, prošlo 10 godina od tada, i tako dalje…

Šta danas može da nam svima kaže, reći ću mentalno siromašna ekipa koja oponaša vlast u Srbiji?

Namerno kažem „oponaša vlast“, jer niti je izabrana od naroda niti ima poverenje. Izabrali su je ambasadori onih za koje je nesretni Milošević rekao da će nam birati vlast.

Teško je Srbiji. Treba joj mudro rukovodstvo u budućnosti, a što je najgore – ne vidim ga nigde okolo.
33 subota, 02 oktobar 2010 23:24
Peter RV
Milosevic za mene predstavlja pomirenje sa nasom nesrecnom prosloscu. Sa Milosevicem sam prestao da budem anti-komunista jer sam uvidjeo da jedan (bivsi) komunista moze da bude pravi srpski patriota, za razliku od ovih laznih koje imamo sad na vlasti.
Milosevic se muski odupreo imperijalizmu, pod najtezim uslovima i drzao se naj-dostojanstvenije pred njegovim dzelatima na Nato-sudu u Hagu.
Nije on bio uklonjen sa vlasti od srpskog naroda, nego od vjesto organizovane CIAobojene ‘revolucije’
koja je imala malo veze sa voljom naroda.
Bio je izdan od ljudi koji su trebali da brane ustav Srbije. Vjerovatno za onih pet milijona dolara Klintonove ucjene na njegovu glavu, i to bas na Vidovdan, da bi bezstid izdajnika bio kompletan.
Nikad nije trazio milost ni izbjegavao odgovornost za otpor protiv imperijalista.
Ubili su ga jer su se plasili od njega i kao zarobljenika.
Jedna stara izreka kaze da se covjek ne moze poznat, prije nego sto se zavrsi njegov zivot.
Milosevic je poginuo kao najcasniji borac za slobodu Srpstva.
Drago mi je bilo kad sam tada saznao da je bio poreklom Crnogorac. Njegos i Marko Miljanov bi bili ponosni na njega.
34 subota, 02 oktobar 2010 23:27
dragoslav pavkov
Osim jubileja,ne vidim razlog da se NSPM bavi „vizijama“ Slobodana Miloševića. Sve što je imao da nam kaže i uradi-rekao je i uradio,ali suprotno od onoga što je rekao…
Očekivali smo da nas okupi-a on nas je razje…dinio toliko da sumnjam da će nas iko sastaviti.
Očekivali smo da ćemo kao narod na čijoj strani je pravo,pravda,Ustav i zakoni,pa zašto ne reći i instrumenti sile,konačno uspeti da omeđimo svoje mesto za život na ovom Balkanu-dobili smo nikad jadniju i čemerniju „državu“ za koju me iskreno stid da je nazovem svojom.
Svako ko nije u svađi sa činjenicama i svako ko ima zrno talenta za realno sagledavanje svojih i neprijateljskih mogućnosti mogao je da predvidi žrtve do kojih će doći ako se sukobimo sa 19 najvećih zločinaca savremenog sveta.Onaj ko se u tom trenutku nalazio na čelu države ispred sebe je imao nekoliko mogućnosti za postupanje:
Prihvatanje ponižavajućeg sporazuma iz Rambujea,koji zapravo nikad i nije bio opcija jer je tako koncipiran da ga nebi prihvatila ni jedna država koja ima ambiciju da se tako naziva.
Druga mogućnost je bila da prihvatimo borbu sa NATO svesni da ćemo pretrpeti ogromne gubitke i razaranja ALI TAKOđE SVESNI DA NEPRIJATELj NE MOŽE POBEDITI DOK NjEGOV PEŠAK NE STANE SVOJOM SMRDLjIVOM čIZMOM NA SVETU SRPSKU ZEMLjU.
Ta mogućnost je bila jedina koja je mogla doneti rezultat.Ako se mora ratovati-onda se ratuje do istrage njihove il’naše.
Ali,da bi neko izdao naredbu za vođenje takvog rata on iza sebe mora imati homogenu većinu naroda.Takvu naredbu ne može izdati predsednik države čija policija zatvara autoput da bi njegov sin nesmetano divljao po njemu.To ne može ni predsednik čija supruga se na izborima sa svojom političkom strankom bori za vlast barabar s njim.Takođe,to ne može predsednik koji usred agresije pušta tri zarobljena američka izviđača praveći sebi marketing umesto da vodi rat.To ne može predsednik koji pristaje na primirje jer ga nervira buka elektroagregata.
35 subota, 02 oktobar 2010 23:37
Jedan koji se nije šetao@Dejan
Zaboravljate da je polovina Srbije glasala za Miloševića. Prema tome, nisu „ljudi bili spremni da glasaju za bilo koga“ nego su „NEKI LjUDI bili spremni da glasaju za bilo koga“. I nismo „svi mislili da smo te 2000-te godine mi odabrali nove ljude, ideje…“ nego su „NEKI MISLILI da smo te 2000-te godine mi odabrali nove ljude, ideje…“. Ja nisam spadao u NEKE. Nažalost, to mi ništa ne vredi. Svi smo u istom bezizlazu.
36 subota, 02 oktobar 2010 23:52
dragoslav pavkov-nastavak
Dakle,pošto se NATO ispucao sa velikih visina ne želeći da gubi avione,pošto je suočen sa sve većim otporom unutar svoje strukture komandovanja i odbijanjem važnih generala da planiraju kopnenu ofanzivu-naš vizionar i prorok odlučuje da uradi jedino što nije trebao,da objavi pobedu nad agresorom.Znači,umesto da ih čekamo tamo gde jedino možemo imati neku šansu-na tlu Srbije,mi pristajemo na plan Ahtisari-černomirdin i potpisujemo Kumanovski sporazum po kome AP Kosovo i Metohiju predajemo na upravu međunarodnim vojnim snagama pod komandom NATO.
Mogu da prihvatim da je neko arogantna kukavica koja se bahati i provocira sve oko sebe dok ga neko ne klepi po ušima.Ono što ne mogu da prihvatim je to,da taj za svoje takvo neodgovorno ponašanje traži i nalazi opravdanje i aplaudiranje.
Takođe,mogu da razumem da Slobodan Milošević u to vreme i pod tim uslovima nije mogao i nije znao da postigne više.
Ne mogu da prihvatim da je i posle katastrofe biblijskih razmera kada je opstanak celog naroda koga je vodio i koji mu je verovao došao u pitanje-nije osetio za potrebno da pomisli:Bože,možda ima neko ko bi ovo radio bolje od mene?
čak i pijandura Jeljcin je imala toliko obraza i svesti da je,kada je shvatio da je „doterao cara do duvara“ za premijera postavio pravog ruskog rodoljuba Putina i pustio ga da zaustavi propadanje „Rodine“.Ovaj,kome komentatori ovde pišu panagirike takvu potrebu nikada nije osetio…Naprotiv,kažu da je osetio potrebu da svoju vlast brani i bacanjem bojnih otrova na demostrante ispred Skupštine.
Revolucija od 5.oktobra ipak je donela i neki napredak;
Slobodana Miloševića smo teško srušili jer ga je i pored svega dosta Srba volelo (i kao što vidimo,još ga voli).Ovu današnju vlast srušićemo lakše,jer njih ne vole ni članovi porodica…čim svetska ekonomska kriza zatvori grebatorske slavine a banke počnu pozivati dužnike zbog „docnje“…Ne treba zaboraviti da većinu zaposlenih (zaduženih) plaća budžet.Kad nestane love u budžetu, onda „putuj Evropo“
37 nedelja, 03 oktobar 2010 00:04
Darko Stanojević
Ako je obično podsećanje, crni jubilej, dobro, ajde… ali pisati ode zahvalnice i kukati „takav nam sad treba“ je potpuno neozbiljno i defetistički.

Vidim, danas su svi „nacionalni“ sajtovi objavili poneki članak o S.M., mahom u tom svetlu. Nije ni NSPM drugačiji, iako samo prenosi tuđ.

Muka mi je od priča o krivici „stranog faktora“, iako je, nesumnjivo, značajno doprineo događajima u raspadu SFRJ. Tačnije, sve republike osim Srbije su direktno sarađivale sa „međunarodnom zajednicom“ u svoju korist a protiv „velikosrpdke hegemonije“, a naši se nisu potrudili ni (tada) kilavu Rusiju da pridobiju za sebe, baš kada je najviše bilo potrebno!

Svi ti naši (SPS-JUL-ND) zemljaci koji su tih desetak godina ovde harali nisu imali ni intelektualnog a pogotovo moralnog „štofa“ da vode iole normalnu i patriotsku, već isključivo totalitarno-lihvarsko-oholu politiku prema BILO KOME, a posebno prema svom narodu, za druge me baš briga!

Taj period je vreme najbesramnijeg ruženja srpskog naroda i svih onih koji su državljani Srbije, a ti nemoralni ljudi su nam OTELI naboljih deset godina života! Setite se Tomića, Lilića, Dačića, Ivkovića, Ilića ili onog hiperinflatornog arhidemona, Šainovića?

—–

U Bosnu sam „prelazio“, na Kosovu sam bio još od 1985. i pratio „iredentiste“, a 1999. kupao sinčića od šest meseci u podgrejanoj vodi, pod svećama, dok su dve starije devojčice drhtale od straha kad god skotovi prelete grad. A onda, uniforma, na teren, u pogibelj.

Znate kako, danas sam težak srčani bolesnik, svi iz te generacije su se propili ili prozlili, a svejedno ostali potpuno politički ogorčeni… niko nije ostao neoštećen.

—–

Ne pravdajte te događaje isključivo stranom prepotencijom. Neozbiljno je. U pitanju je domaća IMPOTENCIJA, i to OVOG čoveka.
38 nedelja, 03 oktobar 2010 00:16
TOPOLj
Niko ali baš niko ne može osporiti sve što je rekao pokojni predsjednik Slobodan Milošević.Sve je tačno od a do š.U čemu je pogriješio?Ovdje greške nema.Mrzili ga,voljeli ga,bili neutralni,potpuno je nevažno,danas prisustvujemo tragediji.Evo par citata:“A o ispoljavanju volje,razume se,tek o tome nema govora.Manifestovanje volje dozvoljeno je samo u vidu farse,ispoljavaju ga samo skutonoše stranih gazda.A njihova simulacija slobode volje služi kao pokriće okupatoru da je uspostavio demokratiju u čije ime je zaposeo i teritor