Rečeno u Skupštini o zakonu o dijaspori 1

Zoran Ostojić: Uvaženi predsedavajući, gospodine ministre, koleginice i kolege narodni poslanici i poslanice, Liberalno-demokratska partija je negde proletos podnela zakon o smanjivanju broja ministarstva u Vladi na 12. Svakako je taj zakon predviđao da ovog ministarstva, Ministarstva za dijasporu i Srbe van Srbije ili sve Srbe sveta nema. Ovaj zakon, koji je pred nama, dokaz je da, zaista, ovo ministarstvo ne treba da postoji. Na kraju krajeva, nema ga u većini zemalja Evropske unije.

Ja mislim samo u jednoj ima. Ovaj zakon ako se usvoji, onda je to dodatni razlog da ministarstvo ne postoji i da malo uštedimo para poreskih obveznika, ali će se, na žalost, desiti nešto suprotno. Ako se ovaj zakon usvoji, mi ćemo imati nove troškove. Hajmo na kraju o troškovima i čemu, po nama, ovaj zakon služi. Da pričamo o nekakvoj konfuziji koja postoji u ovom zakonu.

Mi mislimo da je suštinski pogrešan koncept ovog zakona. Nemamo ništa protiv da se brinemo o dijaspori, ali tvrdim Vam, bio sam tamo, znam ko predstavlja dijasporu, to su obično organizacije sa jednim članom i pečatom. Bojim se da će se ovaj zakon svesti na turističku organizaciju za predstavnike dijaspore koje ste pobrojali u svom uvodnom izlaganju, koji će povremeno od države Srbije imati plaćene avionske karte, smeštaj i brinuti o interesima dijaspore, a kada se vrate kući moći će to da kažu samo svojoj najužoj porodici, jer, otprilike, toliko broje te organizacije, članova.

Dejan Radenković: Dame i gospodo, narodni poslanici zakonskim predlogom predviđa se evidentiranje organizacija u dijaspori i organizacija Srba u Regionu. Evidenciju u organizaciji u dijaspori, kao i evidenciju organizacija Srba u Regionu vodiće ministarstvo nadležno za dijasporu. Na kraju bih želeo da dodam i da potvrdim da bi ovaj zakon trebalo da bude samo početak odnosa,…u redefinisanju odnosa države prema našim sunarodnicima koji žive širom sveta, van teritorije Srbije. I da ovo treba da bude samo temelj, na kome ćemo dalje razvijati naše odnose sa našim sunarodnicima. Nikada do sada Republika Srbija i njen državni vrh nisu pridavali ovoliki značaj pitanjima dijaspore i Srba u Regionu. I nikada do sada se ovako temeljno nije bavio ovom problematikom.

Janko Veselinović: Prema procenam koje smo čuli i od ministra, van granica Srbije živi blizu 4 miliona Srba, dakle, gotovo polovina onog broja koji živi u Republici Srbiji. Mi smo jedna od zemalja koja ima visok procenat ljudi koji žive van granica matične države. Ta činjenica sa jedne strane jeste negativna, ako uzmemo da su brojna sela i područja Srbije zbog ekonomske migracije opustela, da smo ostali bez puno stručnog kadra i tako dalje, i tako dalje, da ne nabrajam negativne posledice. Ali, ako je to negativna strana, pozitivne okolnosti jesu, da su naši ljudi naši ambasadori širom sveta. Da od naše dijaspore imamo veoma stabilan devizni priliv koga nemamo u bilansu. Ova Vlada prepoznala je ovaj problem i našla snage da kreira zakonski predlog koji bi ovu oblast uredio u nacionalnom interesu. Zato ova vlada zaslužuje pohvalu. I zato će ova vlada, ubeđen sam, u ovoj oblasti biti zapisana zlatnim slovima kod naše dijaspore i Srba u Regionu.

U normativnom smislu Slovenija je u ovom pogledu otišla najdalje, donela je zakon o odnosima Slovenije sa Slovencima van njenih melja, odnosno van njenih granica 2006. godine. Slovenija je donela dve rezolucije iz ove oblasti gospodo. Rezoluciju o odnosima sa Slovencima po svetu 2002. godine i Rezolucija o položaju slovenskih autohtonih manjina u susednim državama. I sa tim u vezi obavezama državnih i drugih organa još 1996., znači odmah po osamostaljenju. Republika Hrvatska ima u dijaspori oko tri i po miliona Hrvata, nema poseban zakon, ali je detaljno uredila ovu oblast u nekoliko zakona. I ako je suditi prema informacijama od 26. juna 2009. godine u štampi urađena je i verzija zakona o odnosu Republike Hrvatske prema Hrvatima izvan Republike Hrvatske. Hrvatska je na specifičan način, možda malo kontroverzan, rešila pitanje izbornog prava Hrvata koji žive van njenih granica. Izborno pravo imaju građani koji nemaju prebivalište u Hrvatskoj, tako što je formirana posebna izborna jedinica u kojoj oni biraju svoje predstavnike u Sabor. Mađarska Republika je 2001. godine je uredila zakonom o Mađarima koji žive u susedstvu međutim, on nije donet zbog nekih pravnih originalnosti koje će verovatno biti delimično modifikovane. I evo, Francuske, ako nam može biti ugled, kao jedna od najznačajnijih zemalja Evropske unije. Veoma značajna briga o Francuzima koji žive van Francuske. Francuska u okviru vlade ima Visoki savet za Francuze u inostranstvu. To je krovna institucija, koja funkcioniše u okviru Ministarstva spoljnih poslova.. Osim toga, dokaz o bizi za Francuze van Francuske jeste i činjenica da oni imaju pravo na svoje predstavnike u Senatu. Dakle, rancuzi, van Francuske biraju 12 predstavnika u Senatu i uslov je, da moraju biti, moraju da žive van Francuske.

Zoran Nikolić: Dakle, ovde niko nije osporio potrebu da ovaj zakon je potreban i srpskoj dijaspori, i srpskoj državi. Ali, ono što smo mi ovde izneli, i izneli argumente, i mislim, već u prvom naletu dokazali jeste, da je ovo loš odgovor na potrebu naših građana koji ne žive u Srbiji. Dakle, ovo je zakon koji nije za dijasporu. Ovo je zakon koji se piše za jednu političku stranku. I dijaspora srpska je dala najbolji odgovor, ili je napala ovaj zakon ili napadno ćuti o ovom zakonu. I o tome smo mi ovde govorili.

Kada govorite o uporednom pravu, ja zaista ne znam, ispotrošili ste 15 minuta, to je naravno Vaše pravo, ali o čemu se to radi? Govorite kako Francuska ima 12 članova u Senatu, je l’ Vi predlažete da Srbija ima dvodelnu Skupštinu? Ako je tako, onda hajde otvorite to pitanje. Govorite o Slovencima van meje, pa govorite o pravima autohtonih manjina. Pa da li Vi znate da Srbi nisu autohtona manjina u Sloveniji? Da između ostalog o tome treba da brinemo. Da li uopšte znate da je predsednik Tadić to pitanje otvarao u poseti Sloveniji kada je bio nedavno? O čemu Vi pričate? Naveli ste tu, pročitali ste iz nekih brošura vezano za granice…vezano za, za… vezano za pravnu regulativu vezano za dijasporu i sada nam ovde čitate i trošite i naše i Vaše vreme. Govorite o primeru Hrvatske, pa to je sasvim suprotan primer u odnosu na rešenje koje se ovde nudi. Oni imaju maticu Hrvatsku i oni se svi okupljaju oko matice Hrvatske. Nemaju zakon, ali imaju uspešan odnos sa svojom dijasporom. Daleko uspešniji odnos nego mi. Dakle, šta ste sve Vi ovde nabrali i šta ste sve sabrali, na kraju nam to i daje za pravo da još jednom kažemo, dakle, da ovaj zakon nije pisan za dijasporu. Ovaj zakon je politički motivisan, kako bi jedna politička stranka koja već tri mandata drži ovo ministarstvo izgradila svoju infrastrukturu. I o tome se ovde radi. Jednostavno, nepobitne su činjenice da ovako se ne može konstituisati Skupština, da ne može biti efikasno, vrlo su problematični…

Nada Kolundžija: Mi smatramo izuzetno važnim iskorakom koje je učinilo ministarstvo za dijasporu predlaganjem ovog zakona Narodnoj skupštini i oko toga nema nikakvog spora. Mi nismo apsolutno doveli u pitanje, ni svojim izlaganjem, ni na koji način nisam dovela u pitanje nedvosmislenu podršku ovom zakonu. Dakle ono što je utvrđeno kao prioritet države istovremeno interesi dijaspore i Srba koji žive u Regionu, ono što je utvrđeno kao osnovni ciljevi ovog zakona kojima je država da kažem, legitimisala svoj stav prema tako važnim pitanjima, za nas apsolutno ni u jednom jedinom smislu nije sporno i mi to nismo doveli u pitanje. Ono što je za mene kao nekoga ko se bavio dijasporom i zna probleme unutar dijaspore, bilo pitanje jeste, da li smo predvideli sve instrumente kojima ćemo dati najbolji odgovor na, na ono što su zahtevi. I takođe, moram da Vam kažem, ja dobro znam, da su upravo ta rešenja koja meni stvaraju dilemu da li su dovoljno efikasna rešenja, koja su tražili predstavnici dijaspore, odnosno tražili predstavnici Srba u Regionu. Dakle, to je bio njihov, njihov zahtev da se na taj način dijaspora uključuje u rešavanje zajedničkih problema. Što naravno opet ostaje svima, naročito ministarstvu, da vidi na koji će najefikasniji način ostvariti mogućnost da se…da ova pitanja, odnosno, da sve ovo što je zaista izuzetno važno… ja neću apsolutno da polemišem sa onima koji tvrde, da je nešto nevažno…

Vladan Batić: Retko koja država u svetu je imala tako negativan i odbojan odnos prema svojoj dijaspori, kao što je to bio slučaj sa državom Srbijom, koja ima brojnu dijasporu. Naprotiv, u mnogim zemljama uticaj dijaspore je i te kako značajan, često i veoma dominantan. I za politička, i za ekonomska zbivanja u tim zemljama. Naravno da mi imamo više kategorija dijaspore, ona koja je otišla u inostranstvo pre Drugog svetskog rata i njihovi potomci, odmah posle onih tragičnih događaja u Drugom svetskom ratu i njihovi potomci, onda jedan talas te, socijalno rekao bih ekonomske dijaspore. I ono što je najtragičnije, to je odlazak stotina hiljada mladih ljudi koji su pobegli od režima Slobodana Miloševića. I to treba glasno i jasno reći. Sećate se kilometarskih redova ispred pojedinih ambasada? I to je najtragičnije. Sretao sam te mlade ljude po svetu, mlade, pametne, obrazovane, lepe. Uspeli su oni tamo, dobili su stanove, dobili su kuće, ali će svaki cent morati da otplate. Žive pristojno i ugodno, žive od svog rada. Ali, vidite tugu u očima i tugu u srcu, u srcima. Srbija je njihova zemlja. I zato je ovaj zakon značajan, simbolički, kao poruka da se nešto menja… Jer, sećate se onoga što je nekad Danton pisao Robespjeru, nije problem kad se ljudi presele iz jednog kraja u drugi, ni kad odu iz jedne zemlje u drugu, nego je problem što ne možete izlazak Sunca, cvrkut ptica ili grobove predaka preneti na đonovima cipela. Mi treba da pokažemo jedna odnos prema svojim ljudima sa željom da se oni vrate. Jer tamo je pamet, ideje, uticaj, kapital i to treba iskoristiti. Pa koliko ljudi glasa u dijaspori kad su izbori? Pa, više ode odavde čuvara kutija, nego što tamo glasa. Ja se kao i svi normalni ljudi radujem belom šengenu, ali me plaši činjenica da 70 posto srednjoškolaca želi da ode u inostranstvo. To je genocid prema sosptvenom narodu. Prema tome država treba da učini mnogo ovde. Da stvori prilike za te mlade, pametne, obrazovane ljude da ostanu ovde, a ne da idu u beli svet, da ne bismo ponovo morali da donosimo neke nove zakone o dijaspori.

Božidar Delić: čitajući zakon i ono što je ovako za mene bilo posebno interesantno, gospodine ministre, nigde nisam mogao i nigde nisam našao, i toga nema u zakonu da je pomenuta Matica iseljenika Republike Srbije. Ja sad, da me pogrešno ne razumete, nisam očekivao da Vi tome posvetite neko poglavlje, neki član, pa čak ni neki stav. Ali, ako imamo već u zakonu predviđen Savet za odnose sa Srbima u Regionu i Savet za dijasporu, moje mišljenje je, da je kao jedan, jednog ili drugog ili obadva saveta, trebao da bude i predstavnik iz Matice iseljenika Republike Srbije. I nekako mi je čudno, mi smo, kada je usvajan budžet za 2008. godinu i kada je usvajan budžet za 2009. godinu, instistirali da u predviđenim sredstvima, da se naglase i koja su sredstva za Maticu iseljenika Republike Srbije. Ali, evo, pre nekoliko dana je održana i godišnja Skupština Matice iseljenika, mi smo u poslaničkom klubu Srpske napredne stranke razgovarali sa delegatima. I tada smo eto, saznali, da malte ne, ni jedan jedini dinar Matica iseljenika Republike Srbije nije dobila ove godine. Ako želite da, neku organizaciju sklonite ili uništite, pa to ćete najlakše uraditi ako joj ukinete finansiranje. A Matica iseljenika egzistira gotovo 70 godina i sami znate da ona ima samo dva zaposlena. Ja ne znam koliko ima Ministarstvo za dijasporu, verovatno možda 50 ili 60 ljudi, neću da grešim oko toga. Ali, svakako da Matica iseljenika treba da opstane. A može da opstane samo, ako se vi trudite. I, ako kroz ovaj zakon kažete da ispoljavate brigu prema Srbima koji se nalaze u dijaspori, onda tu brigu treba da ispoljite i prema toj organizaciji. I ja očekujem da ćete to i učiniti.

Žika Gojković: Na početku svog izlaganja pročitaću samo dve rečenice iz dopisa koji smo dobili iz Generalnog sekretarijata predsednika Republike, da ne bi bilo nikakvih zabuna u daljnoj diskusiji; „Stav je Kabineta predsednika Republike da Nacrt zakona na celovit način reguliše odnos između Republike Srbije i njenih institucija sa dijasporom i Srbima u Regionu. Time se stvara adekvatan pravni okvir za ostvarivanje i dalji razvoj dijaspore i Srba u Regionu sa Republikom Srbijom na svim poljima društvenog, kulturnog i privrednog života.“ Ovo je samo jedan od dokaza da Srpski pokret obnove u svome radu sarađuje sa svojim koalicionim partnerima i da kao jedini predstavnici desne evropske Srbije, ćemo tako činiti i u buduće… Tradicionalno neobaveštene patriote su zaboravile da je na inicijativu Srpskog pokreta obnove 2004. godine, osnovano Ministarstvo za dijasporu, i da je ovo drugi mandat, a ne treći. I mi smo ponosni na to.

23.10.2009.