Ubrzana asimilacija **SLOVENIJA MAKEDONIJA**

Srpski narod je najveca manjinska zajednica u Republici Sloveniji. Iako je njegov udeo u ukupnom stanovništvu opao od 1991. do 2002. (sa 2 na 1,98 odsto) u Sloveniji i dalje živi 38,964 pripadnika srpskog naroda. Srbima, medutim nije priznat status nacionalne manjine, vec se vode kao etnicka zajednica. Srbi nisu priznati za „autohtonu etnicku zajednicu i osporena su im prava koja uživaju malobrojniji pripadnici italijanske ili madarske nacionalne manjine (obezbedeno ucešce u parlamentu). Ipak, ovom prilikom je Srbima ucinjena nepravda buduci da su u Sloveniji prisutni kao starosedeoci podložni ubrzanoj asimilaciji. Naime, u selima Bojanci, Marindol, Milici i Paunovici, koja se nalaze u Beloj Krajini oblasti u blizini granice sa Republikom Hrvatskom, Srbi žive vec više od tri stoleca i mogu se smatrati starosedeocima Slovenije.
Poseban problem predstavlja kriza oko izbrisanih gradana. Rec je o oko 30.000 stanovnika Slovenije koji su, i pored toga što su imali stalno prebivalište u Sloveniji, 1998. administrativnim putem lišeni svih dotadašnjih prava. Vecina tih ljudi pripada srpskom narodu. Iako je Ustavni sud Slovenije presudio da je takav postupak bio neustavan, ali nepravda do danas nije ispravljena. Prilikom posete ministra spoljnih polova Vuka Draškovica januara 2005. godine Sloveniji konstatovano je da su odnosi dve države dobri. Takvu izjavu kritikovali su predstavnici srpske zajednice.
Napredni klub je prilikom izrade ovog izveštaja kontaktirao i pojedina ministarstva u Vladi Republike Srbije, u cijoj je nadležnosti briga za srpsku zajednicu izvan Srbije. Ministartvo prosvete je jedino odgovorilo na naša pitanja. Kad je rec o Republici Sloveniji, baš kao i o Republici Hrvatskoj, odgovor za 2008. godinu bio je izricit: „Nije bilo konkretnije saradnje sa … Slovenijom… niti sa pripadnicima srpskog naroda u ovoj državi.

o Prava srpskog naroda u Republici Makedoniji

Srbi u Republici Makedoniji stekli su izvesna politicka i kulturna prava tek pošto je posle dugotrajne krize uspostavljen Okvirni sporazum od 13. avgusta 2001. godine, poznatiji kao Ohridski sporazum. Ohridski sporazum garantovao je visok stepen kolektivnih prava, prema nekim autorima i najviši kad je rec o državama zapadnog Balkana, samo onim nacionalnim zajednicama koje prelaze 20 odsto u ukupnom broju stanovnika Republike Makedonije. Ohridski sporazum predvideo je mogucnost uspostave (polu)konstitutivnosti za pojedine zajednice. Trebalo je da u izmenjenoj preambuli Ustava Makedonije sve etnicke zajednice Makedonije, a medu njima i srpska, „preuzmu odgovornost“ za buducnost države. Srbi, Turci, Vlasi i Romi dobili su mogucnost da u pojedinim opštinama u zvanicnoj upotrebi koriste svoje jezike.
Prema popisu iz 2002. godine u Makedoniji je registrovano 35.938 pripadnika srpskog naroda. Oni cine 1,77 procenata ukupnog broja stanovnika. Od 1991. godine, kada ih je bilo 42.775 njihov broj je opao cak za 16 odsto. Pored raspada SFRJ i povlacenja savezne administracije, razlog opadanju broja srpskog stanovništva treba tražiti i u asimilaciji. Republika Srbija nije pokazivala interesovanje za Srbe u Makedoniji. Tokom devedesetih godina to interesovanje bilo je izuzetno slabo. Ima indicija da je cak postojao nekakav sporazum izmedu predsednika dveju država (Miloševic-Gligorov) koji je podrazumevao da se ovo pitanje ne otvara. Prilike nisu mnogo bolje ni danas. Tako u odgovoru Ministarstva prosvete Republike Srbije Naprednom klubu nisu cak ni navedene aktivnosti ministarstva u Makedoniji.
Posle 2002. godine Srbi u Makedoniji su stupili u Sobranje, a od 2006. su prisutni i u Vladi Makedonije. Pored poslanika koji je izabran na listi VMROPMNE, iz Demokratske partije Srba u Makedoniji su zamenik ministra za saobracaj i veze kao i direktor za obrazovanje na jezicima nacionalnih manjina u Ministarstvu prosvete. Predstavnici DPSM-a prisutni su u pojedinim opštinama kao što su Staro Nagoricano i Cucer-Sandovo uz granicu sa Republikom Srbijom.
Odnosi Srbije i Makedonije su znacajno uzdrmani makedonskim priznanjem jednostrano proglašene nezavisnosti Kosova. Pomak u medusobnim odnosima nazire se nakon posete Makedoniji ministra spoljnih poslova Srbije u maju 2009. godine. Kako je izjavio ministar Jeremic: moramo da se koncentrišemo na ono što nas spaja, a ne na ono što nas razdvaja.