Pasivni pušači

Na Australskom TV kanalu ABC emitovana je ,skoro jednocasovna emisija o uspostavljanju ,kompletne zabrane pusenja na javnim mestima.

Do sada, ta zabrana je sprovedena : na radnim mestima , u restoranima ,kaficima , u cekaonicama javnih ustanova , u javnom transportu.

Preciznije receno ,svuda osim pabova i nocnih klubova.

Emisija je obradila taj problem tj.zadnju „barikadu „pusaca.
Nekako je to ostavljeno za poslednje utociste uz slab izgovor, da su to mesta gde se dosta pije.Verovatno ,sto duvan i pijancenje po nekima idu zajedno!

Dokumentovano i razlozno prislo se toj temi.Govorili su naucnici iz te oblasti koji su se posvetili dugogodisnjem empirijskom proucavanju i snabdeveni su sada, neoborivim dokazima statistickog posmatranja.

Posto je u medjuvremenu donet i zakon da materijalno se obestecuju zrtve pasivnog pusenja.
U pitanju su veoma visoke novcane nadoknade.

Usled toga su i udruzenja pabova, prihvatili zabranu pusenja kao svoj spas posto su prinudjeni da placaju odstete zrtvama(svojim zaposlenim)pasivnog pusenja!

Zastrasujuci su rezultati proucavanja posledica kod pasivnih pusaca.Njihovo obolevanje je u visokom procentu i manifestuje se kroz razne oblike kancera.

To me navodi da se po ko zna koji put uzasnem neodgovornoscu zakonodavca , pojedinca i celokupne drustvene svesti u zemlji Srbiji.

Podaci su siroko poznati !Da svaki drugi odrastao muskarac je pusac, a svaka treca zena isto.Tu spada i alarmantan podatak o ucestalosti pusenja kod mladih cija starosna granica je niska ,moze se reci slobodno u decjoj dobi!

Sta reci za totalnu neodgovornost u porodici!
Gde najcesce, roditelji svojoj pusackoj strasti daju prednost nad zdravljem dece. Njihova rodjena deca postaju pasivni pusaci.

Sama sam iskusila kako to izgleda ,kada vam prepuni ljubavi i srdacnosti podmecu i svoju cigaretu pod nos.Ako se pobunite dozivljavaju to kao licnu uvredu.
Zele da vas ugoste , iznose i „pticje mleko“.
Meni se srce steglo od tolike ljubavi ali mi se stezalo i svo vreme dok me nasilno pretvaraju u pasivnog pusaca i dok mi pripada organska muka od aromatizovanog vazduha.

U neku ruku sam imala srecu . Vecina mojih prijatelja su bili nepusaci i rucak u svakoj takvoj kuci ostao mi je nezaboravan praznik do dana danasnjeg.
Secam se :molitve pre rucka i titraja kandila i srca na dlanu!

Zelim da se probudi srpska svest i zakonodavstvo koje bi zastitilo narod!
Da moj srpski narod prestane da bude trziste za sramotnu duvansku industriju.

Da se spreci razboljevanje nacije , zdravstveno unistavanje podmlatka . Perfidan atak na dostojanstvo cele nacije.

Zelela bih da se srpski narod odupre duvanskoj industriji koja ga je napravila jednim od najvecih potrosaca ali i onima ,koji se sunovracuju u pogibelj i uzas kancerogenih i drugih bolesti.