MIKROLOGIJE ZA MEMENTO
– U vezi LEKSINONA crnogorske kulture –
Piše: Prof. Dr Kaplan BUROVIć, akademik
Djelo Nikole Rackovića LEKSIKON CRNOGORSKE KULTURE je jedno grandiozno i kapitalno djelo, koje prethodi ENCIKLOPEDIJI CRNE GORE. Ono je zaslužilo svaku pohvalu i sigurno će biti pohvaleno od svakoga, koji će ovo djelo i samo prolistati, kamoli ako se bude zauzeo i čitanjem. Upravo zato što je grandiozno i prvo u svojoj vrsti, upravo zato što niko na svijetu ne zna sve, pa je i nemoguće da zna sve, ovo djelo, kao i svako drugo, tu i tamo ima štošta i za primjedbu, za dodati ili i ispraviti. Nijedna primjedba, nijedan dodatak, nijedna ispravka, ma kakvog značaja bili, ne umanjuje vrijednost ovog djela ni najmanje i nije nikakva kritika. Bar ovo što pišem ja, ove moje mikrologije. One su samo memento za autora, koji, prilikom pripreme djela za drugo izdanje, treba da ih ima u predvid. Ja mu ih kolegijalno i sa najlepšom namjerom činim, jer ga i lično poznajem, pa se nadam da će ovo razumjeti ne samo on, već i svi drugi.
Evo moje mikrologije:
ALBANCI.- Ovaj glas nema ni traga u Leksikonu Nikole Rackovića. Zbog svakodnevnog saobraćaja sa njima i mnogobrojnih problema, koje nam pretstavljaju, između ostalog i zbog njihovog postojećeg indoktriniranja sa neistinama, sa falsifikovanom istorijom svog naroda, mislim da je neophodno uvesti ga. U mojoj ENCIKLOPEDIJI ULCINJA, Ulcinj 2010, formulisao sam ga ovako: indoevropski narod, jezične grupe SATEM, koji je preko Kavkaza i obala Baltičkog mora, u III-IV vijeku nove ere, stigao u današnju Rumuniju (na padine Karpata i Beskida), živio tu sve do 679, a zatim priješao Dunav i uvukao se u planinske predjele Trakije (današnja Bugarska). Otuda su se, u IX vijeku, preselili u oblast Mat (Srednja Albanija, iznad Tirane), gdje žive u simbiozi sa keltskim plemenom Albanoi, sa Slovenima (Srbima, Crnogorcima i Makedoncima), sa Vlasima i sa Grcima, koje su vremenom asimilirali. Od Albanoa su usvojili njihovo etničko ime i nazvali se ARBËN. U XI vijeku počinju izlaziti iz Mata u obližnje oblasti i otuda su se iz vijeka u vijek širili na sve strane današnje Albanije, nastavljajući asimilicaju slovenskih plemena, koja su tamo nalazila, a i množeći se enormno. U XVII-XVIII vijeku počeli su masovno da prelaze i te granice i da se naseljavaju na teritorije današnje Srbije (Kosovo i Metohija), Makedonije i Crne Gore, gdje nastavljaju da se enormno množe, pa i da asimiliranju Srbe, Makedonace i Crnogorace, posebno one muslimanske i katoličke vjere, što se nastavlja i dan-danas. Albanci ne samo što nisu autohtoni ni u samoj Albaniji, već nemaju nikakve etničke veze ni sa Ilirima, indoevropski narod jezične grupe KENTUM, ponajmanje sa Pelazgima, što su najzad počeli da priznaju i sami albanski naučnici. U XVIII vijeku, muslimanizirani Albanci, po turskom primjeru OSMANLIJE (turski: Sinovi orla), nazvali su se i oni Sinovi orla, ali na albanskom jeziku: SHQYPETAR (prononcira se Šćipetar). Albanci su podjeleni u četiri vjere: dvije hrišćanske (pravoslavni i katolici) i dvije muslimanske (suniti i bektašinci). Većina su suniti.
Na teritoriji Crne Gore oni su dijaspora (emigracija), ali su po ustavu pogrešno oktroisani kao nacionalna manjina. Kao takvima su im priznata sva prava koja im po međunarodnim zakonima pripadaju, pa i više, i ona prava koja im po tim zakonima ne pripadaju. Koristeći ova prava oni su konzervirali svoju nacionalnost, pa su razvili i ekstremni nacionalizam, šovinizam i rasizam. Izuzev vrlo rijetkih ličnosti, oni ne samo što ne doprinose u crnogorskoj kulturi, već su joj se i suprotstavili, pretendiranjem da su oni autohtoni, pa i Iliri, i Pelazgi, dok za Crnogorce kažu da su prezreni došljaci i okupatori njihovih oblasti, koje se grozničavo spremaju da ih oslobode.
Od dana njihovog islamiziranja Albanci su kroz svu svoju istoriju držali neprijateljski stav prema svim balkanskim narodima. Sarađujući sa okupatorima Balkana, oni su bili njihov isukani mač protiv svih Balkanaca, pa i šire, u početku nadahnuti svojim muslimanskim fundamentalizmom, a zatim i rasizmom. Mislim da je neophodno uvesti ovaj tekst u Leksikon.
ALBANIJA.- Nema je u Leksikonu. Mislim da je treba uvest sa ovim tekstom: Pogranična država, na jugo-istoku Crne Gore, formirana od Velikih sila 1913. godine teritorijama Grka, Vlaha, Makedonaca, Srba i Crnogoraca, a poslije uspješnog rata balkanskih naroda protiv turskog okupatora. Ima 28.748 km2, 3.000.000 stanovnika, od kojih samo oko 60% su Albanci. Ostali dio su Vlasi, Grci, Makedonci, Srbi, Crnogorci, Turci, Cigani, Romi, Tatari, Kurdi i drugi, koji su nacionalno obespravljeni: albanske vlasti ne priznaju ni njihovo postojanje. Pri stvaranju albanske države, pošto su sami Albanci bili nesposobni za to, Velike sile su imenovale za njenog vladara njemačkog princa Wilhelma Wieda i spremale se da je stave pod protektorat Austro-Ugarske ili Italije. Tada je vlada Srbije prva na svijetu priznala punu samostalnost Albanije i odmah poslala svog ambasadora u Drač, tadanja njena prestolnica, doprinoseći ovako da se spasi protektorata i negativnih posljedica.
U početku, za vrijeme rimske okupacije, Albanija se zvala Prevalis i Epir, pa ALBANON. Bila je to mala teritorija keltskog plemena Albanoi, oblast Mata i neka sela u okolini Drača. Od XII-XIII vijeka, naziv Albanon se preinačio u ALBANIJA, pa širenjem Albanaca širio se i geografski pojam Albanija kod stranaca. Sami su Albanci nazivali Albaniju po keltskom ARBNIJA, a od XVIII vijeka SHQIPËNIJA.
ALBANOI.- Ni ovaj glas nema ni traga u Leksikonu. Zbog svakodnevnog saobraćaja sa Albancima, mislim da ga treba uvesti. U mojoj pomenutoj ENCIKLOPEDIJI formulisao sam ga ovako: keltsko pleme, koje je stiglo u današnju oblast Mat (Srednja Albanija) u IV vijeku prije n.e. Proširilo se u II vijeku nove ere i u okolna sela, pa se sva ta oblast, po njima, počela zvati ALBANON. U IX vijeku n.e. dolaze u Mat današnji Albanci, koji su asimilirali pleme Albanoi i njihovo ime, u obliku ARBËN, prihvatili za svoje etničko ime. Za opširnije vidite moje djelo KO SU ALBANCI?, Ženeva 2007.
ALHAMIJADO KNJIŽEVNOST.- Imamo dva Akovali pjesnika: jedan je uveden pod imenom Hatem, a drugi pod nadimkom Akovali. Mislim da oba treba navesti pod istim prezimenom.
Hamzu Sulejman Puzića spominje Leksikon, ali ga nema kao zaseban glas.
U ovom glasu hvali najznačajniji naš alhamijado književnik – Muharem Defterdarević (poznat pseudonimom Muhamed Ruždija), rođen u Trebinju 1825. i visoko obrazova u Istanbulu, porijeklom iz Perasta (Boka), iz porodice Resulbegović-Burović. Prof. dr Emina Memija, u njenoj studiji Ehli bejt u BiH alhamijadu (objavljeno u delu EHLI BEJT U BOSNI I HERCEGOVINI, zbornik radova Međunarodnog simpozijuma o Ehli bejtu, održan 25 i 26. maja 2002 u Sarajevu, štampano u Sarajevu 2003.) kaže za njega da je najplodniji alhamijado pisac…On je ujedno, u ukupnoj našoj književnosti, autor najobimnijeg opusa o Ehli bejtu (str. 244). O njemu su pisali i Mustafa Busuladžić (koji ističe da je Resulbegović-Burović) i prof. dr Lamija Hadžiosmanović. Treba ga uvesti i kao poseban glas.
AMAM.- Nema ga Leksikon. Mislim da ga treba uvesti kao poseban glas. Vidi glas ULCINJ ovih mikrologija.
ANÐELIć Pavle (iz XV vijeka).- Nema ga Leksikon. Biskup u Draču (Albanija), lični sekretar Skenderbega, autor prvog pisanog dokumenta albanskog jezika FORMULA PRIčEŠćA, iz godine 1462, svedočanstvo o crnogorskom doprinosu u albanskoj kulturi.
AUTORSKO PRAVO.- Važnije od imena onih koji su pisali o autorskom pravu je Zakon o autorskom pravu i institucija, ako postoje, pa i adresa. Godine 1954. moja autorska prava u Crnoj Gori branila je makedonska institucija u Skoplju, što znači da su tada crnogorske vlasti poštovale autorska prava. A danas?
BANAC Ivo.- Nema ga Leksikon. Autor je djela STARA KNJŽEVNOST BOKE, Zagreb 1993.
BARLEZIO Marino.- Nema ga Leksikon. Autor je djela DE OBSIDIONE SCODRENSI, Venecija 1504. Izgleda da je pseudonim BEčIć Marina.
BELOICA Vojislav.- Nema ga Leksikon. Autor je djela PREVLAKA HERCEGNOVSKA, Beograd 2004.
BIBLIOTEKA.- Treba napomenuti da su značajne biblioteke imali plemići Zmajevići i Burovići. Kad se biblioteci Burovića Ivana i njegovog sina Stanislava pridodala biblioteka Zmajevića, koju su nasljedili poslije smrti poslednjeg Zmajevića, ova je biblioteka postala najveća ne samo u Crnoj Gori, već i na našoj strani Jadranskog mora. Spalili su je 1807. godine Francuzi Napoleona.
BOJANA,- disidentna poema Kaplana Burovića, objavljena sprva kao zasebno djelo u Dubrovnik 1952, zatim preštampana u Beograd, list ISKRA Br. 4/1953. i u Zagreb, časopis POLET Br. 4/1953. Ovo je prvo disidentno djelo u crnogorskoj književnosti, u jugoslovenskoj, balkanskoj, evropskoj i svjetskoj. Ovim djelom su Crnogorci dali svoj doprinos u disidentnoj kulturi svih naroda, posebno u kulturi svojih susjeda, na čiji je jezik prevedena i objavljena ova poema od vremena.
BOLICA.- Kao što se za ovu porodicu navodi kratak istorijski podatak, tako bi trebalo da se postupi i sa ostalim porodicama, koje su izvele iz svog krila više istaknutih ličnosti. Ja sam ovo primenio u mom djelu ENCIKLOPEDIJA ULCINJA, pa sam pod porodičnim imenom naveo sve istaknute ličnosti te porodice.
BOLICA Kokoljić Ivo.- Ilirski jezik ovog autora je naš-srpski jezik. A pošto se u našim danima pretendira da su Albanci Iliri, treba naglasiti da se pod ilirskim jezikom ovih autora podrazumeva ovaj naš jezik, a ne onaj drevnih Ilira.
BRAJOVIć Zarija.- Spominje se kao albanolog. Treba da se uvede i kao zaseban glas.
BRONZANO DOBA.- Donosi se figura Velike majke. Mislim da se ova figura treba uvesti u Leksikon kao zaseban glas, sa svim podacima o njoj.
BUROVIć Bešir (Beograd, 1950),- filmograf. Nema ga Leksikon. Njegova fotografija JEDAN DIO ISTINE, u jesen 1978, na Festivalu filma u Karlovim Varima, dobila je prvu nagradu GUERNICA. Izradio je i reklamu Emiru Kusturici, koji bi mogao da da i preciznijih podataka o njemu.
BUROVIć S. Bešir (čitluk-Srbija, 1963),- dramaturg. Nema ga Leksikon. Završio Filozofski fakultet u Sarajevu, a u Parizu Fakultet inžinjerije. Kao šahista bio je prvak Francuske, gdje aktuelno živi. Piše pozorišne komade, koje je emitovao preko radia i televizije, a postavljao ih i na skeni.
BUROVIć Devro (čitluk-Srbija 1855 – 1938, Kamenica-Srbija), – guslar koji je i sâm stvarao epske pjesme. Sljedbenik Filipa Fišnjića i Tešana Podrugovića. Stvorio je tzv čitlučku školu guslarenja zajedno sa svojim bratom Zeno. Njegovi su učenici bili glasoviti srpski guslari Abdulah Kurtagić i Husein Daglas. Za opširnije vidite moje djelo BUROVIćI, Perast 2008.
BUROVIć Hanadi.- Nema ga Leksikom. Autor je djela POLOŽAJ HERCEGOVINE POD TURSKOM.
BUROVIć Ivan (Herceg-Novi, 1795 – Venecija, 1848).- Nema ga Leksikon. Bio je pjesnik. Pavle Butorac (KULTURNA ISTORIJA, str. 396) kaže da je pisao prigodice i pjesme koje odavaju dobru pjesničku dikciju.
BUROVIć Jelisaveta (Herceg-Novi, 1697- Herveg-Novi, ?).- Nema je Leksikon. Bavila se pisanjem. Njeni rukopisi su spaljeni zajedno sa čuvenom bibliotekom Burovića od Francuza Napoleona 1807. godine, kad su u Bijeloj bombardovali palatu Burovića.
BUROVIć Jozefina.- Nema je u Leksikonu. Autor je djela ALCUNE POESIE ED UNA PROSA, Dubrovnik 1849. Prva Crnogorka koja je objavila jedno djelo.
BUROVIć Luka.- Mislim da mu je godina rođenja 1670, a ne 1695, kako to navodi N.Racković, sigurno poveden za M.Miloševićem i G.Brajkovićem (POEZIJA BAROKA XVII i XVIII vijeka, Titograd 1978). Za opširnije vidite pomenuto djelo BUROVIćI.
BUROVIć Petar.- Peraštanin, barski biskup, glavni pokretač i autor projekta sporazuma Paštrovićana, Budvana, Krtoljana i Peraštana za zajedničku odbranu od Turaka (1636), kao i brojnih pisama upućenih papi u Vatikanu i mletačkom duždu u Veneciji. Nema ga Leksikon. Mislim da je mnogo važniji od Jeronima Buća, koji je uveden. Za opširnije vidite djelo BUROVIćI.
BUSULAGIć Mustafa.- Nema ga Leksikon. Porijeklom je Crnogorac iz Herceg Novog. Pisao je o Crnogorcima po raznim listovima i časopisima (Posebno u časopsu NOVI BEHAR Sarajevo), prije DSR.
CRKVA SVETE MARIJE.- Izgrađena u Ulcinju 1510, na temeljima jedne pređašnje pravoslavne crkve, u kojoj je sahranjena Olivera Hrebeljanović, kćerka Kneza Lazara, kosovskog martira, majka Sultana Mehmeta I. Nema je u Leksikonu. Mislim da je treba uvesti sa njenom istorijom. Turski okupatori su je srušili i na njenom tlu i njenom građom izgradili džamiju, kojoj su dali ime Džamija Sultana Mehmeta I, sina Olivere Hrebeljanović. Pod državnom je zaštitom kao kultni spomenik II kategorije.
CRNIć Marija – PEJOVIć.- Nema je u Leksikonu. Autor je mnogih studija i separata.
čABEJ, Ećrem (Ðirokastra-Albanija, 1908 – Tirana, 1980),- akademik, prof. dr, najveći albanolog Albanije, koga Albanci smatraju za Boga albanologije, a koji je prvi priznao da Albanci nisu autohtoni, niti Iliri. On kaže da su Albanci stigli u Mat (Srednja Albanija, iznad Tirane) u X vijeku n.e. Za albanski jezik kaže i dokazuje da se formirao u Rumuniji u VI vijeku n.e. Pod pritiskom vlasti, koje službeno pretendiraju da su Albanci autohtoni i Iliri, često je bio prinuđen da se pravi kao da se slaže i sa tom hipotezom. Njegova djela, gdje se izjavljivao protiv zvanične hipoteze, praktično su zabranjena. Mislim da ga treba uvesti u Leksikon radi istine o Albancima.
čELEBIJA Evlija.- Nema ga Leksikon. Pisao je o crnogorskim gradovima u XVII vijeku. Treba ga uvesti u Leksikon.
čORALIć Lovorka.- Nema je u Leksikon. Autor je djela BOKA KOTORSKA I DOBA MOREJSKOG RATA.
DEFTERDAREVIć Aziz.- Nema ga Leksikon. Crnogorac je, porijeklom iz Boke, Perasta (od Resulbegovića-Burovića). Autor je nekoliko djela: VIŠEGRAD I OKOLINA, Beograd 1934.
DEFTERDAREVIć Ibrahim-beg.- Nema ga Leksikon. Autor je značajne studije STARE LISTINE PORODICE RESULBEGOVIć i drugih djela. Tu su obznanena 12 pisama koja su razmjenili međusobno Njegoš i Hasan-beg Resulbegović. I ovaj je Ibrahim-beg Crnogorac, od Resulbegovića-Burovića.
DEFTERDREVIć Muharem.- Vidi ovdje glas ALHAMIJADO KNJIŽEVNOST.
DESNICA, Gojko.- Nema ga Leksikon. Autor je djela ISTORIJA I POREKLO STANOVNIŠTVA ULCINJA, Beograf 1990.
DISIDCENCIJA.- Leksikon nema ovaj glas, dok Crna Gora ima i glasovitih disidenata, pa i disidenta Br. 1 eks-Jugoslavije, Albanije, Balkana, Evrope i svijeta. Crnogorci su izvozili disidenciju, pa su je i osnovali u kulturi susednih naroda, što im sigurno služi na čast.
DIVANSKA POEZIJA.- Leksikon nema ovaj glas, a spominje se kod DUKAÐINI Jahja-beg. Sem njega Crna Gora ima i drugih divanskih pjesnika.
DOKTORAT.- Ličnosti, koje se spominju kao doktori nauka do dana početka doktoriranja na Universitetu Crne Gore, mora da su i zasebni glasovi, sa njihovim doktorskim disertacijama. Prema tome, kod ovog glasa, nije potrebno da im se spomene ni mjesto doktoriranja, niti grana i doktorska disertacija, pošto im se to sigurno navodi pri biografiji. Znači – dovoljno je samo ime. U Leksikonu ima doktoriranih kojima se ne spominje ime u ovom glasu, npr. dr Ivan Krušala, kome se ne spominje doktorat ni u biografiji. A ima i drugih koji se nikako ne spominju u ovaj Leksikon, kao npr. biskupi Petar Burović, Josip Burović, Vicko Zmajević i drugi.
DOPRINOS ALBANACA U CRNOGORSKOJ KULTURI.- Ovaj glas nema Leksikon. Mislim da ga treba uvesti. Kao takve treba da istaknemo već postojeće ličnosti Hodžić Zuhdija, Esat Mekuli i kojeg drugo. Njih izvesti i kao zasebne glasove, pa im priložiti i fotografije. Istovremeno treba istaći da su pripadnici albanske dijaspore, uopšte uzev, radili na tome da se konzerviraju, da sačuvaju svoju nacionalnu kulturu, pa i da je razviju nacionalistički, šovinistički i rasistički, preko koje su učinili sve da ove Albance indoktriniraju i nahuškaju protiv crnogorskog naroda i integriteta Crne Gore, za što su svestrano podržani od albanskih vlasti i okupatora Albanije. Ovdje treba spomenuti imenično sve one Albance, koji su aktuelno u Leksikonu, pa pridodati i mnoge druge, štoviše i naše albanizirane Crnogorce, koji viju zastavu albanskog neprijateljstva prema našem narodu. Za njih treba naglasiti da su albanizirani Crnogorci.
DOPRINOS CRNOGORACA U ALBANSKOJ KULTURI.- Ovaj glas nema Leksikon. Mislim da ga treba uvesti sa ovim tekstom: Kao u istoriji albanskog naroda, tako i u njegovoj kulturi i nauci, Crnogorci iz Crne Gore i posebno pripadnici crnogorske nacionalne manjine u Albaniji, dali su jedan značajan doprinos u albanskoj kulturi, od njenih temela do vrha. Kao takvi posebno su se istakli Pavle Anđelić, Frano Bjelić, Julije Balović, Petar Mazarek, Jeronim de Rada, Marko Miljanov, dinastija pjesnika iz porodice Silić (Risto, Blažo, Lazar, Drago, Laura), zatim Stevan Ðečov, Nikolić Miloš-Miđeni, Andrija Kušić, čedo Vuković, Kin Duši, Kaplan Burović, Zarija Brajović i drugi. U Crnoj Gori se štampala 1555. godine i prva knjiga na albanskom jeziku, a Crnogorac Pavle Anđelić je autor i prve riječi, prve rečenice napisana na albanski jezik. Crnogorci su uveli u albansku folklor epiku i deseterac, pa i čitav ciklus albanskih epskih pjesama o Krajišnicima (Devro Burović). Crnogorci su uveli u albansku književnost tematiku mora i ribarenja, zatim i tematiku disidencije, pa su im obogatili i prozodiju, i jezik-leksik. Posebno značajnu ulogu su odigrali u nauci, albanologiji, koja i počinje djelima Crnogoraca. Za svakoga od ovih treba da se napiše poseban glas. U biografijama onih, koji su već uvedeni u Leksikonu, da se naglasi njihov doprinos u albanskoj kulturi. Ovo će služiti prije svega istini, a zatim i stvari derasiziranja Albanaca, koji misle i pišu rasistički da su sve što imaju postigli sami, svojim snagama, jer su im tobože svi narodi na svijetu bili neprijatelji, posebno susjedni narodi. A među njima – poglavito Sloveni.
DOPRINOS GRKA U CRNOGORSKOJ KULTURI.- Ovaj glas ne postoji u Leksikonu, a Grci koji su doprin’jeli u crnogorsku kulturu postoje, ne samo u Grčkoj, već i u Crnoj Gori. Oni su i naši savremenici. Grci (Kolhi) su igradili tvrđavu Ulcinja i druge tvrđave. Oni su dali imena našim gradovima, selima, rekama i planinama. Oni su stvarali i stvarju umjetnička djela na našem jeziku i tako doprinose u našu kulturu, kao što su Nikolaidisi (Minja, Jovan, Andrija), Aleksandar Janinović, Petar Handžis i drugi. Grčki pop S. preveo je na grčki jezik ŽITIJE SVETOGA VLADIMIRA.
DUKAÐINI Jahja-beg.- Koje je pravo prezime ovog Jahja-bega? Albanski akademičari ga spominju prezimenom DUKAÐINZADE, kao i verzira Mehmet-bega i drugog divanskg pesnika Ali-bega. Ovo mora da je njihovo tursko prezime. Dukađin je sigurno ime albanske oblasti odakle su porijeklom, dok srpski jezik zbirki pesama Jahja-bega svedoči o njihovom srpskom porijeklu. Treba znati da je ova albanska oblast dobila to ime po njemačkom feudalcu Duka (kont) Ðin-u. U to vrijeme (XV vek) oblast Dukađina je bila nastanjena ne samo Albancima, već i Srbima, pa i Vlasima. Neki od onih koji su se selili, u njihovom novom prebivalištu nazvali su se Dukađin po imenu mjesta svog porijekla, a ne zato što imaju ma kakvu krvnu vezu sa njemačkim feudalcima Dukađin.
DUŠI Kin (Skadar, 1922 – Tirana, 1994),- istaknuti albanski disidentni književnik crnogorskog porijekla. Opširnije o njemu vidite almanak ULCINJ God. I, Br. 1, Ulcinj, 1994.
ÐUKIć P.- Nema ga Leksikon. Autor je studije PETAR PETROVIć II I ALI-PAŠA STOJčEVIć, kao i drugih djela. Treba ga uvesti i kod glasa NJEGOŠOLOGIJA.
DŽAMIJA NA MEZÐAH.- Nema je Leksikon. Mislim da je treba uvesti kao zaseban glas i naglasiti da je njen naziv svjedočanstvo da je 1728. godine, kad se ona izgradila i nazvala tako, u Ulcinju gro stanovništva bilo crnogorsko, pa je tu vladao i srpski jezik. Za opširnije vidite moje djelo ODAN I ODRAN, Ulcinj 2011.
DŽAMIJA MORNARA.- Nema je Leksikon. Treba je uvesti kao poseban glas. Izgrađena je 1754. od crnogorskih muslimana, na Pristanu Ulcinja, na temelima i građom crve Sv. Mihaila (iz godine 1406), koju su porušili turski okupatori. I džamija je vremenom porušena, pa je sada grade iznova muslimani, da bi nam Ulcinj prikazali kao albanski grad, pošto su sve muslimasko istovetili sa albansko.
EPISTOLARNA KNJIŽEVNOST,- nema imena Hasan-bega Resulbegovića, s kojim je Njegoš razmijenio 12 pisama, a koja su svetski poznata i od velikog značaja. Hvali i ime Kaplana Burovića, koji je do sada objavio tri knjige epistolarne književnosti, na našem i stranim jezicima.
U vezi postojećeg teksta, mislim da je suvišno navođenje djela gde su ta pisma objavljena, jer ih imamo kod glasa o autoru. Pogotovo je suvišno navođenje imena izdavača, priređivača, prevodioca, pa i naziv zbornika. Sve se to treba navesti u opširnoj biografiji autora, kojoj nije mjesto u Leksikonu.
EPSKE NARODNE PESME,- hvali ime Nikole Burovića, koji je sakupljao narodne pjesme prije Vuka Karadžića.
ETIMOLOGIJA.- Leksikon nema ovaj glas, dok Crna Gora ima i glasovitih etimologa, koji su ovoj disiplini posvetili i svoja zasebna izdanja, pa su oborili i etimologije svjetski poznatih etimologa. U crnogorsku etimologiju su doprin’jeli i tuđinci, ali su više negativno uticali. I crnogorski etimolozi su doprin’jeli u etimologiji susjednih naroda i zemalja, posebno u etimologiji Albanije, Makedonije i Srbije.
FONETIKA.- Verujem da su zaslužni oni koji se kod ovog glasa spominju. Ali ne manje od njih mislim da sam zaslužio to i ja, koji sam objavio više djela iz oblasti fonetike, njima sam se i diplomirao po drugi put, a ono što je najznačajnije – mislim – autor sam otkrića zakona fonetike, po kojemu kratki i dugi suglasnici naglašenog sloga, duž flekcije riječi, prelaze u samoglasnike srednje dužine. Ovaj zakon važi za sve jezike svijeta i njime se objašnjavaju mnoge fonetičke pojave, do danas neobjašnjive, ili pogrešno objašnjene. Potanko o ovome vidite moje djelo ILIRËT DHE SHQIPTARËT, Ženeva 1994.
GRAD,- pod fotografijom piše Ostaci bedema ilirskog grada Olciniuma, V v.p.n.e.. Iliri nisu gradili ni Olcinium, niti ma koji drugi grad. Oni su bili stočarska jako zaostala plemena, nepismena, koja su često menjala i svoje mjesto prebivanja, pa zato nisu gradili ni kuće, kamoli i gradove. Živjeli su po kolibama, koje su brzo gradili i brzo napuštali. Kolhinion, kako se zvao Ulcinj od njegovih graditelja, djelo je grčkih kolonista zvani Kolhi. Colhinium i Olcinium su ga nazvali Rimljani poslije okupacije. Sve se ovo odnosi na Stari Ulcinj (Dulcigno Vechio). Sadašnja tvrđava Ulcinja (i prikazani ostaci bedema) je iz VI vijeka n.e. Poslije zemljotresa Stari Ulcinj se spustio na dnu mora. Postoji mogućnost da su u izgradnji Novog Ulcinja uzeli učešće i pradjedovi današnjih Crnogoraca, koji su u to vrijeme bili zauzeli Stari Ulcinj. Opširnije vidite o ovome moje djelo ISTORIJA Ulcinja, Ulcinj 2009. Pretendiranje da su ti bedemi ilirski se zasniva na albanskoj falsifikovanoj istoriji, kojom se pretendira da su ovi Albanci genealoški sljedbenici Ilira.
GRčKA NACIONALNA MANJINA.- Ovaj glas ne postoji u Leksikonu, ali manjina postoji, pa i njen doprinos u kulturi Crne Gore. Pored već spomenutih Nikolaidisa, treba navesti i Petra Handžisa, književnik, autor više djela, napisana na srpskom jeziku, zatim Aleksandra Janinovića. Grk je bio i pop S., za koga se misli da je napisao ŽITIJE SVETOG VLADIMIRA (Jovan Vladimir). Lično mislim da je on samo preveo to ŽITIJE na grčki jezik. Treba naglasiti da su se Grci muslimanske vjere albanizirali, dok oni koji su sačuvali pravoslavnu vjeru, sačuvali su i svoju nacionalnu svijest, pa i jezik, iako su se srodili sa Crnogorcima i integrirali u crnogorski život.
GUSLE,- Hvale imena čuvenih guslara, braće Devro Burović i Zeno Burović, iz druge polovine XIX vijeka.
HADŽIBRAHIMOVIć Maksut Dž,- treba naglasiti da je pripadnik albanske dijaspore kod nas i – dvoličan. Dok djela na srpskom jeziku potpisuje sa prezimenom Hadžibrahimović (znači – crnogorski!) i u njima se uzdržava od ekstremnog albanskog nacionalizma, šovinizma i rasizma, djela na albanskom jeziku potpisuje Hadžibrahimi (albanski!) i blagosilja ih svojom albanskom falsifikovanom istorijom, potstičući tako velikoalbanski šovinizam i rasizam, netrpeljivost i neprijateljstvo prema crnogorskom narodu. Mislim da mu je mjesto kog glasa DOPRINOS ALBANACA U CRNOGORSKOJ KULTURI.
HAIKU,- hvali ime našeg poznatog haiku pjesnika Jevrema Hajdukovića. Opširnije vidite moje djelo ODAN I ODRAN, Ulcinj 2011.
HAJDARHODŽIć Hamdija.- Nema ga Leksikon. Autor je mnogih studija i na strane jezike o Crnogorskim istaknutim ličnostima.
HANDŽIS Petar.- Nema ga Leksikon. Književnik i konstruktivni građanin, državljanin Crne Gore, Grk, koji piše na našem jeziku i živi u Tivtu. Treba ga uvesti i u glasu DOPINOS GRKA U CRNOGORSKOJ KULTURI.
HODŽIć Zuvdija,- treba naglasiti da je pripadnik albanske dijaspore u Crnoj Gori, koji piše na našem jeziku i, kao takav, doprinosi u crnogorsku kulturu, pružajući i svoj lični primjer za miran suživot, integriranje i slivanje. Da mu se postavi i fotografija.
HRABAK Bogumil.- Nema ga Leksikon. Autor je djela HERCEG NOVI U DOBA PROPASTI MLETAčKE REPUBLIKE I NAPOLEONOVIH RATOVA.
ILIRI,- ovaj glas treba preurediti, jer – kako je napisan – ne odgovara istini. Predlažem ovaj tekst: ILIRI,- grupa indoevropskih plemena, doseljena na zapadni Balkan u VIII vijeku p.n.e. Crnu Goru su naseljavala plemena Autarijati, Dokleati, Labeati, Agravoni, Rizoni. Jezik Ilira nije sačuvan jer ga nikada nisu pisali zbog svoje jake zaostalosti. Neki njegovi ostaci nalaze se u antičkoj toponomastici i onomastici. Po njima su naučnici zaključili da je ilirski jezik bio KENTUM karakteristike. Materijalno i duhovno nasljeđe Ilira nije sačuvano, jer i arheološka otkrića slabo govore o njima, rijetke tumule. Kao što nisu gradili svoje pismo, nisu gradili ni gradove, gradine i nekropolje, štoviše ni kuće. Živeli su po kolibama, koje su brzo gradili i još brže napuštali, pošto su se stalno selili svojim stadima iz oblasti u oblast, predvođeni od svojih plemenskih poglavara, koji nikada nisu stigli da stvore nikakvu državnu organizaciju. Iliri su nestali sa Balkana u VI vijeku nove ere, djelimično pobijeni od tzv. varvarskih naroda, a djelimično i odvedeni od njih u ropstvo. Mnogi su im se i pridružili dobrovoljno. Ono malo ostataka Ilira, koji su se pred Varvarima skrili po šumama i vrletima gora, vremenom su asimilirani od Slovena, koji su počeli da naseljavaju opustjeli Balkan još od V-VI vijeka nove ere. U VI vijeku na Balkanu nema više Ilira. Sada se od hroničara vremena Ilirima nazivaju Sloveni, a ilirskim jezikom – slovenski, srpsko-hrvatski. Centar za balkanološka ispitivanja Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, u saradnji sa odborom za arheologiju CANU, organizovao je u Herceg-Novom 1982. naučni skup Duhovna kultura Ilira. Albanski naučnici, u službi političkih ciljeva svoje feudo-buržuaske klase i imperijalističkih sila, pretendiraju da su oni genealoški sljedbenici Ilira, iako priznaju da je njihov albanski jezik SATEM karakteristike, što isključuje svaku njihovu genealošku vezu sa Ilirima. Njemački akademik, prof. dr Gustav Weigand je formulirao 12 argumenata, kojima dokazuje da Albanci nemaju nikakve veze sa Ilirima, koje je potkrepio svojim naučnim otkrićima i obznanio svijetu akademik, prof. dr Kaplan Burović. U posljednje vrijeme počeli su da cediraju i albanski naučnici.
ILIROLOGIJA.- Ovaj glas ne postoji u Leksikonu. Crnogorci su se bavili i treba da se bave i ilirologijom. Koliko ja znam do sada su se istakli kao ilirolozi Gojko Vukčević i Kaplan Burović.
ISTORIJA CRNE GORE.- Spominje se kod glasa ISTORIJA, pa se donosi i fotografija tomova. Mislim da se treba izneti kao zaseban glas.
IZDAJA,- disidentni roman Kaplana Burovića, napisan na albanskom jeziku i objavljen u Tirani 1965. Misleći za njega da je Albanac i njihove gore list, Albanci su proglasili ovaj roman za remek djelo njihove proze svih vremena, pa i za JEVANÐELE albanskog savremenog rodoljublja. Sem toga, javno su tražili da se jezik romana (geginski dijalekat) prihvati i proglasi za službeni književni jezik Albanije. To je i jedan od razloga što su autora uhapsili i nastojali da ga fizički likvidiraju, pa – kad su saznali da nije Albanac – porekli su mu autorstvo romana i učinili sve da ovom romanu nađu autora među mrtvima.
JANINOVIć Aleksandar,- nema ga, a mislim da je zaslužio da se uvede u Leksikon. On je publicista, ali i zdravih, umjetnički jako lijepih reportaža. Treba ga uvesti i kod glasa DOPRINOS GRKA U KULTURI CRNE GORE.
KELTI.- Leksikon nema ovaj glas, a tragova kelta ima i u Crnoj Gori.
KOM,- piše da je u crkvi ostrva Kom, u Skadarskom jezeru sahranjena Marija, majka Ivana Crnojevića, žena Stefanice Crnojevića. Marija je bila žena Ivana Crnojevića, pa se zato zvala i Knjeginja Ivanbegovića. Vidite za ovo Objašnjenja uz GORSKI VIJENAC, Sarajevo 1990, str. 141. Tu imamo jednu drugu grešku. Piše da je Marija kći arbanaškog velmože Arijanita. Ona je bila kćerka Srbina Jovana Kastriote, sestra veleslavnog Skenderbega.
KRITIKA.- Nema je u Leksikonu. Crnogorska književnost i nauka imala je (i ima!) i kritičare i kritiku. Štoviše, mi smo kritiku i izvozili u druge narode.
KRUčE (kod Ulcinja).- Nema ga Leksikon. Tu je arheološki lokalitet proglašen za spomenik kulture III kategorije
KULTURA ALBANACA U CRNOJ GORI.- Izraz albanska narodnost treba da se zamjeni izrazom ALBANSKA DIJASPORA. Mislim da se ovako – ALBANSKA DIJASPORA – treba preimenovati ovaj glas.
MATAVULJ Simo.- Nema ga Leksikon. Autor je djela BOKA I BOKELJI.
MEMIć dr Mustafa.- Nema ga Leksikon. Poznat je kao autor mnogih djela o Crnoj Gori i Crnogorcima.
MESHARI (BREVIJAR).- Nema ga Leksikon. Ovo je prva štampana knjiga na albanskom jeziku, početkom 1555, u štampariji Crne Gore, a od Hrvata Ivana Buzuk, koji je srpsko-hrvatske crkvene tekstove preveo na albanski jezik i tako sastavio tu knjigu, kojom smo mi, Sloveni, dali jedan značajan doprinos u albanskoj kulturi.
MILAčIć Duško, – nema ga, a mislim da je zaslužio da se uvede u Leksikon.
MILOVIć Jefto. Spominje se u Leksikonu kao njegošolog: autor djena PETAR II PETROVIć NJEGOŠ, Nikšić 1993. Mislim da se treba izvesti i kao zaseban glas, kao i svi drugi.
NIKčEVIć Sava.- Nema ga Leksikon. Autor je djela BOKA, ANTROPOGEOGRAFSKA STUDIJA.
NIKOLIć Miloš Miđeni.- Treba naglasiti da je kao učenik u Bitolju počeo da piše na svom maternjem srpskom jeziku, ali je nastavio na albanskom, pošto mu se u Albaniji nije dozvolilo ni da se izjavi za Crnogorca, pa je zato i obajvljivao svoja djela pseudonimom MIÐENI (MIloš ÐEorđe NIkolić). Afirmirao se u Albaniji kao jedan od najznačajnih naprednih književnika svoga vremena. U Vraki je bio učitel crnogorske djece, ali na albanskom jeziku, jer u Albaniji ni dan danas djeca crnogorske nacionalne manjine i ostalih manjina nemaju na svom jeziku ni jedno pripravlište, pa ni bukvar. Naslov njegove zbirke pjesama SLOBODNI STIHOVI treba da se navede u originjali na albanskom jeziku VARGJE TË LIRA. Ako su PREKINUTE MELODIJE objavljene na albanskom jeziku – i njihov naslov treba da se navedu u originalu. Ime Hilmi Thačia je suvišno. Umesto njegovog imena treba da se navede ime izdavača. Preko svega treba naglasiti da je Crnogorski narod, preko Miđenia i drugih kao on doprineo u kulturi albanskog naroda.
PANTIć Miroslav.- Nema ga Leksikon. Autor je djela KNJIŽEVNOST NA TLU CRNE GORE I BOKE KOTORSKE, Podgorica 1990.
PAŠINA DŽAMIJA.- Nema je Leksikon, ali se spominje kod glasa ULCINJ. Mislim da je treba uvesti kao poseban glas, sa fotografijom.
PEROVIć Špiro.- Nema ga Leksikon, a njegovog suautora LUBURIć Andriju ima.
PRIPOVIJETKA.- Ovaj glas ne postoji. Crnogorska književnost ima puno pripovijedača i zbirki pripovijedaka.
REDŽA Riza.- Nema ga u Leksikon. Autor je djela ULQINI NË VITET E LIDHJES SHQIPTARE TË PRIZRENIT, Ulcinj 1998. Treba da se uvede kod glasa DOPRINOS ALBANACA U CRNOGORSKOJ KULTURI, među albanskim falsifikatorima istorije i huškačima albanskog naroda protiv Crnogoraca.
REPORTAŽA.- Ovaj glas ne postoji. Crnogorska publicistika ima puno autora reportaža. Među njima sam i ja, sa nekoliko zbirki.
RESULBEGOVIć Dževdet (Ulcinj, 1924 – Ulcinj, 2001).- Nema ga u Leksikonu. Objavio je mnoge dopise po jugoslovenskoj štampi (BORBA, K
