Dobrodošli u stari kraj

Kao i obično u letnjim mesecima, u Matici iseljenika Srbije je najživlje. To je i razumljivo ako se zna da većina naših iseljenika koristi ovo godišnje doba za odmor, putovanja i posetu „starom kraju“, a da je Matica po svojoj ulozi prva adresa na kojoj su im širom otvorena vrata.

Na samom početku nedelje imali smo i prijatnu i zanimljivu posetu bračnog para Andreja Simića i Marije Simić-Oparnice iz SAD. Andrej je profesor antropologije na Univerzitetu Južna Kalifornija, Los Anđeles. Marija je doktor književnosti. Prošle godine imali su izuzetno sadržajnu posetu našoj otadžbini gde su, između ostalog, u saradnji sa Maticom iseljenika Srbije održali pred brojnom publikom, u Etnografskom muzeju u Beogradu, predavanje o istorijatu našeg iseljeništva na severnoameričkom kontinentu. Tom prilikom prikazan je i dokumentarni film o pionirima našeg iseljeništva u DŽonstaunu, među kojima su bili i njihovi preci.
Ove godine oni će posetiti Maticu, sa svojim potomstvom, a svojevrstan kuriozitetpredstavlja podatak da su njihovi unuci peta generacija Srba nastanjenih u SAD, koja nije zaboravila svoj jezik, kulturu naroda kome pripadaju i naše običaje.

Uporedo sabiram i poredim utiske sa službene i radne posete Savezu Srba u Rumuniji, sa sedištem u Temišvaru. Brojni spomenici kulture, naše srpske pravoslavne vere, među kojima naročito svetle manastir Bazjaš na Dunavu, zadužbina svetog Save, manastir Bezdin, Zlatica i drugi, na najočitiji način potvrđuju stvaralačko prisustvo Srba na ovom prostoru. No, ono što me iznova fascinira pri svakom susretu sa našim ljudima u prijateljskoj Rumuniji jeste činjenica da su ovde Srbi uspeli da osnuju i zadrže svoju jedinstvenu organizaciju: Savez Srba u Rumuniji koji se odlikuje slogom i izuzetnim rezultatima. Oni već godinama izdaju listove „Naša reč“ i „Književni život“, kao i brojne zasebne publikacije. NJihov KUD „Mladost“ iz Temišvara na Evropskoj smotri srpskog folklora ove godine osvojio je drugo mesto, a prošle godine bili su evropski prvaci. Ansambl „Lale sa Moriša“ iz čanada, pod rukovodstvom prof. Tomislava đurića, čika Tome i soliste Laze Kneževića predstavlja pravi biser našeg muzičkog stvaralaštva.
Sa predstavnicima Saveza uspešno se dogovaram o načinu predstavljanja izdavačke delatnosti Matice iseljenika Srbije u Temišvaru, kao i o obeležavanju značajnih godišnjica Tesle, Sterije i Mokranjca. Sa Slavomirom Gvozdenovićem, pesnikom, predsednikom Saveza i srpskim poslanikom u rumunskom parlamentu, prof. Ivom Munćanom i urednikom „Naše reči“ Srboljubom Miškovićem, vraćam se ponovo u Srbiju, u banatsko selo Radojevo, na samoj srpsko-rumunskoj granici. Tu sam pred prepunom salom Doma kulture pozdravio posetioce i učesnike veličanstvenog zajedničkog muzičko-scenskog programa, koji su priredili domaćini na čelu sa neumornom Slavnom Jovin i raspevane „Lale sa Moriša“.

U Matici se užurbano pripremamo za doček dragih gostiju jer već 19. juna iz Sidneja, iz daleke Australije, dolazi nam SKK „Sveti Sava“. Oni će u Srbiji boraviti 15 dana i učestvovati na folklornim festivalima u Beogradu i Vrnjačkoj Banji. U julu nam stižu gosti iz Toronta. Akademija srpskih narodnih igara „Miroslav – Bata Marčetić“ boraviće u organizaciji Matice iseljenika Srbije 25 dana i imaće 90 učesnika. Pred kraj leta ćemo da obeležimo jedan izuzetno značajan datum, a to je stogodišnjica izlaženja „Amerikanskog Srbobrana“ iz Pitsburga, Pensilvanija, SAD. Zato sa njegovim sadašnjim urednikom Aleksandrom – Sašom Petrovim dogovaram detalje oko izložbe, svečane akademije i okruglog stola posvećenog srpskim medijima u svetu.

U štampu šaljem zbirku poezije Vere Srbinović iz Holandije, dobitnika nagrade „Rastko Petrović“ koju Matica svake godine dodeljuje našim književnim stvaraocima u rasejanju; drugo izdanje knjige prof. dr Volfganga Rorbafa „Na tragu Srba u Beču“ (dvojezično, srpski i nemački), te rukopis prof. Mihajla Trifkovića uz recenziju akademika Aleksandra Marinčića „Tesla, hronologija, zapisi, komentari“. Na taj način Matica prilaže svoj skromni doprinos obeležavanju 150-godišnjice od rođenja našeg najvećeg naučnika i priseća se reči genija svetske nauke koje je izgovorio svome rodu prilikom jedine posete srpskom prestonom gradu aprila 1892. Ganut srdačnim prijemom i stihovima koje je u njegovu čast ispevao pesnik Jovan Jovanović Zmaj, Tesla je izgovorio ove, skoro zavetne reči, čiji nam eho još i danas odzvanja: „Imam neke ideje, nadam se da ću ih oživotvoriti, pa kad uspijem, svijet će se tome morati pokloniti, a za mene će to biti najveća sreća, što će to biti djelo Srbina. Živjelo Srpstvo!“