Budno oko – u krugovima

NAJVIŠI stepen obezbeđenja u Srbiji uvek imaju predsednik države, premijer, predsednik Narodne skupštine i ministri unutrašnjih poslova i odbrane.
Službeni telohranitelji i stroga mreža zaštite angažuju se vrlo često i za čuvanje ministra pravde i šefa diplomatije (procenjuje se za svako putovanje), a zaštitnu „mašineriju“ mogu na osnovu odluke Vlade i kontraobaveštajnih procena da dobiju i ostali ministri, poslanici, politički lideri, izuzetno i – obični građani.
Pravila čuvanja najviših državnih funkcionera, rečeno je „Novostima“ u vrhu države, predstavljaju najstrožu službenu tajnu i regulisana su „zaključanim“ unutrašnjim, policijskim i vojnim propisima.
Vojni specijalci – „Kobre“ zaduženi su za čuvanje predsednika države Borisa Tadića, ministra odbrane Dragana Šutanovca i načelnika Generalštaba Miloja Miletića.
Ostale funkcionere čuvaju izuzetno obučene policijske jedinice. Za bezbednost premijera Mirka Cvetkovića, ministra policije Ivice Dačića, predsednice parlamenta Slavice đukić-Dejanović brinu se specijalci iz Uprave za obezbeđenje ličnosti i objekata, koja je u sastavu MUP.
Visok stepen obezbeđenja, posle konstantnih pretnji kriminalaca, treba da imaju i ministarka pravde Snežana Malović i državni sekretar u njenom resoru Slobodan Homen…
Sve njih čuvaju „koncentrični krugovi“ bezbednjaka i specijalaca. Najbliži telohranitelji deluju sinhronizovano sa kontraobaveštajcima i antiterorističkim jedinicama. Zadatak obaveštajaca je da otkriju svaku pretnju bezbednosti državnika i o tome da obaveste potpredsednika Vlade zaduženog za bezbednost, kao i jedinicu koja se neposredno bavi fizičko-tehničkom zaštitom.
Posebno čuvani zvaničnici trebalo bi, kako se navodi u pravilima, i da žive u posebnim rezidencijama koje su višestruko lakše za čuvanje od privatnih kuća i stanova.
Tu mogućnost koriste predsednik Boris Tadić, ministar vojni Dragan Šutanovac i Miloje Miletić, dok, na primer, premijer Mirko Cvetković za sve vreme obavljanja važne funkcije živi u svom stanu.
– Premijer se još nije preselio, ali ima najviši stepen obezbeđenja – rečeno je „Novostima“ u Cvetkovićevom kabinetu. – Da li će morati da promeni adresu stanovanja, zavisi od procene bezbednosnih službi.
Ujedno, kako pravila nalažu, svi zvaničnici sa visokim stepenom zaštite voze se u specijalizovanim, blindiranim limuzinama. Oni imaju pravo i na korišćenje rotacionog svetla kada su u automobilima.
„Novostima“ je u pres-službi predsednika Tadića potvrđeno da će on do kraja ove nedelje već početi da se vozi u novom, bezbednijem službenom vozilu, umesto sadašnjeg 11 godina starog.
Visoki državni funkcioneri, dok obavljaju dužnost, ni u jednom trenutku nisu privatne ličnosti. Službeni telohranitelji moraju da budu uz njih i u slobodno vreme.

I ZA PREMIJERA

PO bezbednosnim standardima, blindirani automobil državnih funkcionera ne sme da bude stariji od pet godine. Očekuje se zato, kako saznajemo u Nemanjinoj 11, da bezbednosne službe iz okruženja premijera Cvetkovića počnu da razmišljaju o obnovi voznog parka.
– Predsednik Vlade vozi se u starom blindiranom BMV automobilu iz 2000. godine – rečeno nam je u Nemanjinoj 11.
To je limuzina koju je Gerhard Šreder poklonio posle petog oktobra premijeru Zoranu đinđiću.

STARI AVIONI

KADA na put kreću sa flotom Avio-službe Vlade Srbije, naši državnici sedaju u avione stare od 30 i 20 godina.
– Avioni su stari, pa se razmišlja o prilagođavanju flote svetskim i bezebdnosnim standardima – rekli su nam u pres-službi Vlade Srbije. – Zasada nema odluke o nabavci novih letilica zbog finansijske krize, ali će se u flotu ulagati sigurno u najskorije vreme.
Srpski zvaničnici poleću „falkonom 50“ iz 1981. ili nešto mlađim „lirdžetom 31 A“ iz 1991. godine. Prvi prima 12 putnika i ide na odredišta do 5.600 kilometara, a u drugi ima sedam mesta i ona može do destinacija udaljenih do 2.800 kilometara.
Avionima upravljaju piloti Avio-službe. Prema podacima iz prošle godine, na neodređeno vreme radila su trojica, a jedan je bio pod ugovorom. Najmlađi je imao 43, najstariji 56 godina.
Za održavanje aviona Avio-službe Vlade u 2008. godini, na primer, utrošeno je oko 63.890.000 dinara, ali se tada radila i generalna revizija jednog motora „falkona 50“.
Nije retkost da Vladin avion ne može da se prizemlji zbog magle, jer je donja granica za sletanje vidljivost od 500 metara. Umesto u Beograd, neki zvaničnici su tako putovanja neplanirano završavali u Nišu ili u Mađarskoj!
Vladini avioni se ponekad iznajmljuju stranim političarima, pa su njima leteli predsednici Vlada Makedonije, BiH i Republike Srpske.

ROBIJAŠ NAVODIO PLAćENIKE

EKSPLOZIV i snajper bili su moguće oružje bliskih saradnika klana pljevaljskog narkobosa Darka Šarića, kojim su planirali ubistva visokih oficira MUP Srbije i Bezbednosno-informativne agencije (BIA). Uporedo sa tim, planirali su i atentate na državne funkcionere, pa čak i na predsednika Srbije Borisa Tadića.
Pre izvesnog perioda, kao što su „Novosti“ i objavile, došlo se do operativnih saznanja da je, zahvaljujući svojim vezama u srpskoj policiji, Darko Šarić imao precizne podatke o toku istrage, kao i ključnim ljudima koji vode akciju „Balkanski ratnik“.
Tako je pojedine poslovne saradnike, ali i Šarićeve advokate, interesovalo koja kola pojedini policijski službenici voze, imaju li i koliko ljudi u obezbeđenju, gde žive… Posle ove početne faze zbio se niz događaja koji su naše bezbednosne službe uverile da se nešto „krupno sprema“. Pre dva meseca, posle ponoći, na Novom Beogradu, primećeno je čudno „muvanje“ oko policijskog blindiranog BMV. Taj automobil podseća na vozilo koje je do tada koristio jedan od ključnih ljudi istrage o „Balkanskom ratniku“ i visoki oficir MUP Srbije. Dalje istraživanje je potvrdilo da su neki članovi klana, ranije uhapšeni i robijaju u sremskomitrovačkoj kaznioni, preko svojih saradnika na slobodi, pokušali da „snime situaciju“ za izvođenje krvavih akcija i osvetu.
Imali su preciznu informaciju da BMV pripada policijskom službeniku, označenim kao „meta“. Za tu priliku u Beograd je dopremljena određena količina eksploziva. Policija je privela nekoliko osoba. zbog nedostatka dokaza pušteni su, i pod prismotrom sve dok nisu otišli u Crnu Goru.