A gde ste sada srpski lobisti

Bitka za popravljanje našeg imidža u svetu u punom jeku, ali su rezultati mršavi

Prošle godine vlada je angažovala agenciju Barbour Grifit & Rogers da promoviše naše interese u vezi sa statusom Kosmeta, a nešto ranije sličnu inicijativu preduzelo je i Srpsko nacionalno veće, koje se opredelilo za agenciju „“. Kolika je cena ovog angažmana
Vlada Srbije je u oktobru prošle godine angažovala jednu od tri najpoznatije lobističke agencije u Vašingtonu, da do 2009. godine, kako je ugovorom predviđeno, promoviše srpske interese oko statusa Kosova i Metohije. Usluge agenciji Barbour Grifit & Rogers (BGR), kako je tada saopšteno, stajaće Vladu Srbije 60.000 dolara, mesečno. Sličnu inicijativu samo nešto ranije preduzelo je Srpsko nacionalno veće, kada je, takođe, prošle godine po pitanju Kosova angažovalo jednu američku agenciju, za iznos od 600. 000 dolara godišnje. Provodadžiluk po pitanju vitalnog nacionalnog interesa i probijanje leda u Beloj kući, Srbe je za ovih godinu dana koštao preko milion evra.

Oko angažovanja ove lobi grupe, u Nemanjinoj 11 kao da vlada zavera ćutanja. U Generalnom sekretarijatu vlade, Ministarstvu finansija, i kabinetu Milana Parivodića koji je bio potpisnik ovog ugovora, nisu hteli da nam razreše nedoumicu o izdacima iz budžeta za ove svrhe u ovoj, ni koliki je predloženi iznos za 2008. godinu. Sve i da 60.000 dolara mesečno predstavlja samo početni minimum za usluge ovoj agenciji, opravdanost troškova ne bi bila sporna da je stav visoke američke administracije prema Srbiji, vezano za Kosovo, danas nešto mekši. Ali, takve naznake za sada ne postoje, tvrdi direktor Centra za međunarodne studije Rokford instituta u SAD i urednik časopisa Kronikls Srđa Trifković. Za Glas on kaže da je „dobro što je Srbija anažovala lobiste, ali da je možda loše izabrala lobističku kuću“. Prema njegovim rečima „teško je za ovo kratko vreme izmeriti efekat lobiranja za tako složenog klijenta kao što je Srbija, ali neki vidljiv učinak sa BGR-om, za sad stvarno ne postoji“.

– BGR je dobro etablirana vašingtonska firma i moguće je da su na planu analitike i predviđanja poteza američke vlade dali upotrebljive operativne savete Vladi Srbije. Ali medijski napredak u SAD zaista ne postoji. Nisu organizovali skupove i simpozijume na kojima bi američkoj javnosti ljudi od autoriteta prezentovali stavove koji odudaraju od zvanične američke politike o Kosovu. Niti su plasirani tekstovi u ozbiljnijim medijima koji bi pozitivno uticali na problem KiM i imidž Srbije, navodi Trifković.

ALBANCI PLAćAJU „U KEŠU“!

Kosovski Albanci svoj novac za lobiranje usmeravaju uglavnom na donacije pojedinim političarima. Mislim na predsedavajućeg Spoljnopolitičkog odbora američkog Predstavničkog doma kongresmena Toma Lantoša, na bivšeg predstavnika istog tog tela samo u Senatu Džozefa Bajdena, na kongresmena Eliota Engela i druge… Oni ne deluju kroz formalne institucije, već direktno, kešom u ruke, podmazuju određene američke političare. Najsvežiji takav primer imamo kada se Hilari Klinton, u svom predizbornom govoru pre dve nedelje založila za nezavisno Kosovo. Ne znam koliko se para do sada slilo u džep pojedinih američkih političara, ali i međunarodna zajednica zna da je albanskom lobiju u SAD toliki novac mogao da stigne samo od uhodanih puteva heroina, kaže Trifković

TADIć ANGAŽOVAO IZRAELCE

Konsultantsku kuću za PR angažovao je svojevremeno i čelnik DS Boris Tadić. On se opredelio za izraelsku kompaniju „RSLB partners“ koju predvodi sin ubijenog izraelskog premijera Jicaka Rabina, i koja ima jako uporište u vojnim i ekonomskim krugovima u Vašingtonu. Prema navodima štampe, ovaj aranžman je napravljen u vreme kada je Tadić došao na čelo Srbije. Nije poznato šta ulazi u paket usluga sa ovom firmom, i na čiji teret pada njeno finansiranje?

ŽIVKOVIćEV UGOVOR SA BRISELSKIM „DŽILISOM“

Manje je poznato da je vlada Zorana Živkovića, krajem 2003, kako bi popravila imidž Srbije, angažovala agenciju iz Brisela „Džilis“. Ugovor je sklopljen na godinu dana i „nije podrazumevao klasično lobiranje, već rad na promeni imidža Srbije posle ubistva premijera, kako bi se postigla bolja pozicija Srbije u pregovorima za ulazak u EU“ kazao je za Glas, nekadašnji savetnik za ekonomske integracije Ministarstva za ekonomske odnose sa inostranstvom Mihajlo Crnobrnja.
– Vrednost ugovora bila je oko 200.000 evra, a zadatak agencije iz Brisela bio je da četiri puta godišnje pripremi časopis koji bi bi prezentovao bolju sliku o Srbiji, i koji je išao na 800 adresa u EU.

On lobiranje vidi „kao kao voz u pokretu, u koji nikad nije kasno uskočiti“, jer priča sa „Kosovom zasigurno narednih nedelja i meseci neće biti završena bilo kakvom odlukom van SB UN, trajaće još dugo i ticati se drugih delova Srbije i otvarati nova krizna žarišta u svetu“.

– Vlada je trebalo da formira tim, koji će se baviti praćenjem rada te firme i njenih rezultata jer ponekad firme koje pružaju te usluge, inostranim klijentima prikazuju Potemkinova sela ističe Trifković.

BGR inače važi za renomiranu lobističku kancelariju, blisku desnoj, Republikanskoj partiji u Stejt departmentu. Na njenom sajtu među imenima brojnih klijenata navode se: Vlada Kurdistana (međunarodno nepriznata), Indije, i brojne velike korporacije. Ime ove agencije pominjalo se u ovdašnjoj štampi, vezano za se njene navodne PR usluge Srpskoj radikalnoj stranci 2003. godine i Željku Mitroviću kome je ova agencija isposlovala brisanje sa američke crne liste.

U Američkoj privrednoj komori u Srbiji šturo su nam odgovorili „da je BGR bila njihova članica u Srbiji (tada SCG) do 31. decembra 2005. Da ne znaju da li još ima svoje prostorije u Beogradu, i da je takva razmena podataka sa komorom moguća samo uz saglasnost firme članice“.

A osim BGR, po pitanju Kosova i Metohije od proleća 2006. radila je i agencija „Venebl“, koju je angažovalo Srpsko nacionalno veće. Predstavnik ove lobi agencije Džim Džatras je osnovao Američki savet za Kosovo, koja je kao nevladina organizacija delovala pod okriljem te firme do sredine ove godine kada je Džatras prešao u firmu „Skvajer sanders“, gde je prebacio i Američki savet za Kosovo.

Trifković kaže da je ova lobistička grupa postigla izvesne uspehe na političkoj sceni u Vašingtonu, gde su oktobra ove i septembra prošle godine bili organizovani jednodnevni simpozijumi na temu američke politike prema Srbiji. I on je učestvovao u organizaciji ovog skupa, na kome su bila „prisutna ugledna imena američke javnosti, poput bivšeg kanadskog ambasadora u Beogradu Džejmsa Biseta, profesora na koledžu američke ratne mornarice Džona Šindlera, profesora američke vojne akademije Stivena Majera, bivšeg dopisnika NJujork Tajmsa u Beogradu Dejvida Bajdnera, urednika časopisa Istina o medijima Klifa Klinkejda, direktora Centra za proučavanje političkog islama Bila Vornera i bivšeg savetnika predsednika Regana Daga Bandaua.“

Kao aktivnost ove firme u prošloj godini u Vašingtonu navodi se emitovanje tri oglasa preko cele strane uticajnog glasila namenjenog kongresmenima i njihovom osoblju, Roll call, s porukom „da su na Kosovu Srbi hrišćani životno ugroženi od muslimana, čije su vođe povezane sa militantnim islamom“.

Predsednik Srpskog nacionalnog veća, Dragan Velić objašnjava da su sredstva za lobiranje „Venabla“, delom iz budžeta Srbije, a delom od donacija iz dijaspore.

– NJihov ugovor je istekao u septembru, ali gospodin Džatras je nastavio da radi za nas i nadamo se da ćemo sada uspeti da prikupimo sredstva da bismo produžili taj ugovor, kaže Velić ističući da je Srpsko nacionalno veće „zadovoljno dosadašnjim aktivnostima ove agencije, koja je plasirala tekstove u štampi, organizovala okrugle stolove, konferencije na Kapitol hilu i poslaničkom klubu Republikanske stranke“.

U odnosu na naše susede Hrvate ili kosovske Albance koji su svoje lobi grupe u Americi imali i pre 1990, priča o srpskom lobiranju krenula je tek 2004. godine, formiranjem Srpskog kokusa kao prve neformalne lobi grupe, na inicijativu Kongresa srpskog ujedinjenja (KSU).

Srpski kokus ima 29 članova od čega su samo nekolicina aktivni i kao kongresmeni učestvuju u izglasavanju odluka Predstavničkog doma i Senata američkog Kongresa i u radu drugih vladinih tela. Najglasniji za sada su republikanac Den Barton iz Indijane i demokrata Melisa Bin iz države Ilinois.