Smrt srednje klase u Srbiji

Dosije: Smrt male privrede,vlast i srednja klasa
Život od svog rada na brisanom prostoru
Mali privrednici nova poreska rešenja nisu docekali s oduševljenjem, jer su ocekivali da ce kabinet premijera đindica ispuniti obecanje o smanjenju poreza. Preduzetnicima izgleda da je i nova vlast nastavila borbu protiv srednje klase
Milan Culibrk
Operativnim putem nadležni organi došli su do osnovane sumnje da je prethodna vlast u proteklih 12 godina ucinila krivicno delo ubistva s predumišljajem srednje klase u Srbiji. Ovako bi, policijskim žargonom, odomacenim zbog sve veceg broja afera u koje su bili umešani bivši visoki državni i partijski funkcioneri, mogao da se opiše put od Miloševicevog obecanja o švedskom standardu od 10.000 dolara po glavi stanovnika do još jednog Potemkinovog sela u njegovoj režiji. Sa sadašnjih 800 dolara po glavi, Srbija je na pretposlednjem mestu u Evropi, tik ispred Moldavije.
Izgradnja gradanskog društva, što je DOS obecavao u predizbornoj kampanji, moguca je bez srednjeg sloja koliko i riblja corba bez ribe ili Bore đordevica, frontmena istoimene rok grupe. Nova vlast zato se nalazi u delikatnoj poziciji, prakticno na samom pocetku ili, bolje receno, na mestu zlocina.
Republicki ministar finansija Božidar đelic ocenjuje da je „izvor mnogih tenzija raskorak izmedu siromaštva, koje Srbiju objektivno svrstava u rang africkih država, i uvreženog mišljenja da spadamo u srednjerazvijene evropske zemlje“. U prethodnih deset godina Srbija je izgubila 60 odsto društvenog proizvoda i ne postoji carobni štapic kojim bi to moglo da se nadoknadi, porucuje on, uz napomenu da je bivša vlast ostavila dugove vece od 50 milijardi maraka.
Loše majke i ocevi: Bivša vlast skoro svaku godinu proglašavala je godinom malih i srednjih preduzeca, u SPS-u je svojevremeno cak usvojena i generalna strategija, ali je cinicno da je, tek kada je postala opoziciona stranka, republickom parlamentu predložila zakon o malim i srednjim preduzecima (MSP).
„Dajmo sve od sebe, a država ce uciniti svoje. Svako ko se oseca sposobnim i spremnim neka sacini plan za sebe i svoju porodicu: ako ima garažu, šta bi u njoj mogao da radi; ako ima vikendicu, na koji nacin da je iskoristi“, govorio je Bogoljub Karic dok je bio ministar bez portfelja u vladi Mirka Marjanovica.
Dok se u Srbiji debatovalo, mala i srednja preduzeca pocela su da dominiraju svetskom privredom. Prema podacima glavne evropske statisticke agencije, u EU je pre tri godine postojalo cak 16 miliona MSP sa 69 miliona zaposlenih, pri cemu se broj radnika u njima godišnje povecava za 0,25 odsto, dok se u velikim kompanijama smanjuje za 0,5 procenata. Uprkos tome, evropske zemlje direktno ih podsticu zajmovima, kreditnim garancijama, subvencijama, informatickom podrškom, konsaltingom, pa cak i poreskim olakšicama i državnom pomoci prilikom izvoza proizvoda i usluga. U SRJ, pak, MSP su bila preduzeca drugog reda jer, osim retkih bliskih establišmentu, nisu mogla racunati na razne uvozno-izvozne dozvole, a o bankarskim kreditima, cak i uz mesecnu kamatu od deset odsto, mogla su samo da sanjaju.
Prema mišljenju nekih privatnika, država još nije shvatila probleme, potrebe i interese preduzetnika. Tim pre što ni u EU, uz sve podsticaje, polovina MSP-a ne uspeva da preživi duže od pet godina! Strucnjak za strana ulaganja dr Milan Kovacevic ocenjuje da glavnu smetnju otvaranju novih i razvoju postojecih MSP-a u Srbiji predstavljaju „loše majke i ocevi“, odnosno glomazna i neefikasna društvena i državna preduzeca, na koje je MSP prirodno orijentisan.
„Programom demokratske vlade“, s kojim je DOS pobedio na izborima, đindicev kabinet preuzeo je obavezu da, izmedu ostalog, reformiše poreski sistem da bi se on „pojednostavio, ucinio stabilnim i transparentnim, smanjila poreska opterecenja i proširila osnovica poreskih obveznika, odnosno smanjila siva ekonomija“. Tada je obecano i da ce „porezi i doprinosi na plate biti radikalno umanjeni: u prva tri meseca za deset odsto, u druga tri za dodatnih 20 procenata, a potom ce biti utvrdena definitivna stopa u skladu sa stanjem poreske discipline“.
Brisani prostor: Za prvih 100 dana Vlada je „gde god je to moguce objedinila razlicite poreze, dažbine, takse tako da poreski sistem postane logican i pregledan“ i „ukinula diskreciona prava i izuzetke“. Dr Milena Jovicic s Ekonomskog fakulteta naglašava da su strucnjaci citavu deceniju bezuspešno predlagali rešenja novog poreskog paketa. To se moralo uraditi kad-tad, porucuje ona, napominjuci da ne razume one koji sada kritikuju sve za šta su se zalagali, a što bivša vlast nije htela da sprovede u delo.
Problem je u tome što se u meduvremenu u Srbiji desilo strahovito socijalno raslojavanje tako da dve trecine gradana jedva sastavljaju kraj s krajem, a „elita“ se bogati po americkim kriterijumima. Vuk Obradovic, potpredsednik vlade i predsednik Komisije za ispitivanje zloupotreba u privredi i finansijskom poslovanju, procenjuje da u Srbiji ima najmanje 50 ljudi s imetkom vrednim preko 50 miliona maraka i nekoliko hiljada pojedinaca s bogatstvom iznad milion maraka. Izmedu ekstremno siromašnih i bogatih prakticno je brisani prostor, koji bi trebalo da popuni u meduvremenu uništeni srednji sloj, olicen pre svega u malim preduzetnicima i strucnjacima raznih profila.
Iako se, u suštini, novim poreskim rešenjima skoro ništa nije promenilo, mali privrednici nisu ih docekali s oduševljenjem, jer su ocekivali da ce kabinet premijera đindica ispuniti obecanje o smanjenju poreza. Zasad se to još nije dogodilo, pa preduzetnici i dalje imaju utisak da je i nova država nastavila borbu protiv srednje klase. Ostaje da se vidi da li ce od juna ukupni porezi i doprinosi sa sadašnjih 105, pasti na oko 70 dinara na 100 dinara plate, što ce znaciti realno rasterecenje za nekih desetak odsto.