Dva dolara za zivot u Srbiji

Zabrinjavajuce procene eksperata prema kojima smo se prilicno usidrili na listi zemalja gde vlada siromaštvo, svrstava nas u deo planete koji je u prošlih desetak godina osetio samo loše efekte globalizacije.

Porast ekonomskih nejednakosti i siromaštva ogleda se u podatku da cak 74 odsto Jugoslovena ima manje od dva dolara dnevno za život. Istražujuci socijalne i materijalne dimenzije tranzicije i globalizacije, dr Danilo Šukovic, direktor Centra za ekonomska istraživanja u Institutu društvenih nauka u Beogradu, istice, u razgovoru za naš list, da podaci pokazuju da je Jugoslavija sada, prakticno, najsiromašnija zemlja u Evropi (ukoliko se izuzme Albanija, jer nema podataka).

„Kod nas još nema zvanicno odredene linije siromaštva. Postoje samo izolovane ocene pojedinih eksperata o procentu siromašne populacije. Linija siromaštva je u suštini stvar konvencije, mada, po pravilu zavisi od visine nacionalnog dohotka i odreduje se do nivoa jedne polovine prosecne plate u zemlji“, objašnjava dr Šukovic.

Prevedeno na naše trenutne uslove to znaci da oni koji imaju manje od 2.000 dinara, odnosno 70 maraka ili 35 dolara mesecno po osobi, zauzimaju mesto ispod linije siromaštva.

Cena neprilagodavanja

Na osnovu proracuna dr Šukovica, koji su zasnovani na zvanicnim anketama Saveznog zavoda za statistiku o potrošnji domacinstava u SRJ, kod nas živi 19,98 odsto stanovništva sa manje od jednog dolara (odnosno 60 dinara) dnevno. Oni su izrazito siromašni. Ali, sasvim blizu njih, iznad granice siromaštva, no u stalnoj materijalnoj oskudici, jer imaju manje od dva dolara na dan, živi cak 73,8 odsto Jugoslovena, navodi dr Šukovic.

Takav procenat osiromašene vecine stanovništva svrstava nas u društvo zemalja poput Bangladeša, Centralnoafricke Republike, Pakistana, Burkine Faso i druge.

U ogledalu siromaštva smo, mereno pomenutim skalama, daleko od našeg evropskog okruženja. Naime, primenom pomenutih kriterijuma o procentu stanovništva koje ima manje od dva dolara dnevno, pokazuje se da takvom sloju u Poljskoj pripada 10,5 odsto ljudi, u Rumuniji 27,5 odsto, u Madarskoj cetiri odsto dok je u Sloveniji, Ceškoj i Slovackoj gotovo zanemarljiv postotak od samo dva procenta.

Kako napominje dr Šukovic, u podacima koje je ponudila Svetska banka za ovu klasifikaciju nije bilo Albanije, te bi jedino ona mogla iz našeg bližeg okruženja da bude siromašna kao i mi ili možda još siromašnija.

„Nema sumnje da je ekonomska globalizacija, koja se odvija vec više godina i u cijoj osnovi su liberalizacija i slobodno tržište, zahtevala odgovarajucu infrastrukturu. Ko se kroz tranziciju nije tome prilagodio – stradao je i osiromašio. Kao posledica je i tragicna cinjenica da blagodeti svetskog prosperiteta uživa sve manji broj ljudi a sve veci zapada u siromaštvo“, ocenjuje dr Šukovic.

Malo bogatih, mnogo siromašnih

Prema podacima iz najnovijeg izveštaja Programa UN za razvoj, nesrazmera izmedu bogatih i siromašnih dobija karakter surovih kurioziteta.

Tri najbogatija coveka na svetu (nisu navedena imena pojedinacno) poseduju bogatstvo koje je vece od bruto nacionalnog dohotka 48 najsiromašnijih zemalja.

Imetak 15 najbogatijih ljudi na planeti premašuje bruto nacionalni proizvod svih zemalja supsaharske Afrike. Tu je i primer koji pokazuje da je bogatstvo 84 najimucnija pojedinca na svetu vece od bruto nacionalnog dohotka Kine koja ima cak 1,2 milijarde stanovnika.

Kad vec stvari tako stoje i pošto su u svetu, za vecinu stanovništva, preovladali siromaštvo i ekonomske nejednakosti, kakva je naša buduca pozicija?

„Mi smo izgubili više od jedne decenije za ukljucenje u tokove globalizacije i tranzicije. Vreme je vec ispostavilo cenu koju najbolje ilustruje naša pozicija na liniji siromaštva. Da li cemo tu stati ili ce se naše ocajanje produžiti unedogled, zavisi od toga da li smo svesni da su globalizacija i tranzicija uslovljene objektivnim zakonitostima. Stoga je bolje da podemo u susret tokovima, uvodeci liberalizaciju i slobodno tržište kao deo modernog sveta, nego da ostanemo izolovano ostrvo gde ce carevati siromaštvo, korupcija i socijalni konflikti“, smatra dr Danilo Šukovic.