Udvorička pitanja – cinični odgovori

Možete li da zamislite da u prištinskom časopisu izađe intervju, na šest stranica i naslovnoj, Tomislava Nikolića, u kojem će on biti predstavljen kao predsednik Srbije (uključujući i Kosovo) i u kojem mu neće biti postavljeno baš nijedno pitanje o tome – da li su Srbi vršili torturu i zločine nad Albancima u Miloševićevo vreme? Ili, da u sarajevskom Avazu izađe intervju srpskog premijera Ivice Dačića, Aleksandra Vučića, ili predsednika Srbije Tomislava Nikolića i da ih uopšte ne pitaju o – Srebrenici? Možete li da zagrebačkoj štampi pročitate intervju visokog srpskog zvaničnika, a da ga ne pitaju ništa o navodnim ratnim zločinima Srba u vreme domovinskog rata i bez pomena, kako se u Hrvatskoj tumači – velikosrpske agresije?
Ili da se u Izraelu pojavi intervju nekog palestinskog vođe koji tvrdi da je Palestina u pravu a da mu se ne postavi nijedno pitanje o položaju Jevreja?!
Pretpostavljamo da je odgovor na sve ovo – ne!
Jer, radi se o temama koje su i prisutne, osetljive i od kojih i te kako zavise odnosi i dešavanja u regionu.
A sada, možete li da zamislite da u Beogradu bude objavljen intervju predsednika takozvane kosovske države i da mu se ne postavi nijedno osetljivo pitanje, ili potpitanje na krajnje cinične i tendenciozne komentare u njenim odgovorima?
Ne morate da zamišljate.
To se, nažalost, desilo.
Za septembarsko izdanje mesečnika CorD, koji izlazi na engleskom i prvenstveno je namenjen diplomatskim, poslovnim i političkim krugovima (dakle baš onima koji mnogo toga ovde odlučuju), objavljen je opširan intervjuu na šest stranica sa Atifetom Jahjaga, koja je predstavljena kao predsednik Republike Kosovo.
U uvodnom delu teksta Kosovo je eksplicitno i bez ikakve ograde navedeno kao bivša srpska pokrajina, a Atifete Jahjaga opisana kao najmlađi lider najmlađe evropske nacije.
U intervjuu u kojem nije potpisano ime onih koji su ga radili, već samo stoji Team Cord (na srpskom, Tim Cord), postavljeno je 18 pitanja. I, naravno, nijedno od tih 18 pitanja nije se odnosilo na, niti pomenulo, makar jedan jedini od niza gorućih problema i spornih stvari kada je reč o dramatičnom položaju Srba na Kosovu.
Dakle, nijednom rečju nisu pomenuti: Žuta kuća; trgovina organima, vađenja srca na živo i umešanost danas najviših kosovskih zvaničnika u te radnje; problem sa progonom i ubistvom Srba; oteta imovina (kako od Srba, tako i od države Srbije); nemogućnost prognanih da se vrate u svoje domove; sudbina nestalih; uništeni manastiri i kulturno blago u etničkom čišćenju 17. marta 2004…
Ne samo da oni koji su radili intervju (Tim Cord) nisu ukazali ni na jedan, za Albance nezgodan problem, već su i onako neutralna pitanja bila dodanto ublažena u prilog albanskoj strani?!
Na primer, u pitanju u kojem se traži od g. Jahjage da oceni stanje na Kosovu danas, konstatuje se da je situacija relativno mirna ali krhka, pozivajući se na ocenu SB UN?! Dalje, u jednom pitanju se Kosovo i Srbija posmatraju potpuno odvojeno, pa se konstatuje da kosovski Albanci ne znaju o problemima običnih ljudi u Srbiji i obratno.
Ipak, ako su oni koji su postavljali ova propustili da ukažu na goruće teme koje se odnose na život ljudi (pre svega Srba) na KiM, predsednik takozvanog Kosova, Atifete Jahjage nije propustila da naglasi ono što ona želi, i da poentira. Gotovo ni u jednom odgovoru nije propustila da naglasi da je Kosovo suvereno i nezavisno, i da je slobodna i nezavisna država.
Upitana o tome da li je na pomolu novi osećaj realizma u Beogradu povodom najavljene spremnosti za kompromise, Jahjaga je u svom odgovoru naglasila da nema komrpromisa sa kosovskom suverenošću.
Neke od ocena Jahjage su i da je Srbija u periodu kada je upravljala Kosovom dovodila kolonizatore kako bi promenila etničku strukturu populacije!? Ona je takođe naglasila da očekuje od Srbije da se na Kosovo vrate ostaci svih osoba koje su tokom rata prenete u masovne grobnice na teritoriju Srbije kako bi se sakrili dokazi zločina ( a nisu je u Cord-u priupitali, recimo, kada će na KiM da se vrati stotinak hiljada proteranih Srba u svoje (otete) domove!?).
Jahjaga je naglasila i da očekuje i da se Srbija kazni sve kriminalce koji su odgovorni za masovne zločine i masakre, a istovremeno se nije setila svojih zločinaca, od kojih su mnogi u vrhu vlasti te, njene, i dalje u većinskom delu planete, nepriznate države! Pritom, tražila je od Srbije da vrati i blago koje je oteto i koje pripada Kosovu, a da ni ne pomene (ili da je barem potpitanjem podstaknu da pomene) uništeno blago u pogromu 2004. i pre i posle toga?!
Kao da nije bilo dovoljno ono što je već rečeno, pa je u poslednjem odgovoru usledio vrhunac cinizma.
Odgovor na poslednje pitanje u intervjuu završava se sledećim rečima:
…Zadovoljna sam što mogu da kažem da, čak i za vreme stravično teškog ratnog perioda, Albanci nikada nisu sprovodili politike etničkog čišćenja ili nasilnog razmeštanja populacije, sa ciljem menjanja etničke strukture određenih teriotrija. Naše mere su bile humane, bazirane na slobodi, nezavisnosti, demokratiji i jednakosti. Ovo su bili principi i slogani našeg političkog pokreta proteklih decenija.
Međutim, ma koliko ovo odudaralo od stvarnosti i činjenica koje su svima vidljive kada je reč o humanim kosovskim Albancima i o užasnom položaju Srba na Kosovu, sve je prošlo bez ikakve reakcije ekipe CORD-a.
Ipak, ne može se osporiti Atifeti Jahjaga, niti bilo kome, pravo da kaže šta misli. Pritom, i za ovdašnju javnost jeste korisno da se zna šta i kako govore i u Prištini.
Dakle, nije namera ovog teksta da se kaže šta sme ili ne sme da se piše, već da se ukaže na ono što odgovoran i profesionalan novinar mora(!) da pita i ne sme da prećuti.
Iako nije sporno pravo Atifete Jajhage da kaže šta misli, sporno je što oni koji su radili ovaj intervju nisu našli za shodno, prvo, da postave ona pitanja koja se neumnjivo javljaju kao bitna u odnosima Beograda i Pritšine, a tiču se konkretnih problema Srba (koje autori ni slovom nisu pomenuli); drugo – sporno je što na, u najmanju ruku – sumnjive, odgovore Jahjage, nisu postavili dodatna pitanja. Jer, zadatak medija i novinara jeste da profesionalno i objektivno izveštavaju, a ne da budu paravan za širenje bilo čije propagande.
Recimo, da li bi iko od onih koji se smatraju predstacnicima nezavisnog i slobodnog novinarstva u Srbiji (poput, recimo, Boška Jakšića koji takođe piše u časopisu Cord) bez ikakve kritike i komentara prešao preko intervjua, recimo, Ivice Dačića u tom CORD-u, kada bi on rekao da je u Srbiji i na KiM devedesetih, pod Miloševićem bilo, blagostanje, da niko nije kršio ljudska prava?!
Ili, šta bi se desilo kada bi se pojavio intervju srpskog zvaničnika koji bi rekao da su mere Ratka Mladića u Srebrenici bile humane?!
Ili, kako bi prošao novinar i mediji koji bi objavio intervju u kojem bi uticajan sagovornik, ili osoba na nekoj istaknutoj poziciji, recimo u Nemačkoj, rekla da nije bilo Holokausta i da je politika nacista prema Jevrejima bile humana?!
Novinari koji bi tako nešto objavili, pa i da su postavili potpianja koja osporavaju takve tvrdnje (a ne da su samo klimoglavci), verovatno ne bi radili nige, a i sudbina te novine ne bi bila baš izvesna.
Zašto Cord nije postavio pitanja koja su se neminovno nametala i zašto je intervju ovako predstavljen, pogledajte u antrfileu u kojem je dato njihovo objašnjenje.
Intervju Jahjage koji je objavljen u časopisu Cord nesumnjivo stoji kao primer krajnje neprofesionalnosti i jednostranosti. Ovde uopšte nije reč o tome da li novinar treba da brani nekakvu nacionalnu stvar. Ni najmanje. Novinar mora da brani istinu i da joj omogući da ona izađe na videlo. Hiljade ubijenih i preko dvesta hiljda prognanih Srba, bezbroj otetih (ljudi, ili njihovih organa) predstaljavju činjenice koje ni svestka štampa (koja Srbiji, uglavnom, nije naklonjena) ne prećutkuje.
Pitanje je zašto ima onih u Srbiji koji su u stanju to da prećute i da bez ikakve ograde ili potpitanja objave rečenicu u kojoj se kaže da su politike kosovskih Albanaca humane, i da pritom iz tog (poslednjeg) odgovora izvuku i naslov?!
Ili je, može biti, ovakav intervju, ovako upakovan bio nekom potreban i u Srbiji?
Atifeti Jahjagi – sigurno! Antisariju – takođe, Klintonovoj – dapače, a neki bi rekli da se čeda Jovanović podrazumeva…
Nažalost, kao i u mnogo slučajeva ranije, i ovog puta se pokazalo da je ovako nešto moguće…
Samo u Srbiji…
………………………………………………………………………………………………..

Cord: Intervju je profesionalno urađen
U nameri da iz prve ruke saznamo nešto više o ovom intervjuu, kontaktirali smo redakciju časopisa Cord.
Stupili smo u kontakt sa Jelenom Aleksić. Ljubazno nam je rekla da nam ne može ništa pomoći, jer je tu od pre pet dana i da radi novinarski posao.
Na naše pitanje ko je radio intervju, nije znala da nam kaže i rekla je da je to rađeno u vreme prethodnog urednika. Upitana ko je prethodni urednik, na naše iznenađenje, Jelena Aleksić samo je rekla verujte mi da ne znam.
Kada smo je pitali ima li ikoga u redakciji ko zna ko im je bio urednik, Aleksićeva nam je rekla da ne može da nam pomogne oko toga i zamolila nas da se javimo kroz nekoliko minuta.
Posle nekoliko minuta bili smo uspešniji i dobili smo neke informacije, na primer i tu da je urednik Saša Marić.
Kako nam je rečeno u redakciji Cord-a taj intervju ni na koji način ne odslikava stav redakcije.
Uvodni deo teksta u kojem piše da je Kosovo bivša srpska pokrajina i da je g. Jahjage lider najmlađe evrospke nacije, kako tvrde u ovom listu, jeste zapravo način na koji se gospođa, koja tvrdi da je predsednica Kosova, predstavila u intervjuu. U uvodnom delu, koji prethodi pitanju, mi smo su izvukli ono što je ona rekla i još neke podatke iz njene zvanične biografije.
Pitali smo zbog čega nije pitpisan intervju, već stoji Tim Cord? Rečeno nam je da je u ugovaranju i izradi intervjua učestvovalo više ljudi, te da je trebalo tri meseca rada da se sve organizuje.
– Kako smo mi postavili pitanja, tako je ona dala odgovore. Mi smo to preveli i objavili. U našem listu je zabranjeno vređati drugoga i širiti neistine!
Na naše direktno pitanje da li smatraju da je istinita i neuvredljiva tvrdnja Jahjage da Albanci na KiM nikada nisu sprovodili nasilno izmeštanje stanovništva i da je njihova politika prema Srbima bila humana, u Cordu kažu:
– Mi smo samo preveli ono što je rekla. Potpitanja nismo postavljali. Postavili smo samo pitanja koja su nas interesovala i ona je na njih odgovorila kako je odgovorila. Hteli smo da se čuje šta oni misle povodom predstojećih pregovora. Da li smo mogli da postavimo još 10 ili 15 potpitanja, verovatno jesmo, ali mi se time ne bavimo. Kako nam se da odgovor, mi tako prenesemo. Do sada su za nas govorili svi predsednici u regionu i mnogi državnici u Evropi. Mnogo puta nam se nije svidelo šta oni govore, ali to jen njihovo mišljenje.
Kako su nam rekli, Cord nije list koji komentariše ili menja sadržaj onoga što je sagovornik rekao.
– Možda je i bilo potrebe da se postavi potpitanje, ali mi tako ne radimo i to je stvar uređivačkog koncepta. Naš stav je da sagovornicima dozvolimo da kažu šta misle. Ukoliko postoji bilo kakav prekršaj zakona ili novinarskog kodeksa, vrlo rado ćemo odgovarati. U ovom slučaju nema reči o nekom promašaju. Što se nas tiče, intervju jeste potpuno profesionalno novinarski odrađen, rečeno nam je u časopisu Cord.
…………………………………………………………………………………………………..

UNS i NUNS: Intervju je neprofesionalan. Kurtoazna pitanja amnestirala Jahjagu
Nisu sporni odgovori, već pitanja
I prvi ljudi novinarskih udruženja bili su veoma kritični prema načinu na koji je rađen i plasiran intervju sa Atifete Jahjagom.
Ljiljana Smajlović, predsednik Udruženja novinara Srbije, smatra da nisu sporni njeni odgovori, već pitanja:
– Nisu ovde sporni odgovori gospođe Jahjage. Ona je na rutinska, kurtoazna redakcijska pitanja odgovorila na rutinski i kurtoazan način, koristeći se standardnom diplomatskom frazeologijom. Pretpostavljam da su pitanja poslana mailom i da je čitav posao zapravo obavilo pi-ar osoblje iz kabineta gospođe Jahjage. Svejedno, to nije izgovor za redakciju, koja se nije potrudila čak ni da, reda radi, postavi neko pitanje koje bi se ticalo stradanja Srba na Kosovu. To je pre svega neprofesionalno, ako se uzme u obzir da Cord izlazi u Srbiji.
Kako ističe Smajlovićeva, u profesionalnom smislu ovaj intervju je podseća na one kakvi su osamdesetih godina u sarajevskom Oslobodjenju objavljivani sa predsednicima CK Saveza komunista.
Vukašin Obradović, predsednik Nezavisnog udruženja novinara Srbije, smatra da je pre svega važno da se ovdašnjoj javnosti omogući da čuje mišljenje kosovskih zvaničnika što, kako kaže, u poslednje vreme i nije baš slučaj u srpskim medijima. Iz tog ugla gledano, svakako je dobro sto je upriličen intervju sa predsednicom Kosova.
– Što se tiče postavljenih pitanja, sasvim sigurno, izostavljanje tema vaznih za srpsku zajednicu na Kosovu predstavlja manjkavost ovog intervjua i snižava njegovu profesionalnu težinu. Ovako se može steći utisak da autor intervjua, na izvestan način, svesno amnestira međunarodnu zajednicu i kosovske institucije, pa samim tim i gospođu Jahjaga, od objektivne odgovornosti za stanje u kakvom su Srbi. To, sasvim sigurno, jeste profesionalan propust.
……………………………………………………………………………………………………..

Rodoljub Šabić:
Pravo, ali i odgovornost redakcije
Jedan od ljudi koji je, pored Atifete Jahjage, govorio u novom izdanju časopisa Cord jeste i Rodoljub Šabić, poverenik za informacije od javnog značaja.
Upitan da prokomentariše intervju Atifete Jahjage i način na koji je on plasiran, Šabić kaže:
– Nisam video novine i ne mogu da komentarišem sam tekst. Moj stav je poznat. Ne stojim na stanovništvu da je Kosovo država, a još manje da su demokratsko društvo. Ne mogu na bilo kakav način da podržim ili opravdam izjavu Jahjage. Objavljivanje ovakvog intervjua predstavlja pravo redakcije, ali postoji i odgovornost.
……………………………………………………………………………………………………

Oliver Ivanović:
Ovo liči na naručeni intervju
– Nezamislivo je sa profesionalnog aspekta da Atifeta Jahjage dobije ovakav intervju, a da u njemu nema nijednog od osetljivih pitanja koja su aktuelna, a oko kojih postoje dokazi i svedoci. Upravo su činjenice neoborivi dokazi da ovo što Atifete Jahjaga priča, nije tačno.
Od 1999. do danas proterano je više od 200.000 Srba, ubijeno i kidnapovano oko 1000 Srba. Zatvaranje očiju pred tako osetljivim pitanjima i brojnim dokazima koji traže odgovor ne može da nam pomogne jer se time abolira jedna strana od onoga što je učinjeno.
– I po pitanjima i po odgovorima, meni ovo deluje kao naručeni intervju. Pitanja jednostavno nisu dovodila u sumnju mnoge sporne stvari koje je navela Jahjaga, kaže bivši državni sekretar u Ministarstvu za KiM.
……………………………………………………………………………………………………

Slobodan Samardžić (DSS):
Sinhronizovano pripremanje javnosti na prihvatanje stavova Albanaca
– Moj utisak je da je cela stvar naopaka, počev od motivacije da se napravi intervju, preko pitanja koja su krajnje inferiorna i kukavička. Tu nemate ozbiljnog pitanja. Sve deluje kao da je stvar unapred organizovana. Ovo deluje kao da su dali kabinetu predsednice kvazidržave Kosovo da oni smisle i pitanja i odgovore. To deluje jako sinhronizovano i neprotivrečno. Tu nemate nijednog pitanja koje zadire u neki aspekt strašne protivrečne stvarnosti Kosova, kaže Slobodan Samardžić, šef poslaničke grupe DSS u Skupštini Srbije.
Prema njegovim rečima, ovakav intervju govori da postoji nečiji pokušaj da se ovde napravi navika da mi čujemo šta misle predsednici, premijeri i ostali zvaničnici te kvazidržave. Ako niko ne reaguje, onda će ići sve jače i jače. Krenuli su sa tim nesretnim Cordom, a onda će to doći i do ozbiljnih medija.
Samardžić naglašava da ovde imam mesta da Ministarstvo za informisanje postavi pitanje o profesionalizmu jednog takvog delovanja i o njegovim štetnim posledicama. Kako ističe, ima mesta i da reaguju drugi učesnici u medijima.
Vulin:
Izjava Jahjage je isto što i negacija Holokausta
– Ovo što je rekla Jahjaga, to je kao da komentarišete izjave o nepostojanju Holokaousta. Ovo ne sme ostati bez komentara! Pre početka bombardovanja Srbi su živeli u preko 460 naselja na prostoru KiM. Nakon bombardovanja i nakon 17. marta, Srbi ne žive u preko 380 naselja. Toliko o nepostojanju etničkog čišćenja.
Ovaj intervju je neprofesionalan. Nemam ništa protiv da se uradi intervju sa bilo kime ko može biti zanimljiv našem čitalaštvu, ali imam problem da se prema sagovorniku ponašam kao da sam mu nešto dužan i kao da treba da zaobilazim istinu jer treba da budem zahvalan što razgovara sa mnom, kaže Aleksandar Vulin, šef Kancelarije vlade Srbije za KiM.
– Ne bi bilo moguće naći novinara CNN koji ne bi pitao Jahjagu o trgovini organima. Pa kako je moguće onda da nađu srpskog novinara koji to neće da pita?
Zato smatram da mi u pogledu nacionalnog treba da se ugledamo na Izrael, jer tamo svi znaju šta je nacionalna stvar i šta je država. Kod njih ovako nešto nije moguće. Nadam se da će i kod nas tako nešto da se desi, ističe Vulin.