Sumadija putuje u otadzbinu

Polovinom sledece godine planiran je put u otadžbinu najstarijih clanova folklorne grupe „Šumadija “ koja radi pod okriljem CŠO „Sveti arhidakon Stefan“ u Kizborou. Ovo ce biti prilika da se obeleži 30 godina uspešnog rada, a takode i prilika da mnogobrojna deca koji igraju za „Šumadiju“ po porvi put posete zemlju svojih roditelja.
Iako je do moguceg puta ostalo više od pola godine 40-ak dece iz folkorne grupe kao i koreograf Mile Podrežanin i predsednica Marija Domazet sa nestrpljenjem ocekuju planirani put. Naravno put iziskuje ogromna novcana sredstva koja ce delimicno snositi CŠO, sami roditelji, a ocekuje se odziv mnogobrojnih sponzora iz naše zajednice u Melburnu.
Ako sve bude po planu folklorna grupa „Šumadija“ pored toga što ce posetiti mnogobrojne znamenitosti rodnog kraja pokazace kako su oni uspeli da sacuvaju tradiciji na nekom od folklornih festivala u Srbiji tokom njihovog boravka.

Potrebna pomoc sponzora

– Potrebna nam je podrška naših Srba i nadamo se da ce nam mnogi od njih pomoci. Znamo da ce nam pomoci jer je to za njihovu decu. Radimo na tome dosta. U cilju prikupljanja finansijskih sredstava planirane su i razne zabave. Atmosfera je izvanredna, deca su oduševljena, vec sada se spremaju za put. Spremni su sve da urade samo da bi putovali. A da li cemo ici polovinom godine ili na jesen zavisi od toga kad cemo prikupiti novac – kaže Marija Domazet.

– Smatrali smo da je krajnji trenutak da se deci koja igraju folklor nešto i priušti. Mnoge generacije dece su ovde prošle a nisu nigde dalje otišli od Sidneja, Adelejda i obližnjih mesta po Australiji. Kako vreme protice i deca rastu i njih nezadovoljavaju ta kratka putovanja – kaže Mile Podrežanin.
U želji da se deca motivišu i ostanu duže u folklornoj grupi i na taj nacin nastave negovanje naše kulturne baštine odluceno je da se organizuje put u zavicaj. Na taj nacin deca bi ostala i duže sa folklorom, a „Šumadija“ bi imala i starije igrace od 25 godina, a ne kako je sad slicaj da vecina njih prestaje da igra sa 18 godina.

<đŽ>elja je CŠO da ovo ne bude jedino putovanje dece u otadžbini vec da svaka generacija makar jednom putuje u Srbiju.

– Smatramo da ce ovim putovanjem doci do priliva novih clanova i da ce roditelji videti da se radi drugacije i ozbiljnije nego do sada – istice Podrežani i dodaje da se za ovaj put užurbano spremaju i da uvežbavaju odredene koreografije koje ce biti proširene i novim da bi njihov nastup bio dostojan Srba Australije.

Upoznacemo nove drugove

Novica Golijanin: – Ja sam bio prošle godine krajem maja u Srbiji i boravio sam oko dva meseca. Ovo putovanje ce za mene biti još jedno novo i bolje iskustvo kako da upoznam domovinu. Radujem se što idem, a narocito što cemo svi koji se ovde družimo i igramo folklor ici zajedno. Sa ovim drugovima se vidam u srpskoj školi i na folkloru, a na putovanju po Srbiju cemo se sigurno još bolje upoznati i naci sigurno nove drugove.

Evo šta o planiranom putu kaže Marija Domazet, predsednica „Šumadije“:
– Dosta naše dece je ovde rodeno nemaju uslova da vide našu domovinu, a voleli bi da je vide, ali njihovi roditelji nisu u mogucnosti zbog posla ili drugog da odu. Veliki broj dece bi voleo da tako nešto doživi a i deca koja su skoro došla vec samo pricaju. Ovo bi bila zajednicka turneja dece koja su ovde rodena i koja su nedavno došla što bi bio fantastican doživljaj za njih. Nadamo se da ce se ovo, uz pomoc Boga i ostariti.
Pošto put dece i organizatora iziskuje velika materijalna sredstva ocekuje se i odziv srpskih biznismena koji bi sponzorisali napore da deca clanovi folklorne grupe odu u Srbinu. Bila bi šteta da se obecenje deci ne ispuni.
Izabrali smo neka od njihovih razmišljanja:
Sanela Karac: – Oduševljena sam. Ovo se nedešava svaki dan, drago mi je da se ovo za nas organizuje. Ovo ce biti jedno novo iskustvo za sve nas. Malo smo svi nervozni zbog toga. Mi smo ovde kao jedna velika porodica i radujemo se da cemo svi zajedno ici na ovako daleki put iako ima još dosta do odlaska. Predstoji nam i puno rada do tada, pa vec sada vežbamo sa našim koreografom.

Samo da sednemo u avion

Lazar Domazet: – Drago mi je da cemo putovati u Srbiji. Sa nestrpljenjem išcekujem taj put i da svi zajedno sednemo u avion i letimo u rodni kraj. Voleo bih da ako možemo posetimo i neke druge evropske gradove, kao naprimer Pariz.

Željka Trakilovic: – Odlicna je ideja da idemo u Srbiju. Nadam se da ce sve biti uredu i da cemo svi putovati. Ja sam rodena tamo i bila sam jednom na odmoru, ali nikad sa ovolikim društvom. Imacu dosta toga da pokažem mojim ovdašnjim drugovima sve ono što je lepo u našem kraju. Inace ja sam iz Tuzle, iako ne idemo tamo, imam puno rodbine u Srbiji te cu ih sve upoznati sa mojim drugovima iz folklora.
Adrijana Pajic: – Ja sam rodena tamo. Radujem se da cu ponovo ici. Nadam se da cemo ici i u Vrbas odakle sam došla. Volela bih puno toga da pokažem mojim drugovima, gde sam rodena, kako naši ljudi žive. Mislim da cemo imati i neke igre iz Vojvodine sa kojima cemo se predstaviti.
Danijel Pajic: – Bio sam u otadžbini pre 15 godina, mada sam ovde roden. Ipak, tamo sam proveo veliki deo svog života. Mnogo sam stekao prijatelja, naucio jezik. Igrao sam folklor u folklornoj grupi „Vrbas“ u Kulturnom centru. Tamo sam vec naucio neke igre koje sam nastavio i ovde. Ima dosta toga što bih voleo ovdašnim drugovima da pokažem u Srbiji.