Srpska vlada u diplomatskoj ofanzivi

Vlada Srbije angažovala je američku lobističku firmu „Barbur Grifit end Rodžer Inkorporejtid“ (BGR) koja bi trebalo da promoviše interese srpske vlade u najvišoj američkoj administraciji, potvrđeno je „Vestima“ u više državnih izvora.
Goran Svilanović, ministar inostranih poslova SCG, izjavio je za „Vesti“ da je upoznat sa angažovanjem američke lobističke firme i da to nije u koliziji sa poslovima Ministarstva inostranih poslova i Saveta ministara Srbije i Crne Gore.

Kreativni i aktivni

Agencija BGR sa sedištem u Vašingtonu osnovana je 1991. godine kao kompanija u kojoj su angažovani advokati, politički analitičari i drugi profesionalci, a čiji je posao oblikovanje političkih problema i pitanja koja imaju značajno mesto u agendi američke politike. NJihova poslovna filozofija je „kreativan i aktivan pristup u rešavanju problema“.

– Lobiranje ne mora obavezno da ide preko Ministarstva inostranih poslova ili preko Saveta ministara SCG. Vlada Srbije je ovlašćena da samostalno izabere i angažuje lobističku kuću koja će zastupati njene interese, ukoliko ima sredstva da plati lobiranje u svoju korist. Važno je da to bude ozbiljna i ugledna firma, a sve takve lobističke kuće rade odgovorno i javno. Podaci o njima se mogu naći i na internetu – rekao je Svilanović.
On je napomenuo da „Vlada Crne Gore takođe ima svoje veoma uspešne lobiste u američkom Senatu i Kongresu“.
Agencija BGR bavi se direktnim lobiranjem kroz lične kontakte sa direktnim odlučiocima u Beloj kući i drugim federalnim telima, kao i lobiranjem u američkom kongresu za usmeravanje zakonodavnog procesa i promociju novih inicijativa ili suprotstavljanje postojećim.

Usluga od 62.000 dolara

Nedeljnik „Vreme“ objavljuje podatak da srpsku vladu lobiranje košta 62.000 dolara mesečno, da iza celog posla stoje Zoran Živković, čedomir Jovanović, a da su uključeni i Vladimir Beba Popović, Željko Mitrović i Dragoljub Marković („Krmivoprodukt“).

Stručnjaci kažu da treba imati u vidu američku političku praksu, prema kojoj plaćanje određenih političkih usluga nije ništa neobično, već, naprotiv, obavezno. U SAD vlada praksa da se kampanja određenog kongresmena ili senatora finansira javno, ali da zauzvrat on obeća da će u Predstavničkom domu „pogurati“ određene zakonske predloge.
Svaki kongresmen ima svoje finansijere koji često čine i deo njegovog pomoćnog tima (najmanje šest pomoćnika), sa kojima se on konsultuje i koji kontrolišu njegov rad u Kongresu. Kongresmeni tako zastupaju interese koje promoviše mreža njihovih finansijera. Lobističke agencije profesionalno se bave ovim pitanjima i na osnovu svoje mreže ličnih kontakata promovišu određene interese u vrh američke politike.