SREBRENICA VEčITA UCENA ZA SRBIJU

Godinama unazad kako se približava 11. jul, dan sećanja na srebreničke žrtve, Srbija se nalazi pod pritiskom da skupštinskim aktom obeleži tragediju muslimana stradalih u ofanzivi Vojske Republike Srpske 1995. godine.
Ovih dana je u srpsku skupštinu stigao predlog Deklaracije o Srebrenici Socijaldemokratske partije Žarka Koraća, a nevladine ogranizacije su po ko zna koji put javno pozvale Borisa Tadića da 11. juli proglasi Danom sećanja na genocid. I dok predsednik Srbije pritisnut različitim očekivanjima domaće javnosti i stranih političara daje diplomatske izjave poput one da „zbog srebreničkih, ali i svih drugih nevinih žrtava, oni koji su počinili ratne zločine moraju biti u Hagu“, srpski parlamentarci vagaju da li će ovog puta biti izglasana Deklaracija o Srebrenici?
– Ne verujem da će nova skupštinska većina usvojiti zato što bi onda Ivica Dačić i SPS sami sebe osudili za genocid. Jedno je sa Tadićem deliti kolač vlasti, a nešto drugo, mnogo ozbiljnije, sebe nazvati genocidnim zločincem – kaže za „Vesti“ Dragan Šormaz, funkcioner i narodni poslanik opozicione Demokratske stranke Srbije.

Licitiranje brojkama

U Centru za istraživanje zločina u BiH evidentirano je 3.280 srpskih žrtava u srednjem Podrinju.
– Kompletirali smo dokumentaciju koja sadrži precizne nazive sela, vreme i okolnosti stradanja i imena žrtava. To su podaci o zatiranju preko 100 srpskih naselja u srebreničkom kraju gde je dejstvovala vojska BiH predvođena Naserom Orićem. Takvu istu argumentaciju očekujemo od muslimanske strane inače sve ovo licitiranje brojkama bez dokaza je manipulisanje javnošću. Što reče jedan Francuz koji se bavio Srebrenicom: „Rat je zametnut brojkama“ – kaže Milivoje Ivanišević, predsednik Centra.

Pre četiri godine, kada se obeležavala desetogodišnjica Srebrenice, međunarodni zvaničnici su dodatno pojačali pritiske na Beograd da se kroz pisani dokument odrede prema srebreničkom masakru. Problem je bio u tome što je Vladu predvodila DSS Vojislava Koštunice koja je načelno bila za osudu zločina, ali da se u istom paketu osude i svi drugi zločini, kao što je satiranje srpskog sela Kravica i ubistva srpskih civila u Bratuncu, koja su inače prethodila Srebrenici. Tada su Boris Tadić i njegova Demokratska stranka bili za Deklaraciju o Srebrenici, i tada sastavljenu u taboru nevladinih organizacija. Sada, kada je na vlasti, DS je znatno uzdržanija po ovom pitanju.
– Predsednik Tadić je svojevremeno izjavio da je dužnost Srbije da donese deklaraciju o genocidu u Srebrenici. Nažalost, posle te njegove izjave ništa se nije desilo, cela stvar je ispolitizovana i pala je u zaborav – podseća Biljana Kovačević-Vučo iz Komiteta pravnika za ljudska prava.

Tadić zaobišao Bratunac

Na desetogodišnjicu obeležavanja stradanja srebreničkih muslimana Boris Tadić se odvažio da ode na pomen žrtvama u Potočare iako su majke Srebrenice rekle da nije dobrodošao. U to se srpski predsednik i sam uverio tretmanom i uvredama koje je doživeo. Nije bio u prvom redu sa ostalim zvaničnicima, već više isturen „raji“ koja ga je „častila“ pogrdama: „Nije mu mesto ovde“, „Ne puštajte četnika da govori“. I pored očekivanja da se sutradan pojavi i na pomenu srpskim žrtvama u Bratuncu, on to nije učinio uz obrazloženje da komemoracije „nisu mesto za takmičenje u patriotizmu“, te da će tamo otići bez medijske pratnje. Ako je to učinio, onda je zaista dobro sakrio tragove, jer na Internetu nije zabeležena poseta srpskog predsednika Bratuncu.

Ovakve deklaracije služe za pritisak i ucenu Srbije, uveren je Dragan Šormaz.
– Ne vidim razlog za Deklaraciju u kojoj bi se apostrofirale samo srebreničke žrtve. Svaki zločin ima ime i prezime i ne može se kolektivno optužiti jedan narod za zločin. Ali očito je da prava i pravde nema za srpske žrtve, dovoljno je videti Ramuša Haradinaja i Nasera Orića na slobodi – kaže Šormaz.
Državni mediji u Srbiji, inače, prihvatili su broj od 8.000 stradalih srebreničkih muslimana kao zvaničan, iako ih je do sada identifikovano 3.749.