Samoponižavajuća pronevera Srbije

Susret predsednika Tadića i gospođe Ketrin Ešton je ne znam koja po redu diplomatska kapitulacija srpskog demokratskog režima.

Pošto je jedna rezolucija izglasana u Skupštini Srbije, bilo je neophodno da se i moguće promene i dogovor sa Briselom odvija takođe u Skupštini Srbije, koja je odobrila ovu rezoluciju, koja će sada biti umanjena, unakažena, a i onako nije bila bog zna šta. Plašim se da je to tek početak neke dogovorene nesamostalnosti Srbije i prećutno dogovorene samostalnosti nezavisnosti Kosova. Primer iz prošlosti. Broz o kome se toliko govori i piše, koga sam i ja uvek ocenjivao onako kako sam ga ocenjivao, rugajući se vremenu i režimu koji je doneo, bio je u toj oblasti čvršći i razumniji. Po priči bivših bliskih saradnika Broza, koju sam negde zapisao, kada je krajem šezdesetih godina za vreme onih događanja sa čehoslovačkom, Broz propustio češke emigrante kroz Srbiju, a među njima pretpostavljam i oca gospođe Madlen Olbrajt, onda mu je gospodin Brežnjev poslao ambasadora sa protesnom notom sovjetske vlade.

Priča se da je Broz primio svečano obučenog ambasadora i pitao ga: Šta ti Boga mu meni nosiš? Ovaj mu je rekao da nosi protesnu notu Sovjetskog Saveza, a Broz je rekao: Pa, kakvu notu. Neću ti ja to čitati. Kaži ti drugu Brežnjevu, ja ih učim da rade jedno, a oni rade nešto drugo. Tako možemo surađivati. Ako verujem da ovaj događaj nije apokrifan, a verujem da nije, mogu da kažem da smo nekada imali kakvu-takvu, makar i nakaznu državu, koja je poštovala principe sopstvenog uređenja takvog kakvo je bilo, a da mi danas nismo u toj poziciji.

Priča o tome da su oni koji su nagovorili vlastodržce u Srbiji na proneveru Srbije, jači i moćniji i da im se ne smemo zamerati je farsična i tragikomična. Niko nije očekivao ovoliko samoponiženja, koliko smo za proteklih deset godina imali, od kada je izvršena punč revolucija. Niko nije verovao da ćemo pristati na toliko samoponiženja i mislim da nas kao državu niko neće uzimati za ozbiljno, pa ni mi sebe ne uzimamo za ozbiljno kao državu, sem onih koji su na vlasti, ali koji vole da igraju pa makar i v.d. državnika, da se slikaju i da im se ponekad kad im pripadne, ponašaju kao da su nas još jednom spasili. Bruka zbog izmene rezolucije, koja nije bog zna šta, a koja samo pokazuje da još nismo dotakli dno, još padamo.