PRAVA SRBA U REGIONU

Autori izveštaja došli su do zaključka da srpski narod u državama regiona danas uglavnom uživa manja prava nego pre godinu dana

Napredni klub je upravo dovršio ovogodišnji Izveštaj o političkim pravima srpskog naroda u regionu. Reč je o legitimnim i međunarodno priznatim političkim pravima dva miliona građana koji od davnina žive u osam državaBalkana i Srednje Evrope. Slovom Ustava iz 2006. godine Republika Srbija, kao matična država srpske nacije, ima obavezu da se, poštujući međunarodne zakone, stara o političkim pravima ovih ljudi.

Autori izveštaja Naprednog kluba došli su do zaključka da srpski narod u državama regiona danas uglavnom uživa manja prava nego pre godinu dana.

Uprkos činjenici da je Republika Srbija prošle godine donela Zakon o dijaspori i srpskom narodu u regionu, baš kao što je vlada započela proces izrade strategije politike prema srpskom narodu u dijaspori i regionu, politika prema srpskom narodu nije postala stalnija, iskrenija ni promišljenija. Srpski narod u regionu uživa manje pažnje vlasti nego ionako zapostavljena dijaspora. Nejednak odnos zvanične Srbije prema srpskom narodu u dijaspori i nacionalnim manjinama u Srbiji produbljen je tokom protekle godine. Recimo, u državnom budžetu za 2010. povećana su davanja određena za programe nacionalnih manjina u Srbiji, a umanjene iste stavke za našu dijasporu i posebno za srpski narod u regionu.

Politika Republike Srbije često je zapostavljala, a ponekad i delovala protivno interesima zaštite prava srpskog naroda u Republici Srpskoj. Dobar primer je nevešta i neodgovarajuća politika izražena prilikom donošenja Istanbulske deklaracije i Deklaracije o osudi zločina u Srebrenici. Srbija nije reagovala kada je inicijativom bosanskog diplomate (!) pred Sudom u Strazburu u suštini osporena ravnopravnost srpskog naroda prilikom izbora predsedništva Bosne i Hercegovine. Srbija nije reagovala u sporu oko Elektroprenosa BiH, baš kao što ništa nije preduzela povodom pretnji i maltretiranja građana srpske nacionalnosti u oblasti severoistočne Bosne, pretnji upućenih srpskim političarima izabranim u ustanove BiH…

Republika Srbija nije adekvatno reagovala na najave, koje je izrekao odlazeći predsednik Hrvatske Stjepan Mesić, da bi Hrvatska vojska mogla da okupira Republiku Srpsku. Takođe, uprkos objavljenom poboljšanju odnosa Beograda i Zagreba, još uvek nije ostvarena odredba Erdutskog sporazuma kojom bi Zajedničko veće opština Istočne Slavonije postalo nešto više od nevladine organizacije. Srbima je osporeno pravo na jezik u državnim ustanovama i pojedinim opštinama, protivno zakonima i suprotno takvom pravu omogućenom Hrvatima u Srbiji – recimo u Subotici. Da ne spominjemo obećane pa ukinute autonomne kotare Knin i Glina ili status srpskog naroda u Ustavu Hrvatske. Vraćanje stanarskog prava pripadnicima srpskog naroda nije ostvareno mada je najavljeno prilikom nedavne posete predsednika Hrvatske Beogradu.

U Crnoj Gori srpski narod još ne uživa puna nacionalna prava. Programi srpskog naroda nisu finansirani srazmerno njegovoj zastupljenosti u stanovništvu države. Pitanje prava na dvostruko državljanstvo još nije rešeno. Srbija nije vodila aktivnu, modernoj evropskoj državi primerenu, politiku prema srpskom narodu u Crnoj Gori, ali je pružila zgodan izgovor crnogorskom režimu da je optuži za pomoć ujedinjenoj opoziciji i tako od nje odvrati birače Muslimane i Bošnjake.

U Sloveniji srpski narod predstavlja najveću manjinsku etničku zajednicu, ali nema status nacionalne manjine. Tokom protekle godine Srbi su dobili određena prava, pre svega kad je reč o informisanju. U velikoj meri je rešeno pitanje 25.000 stanovnika Slovenije koji su posle 1991. godine izbrisani iz državljanstva ili im je oduzet status koji im je omogućavao boravak. U Makedoniji je status srpskog naroda donekle poboljšan. Pravo na slobodu veroispovesti istina još uvek nije omogućeno. Ipak, dobili su pravo korišćenja srpskog jezika u ustanovama – od velikog značaja je sticanje tog prava u opštini Kumanovo. Takođe, makedonska država je prihvatila znatno veće finansijske obaveze prema srpskoj nacionalnoj manjini. Nešto bolje stanje je u Mađarskoj i Albaniji. Ipak, posle pobede desnice na nedavnim izborima u Mađarskoj prošlogodišnji nedostaci položaja malobrojne srpske zajednice u ovoj državi prete da se povećaju. Samo prilike u kojima se nalazi malobrojni srpski narod u Rumuniji mogu biti ocenjene kao potpuno povoljne, isto kao i prošle godine.

Zvanična Srbija, koja se tokom protekle godine suočila s debaklom svoje politike prema Kosovu i Metohiji, te vrlo neprijatnom internacionalizacijom statusa AP Vojvodine i Novog Pazara, u međuvremenu je uglavnom zanemarivala svoje obaveze prema srpskom narodu u regionu.