Okrenuti se svom narodu

Konvencija Srpskog kongresa ujedinjenja, koja je trebalo da bude održana 20. septembra u Beogradu, odložena je zbog teškoca u medunarodnom aviosaobracaju. Svoje prisustvo ovom skupu najavilo je oko 250 predstavnika iz naše severnoamericke, australijske i evropske dijaspore. Ovogodišnju redovnu skupštinu trebalo je da po prvi put održi u otaxbini, u znak podrške promenama u Srbiji, i sa jasnim sloganom „Povratak kuci i gradenje partnerstva“. Bez obzira na neodržavanje ovog skupa, on je osvežio neka pitanja oblika i nacina komunikacije srpskog naroda koji živi van Srbije sa svojom maticom. Sredinom aprila ove godine, održani su „Uskršnji susreti dijaspore i otaxbine“, kojima je prisustvovalo više od 400 predstavnika naših organizacija, poslovnih ljudi, nastavnika dopunske nastave na srpskom jeziku, humanitaraca i lekara iz tridesetak zemalja. Skup je organizovala nevladina organizacija „Srpska veza“, asocijacija za saradnju sa Srbima u svetu, uz pomoc Privredne komore Srbije i ucešce srpskih ministarstava i institucija. Za sredinu juna ove godine, bila je zakazana Poslovna konferencija ISERB1, pod nazivom „Investiranje i preporod srpske privrede“. Skup je trebalo da se održi u Centru srpske zajednice u Vindzoru, Kanada, ali je ubrzo i otkazan zbog „malog interesovanja“…? „Srpski humanitarni fond Niš“ iz Švajcarske najavio je za avgust 2001. godine veliku humanitarnu manifestaciju u nekoliko gradova Švajcarske, sa kulturnim, ekonomskim i sportskim programom, i namerom da sav prihod bude upucen kao humanitarna pomoc deci u Srbiji. I pored velikog angažovanja organizatora iz Švajcarske, skup je održan sa redukovanim programom, nedopustivo malim brojem ucesnika, anonimno, bez ocekivanih rezultata, nezvanicno sa gubitkom.
Prema nepotvrdenim najavama, i Svetska srpska zajednica priprema za kraj jeseni susret srpske dijaspore i otaxbine.
Zajednicka obeležja ovakve komunikacije srpskog iseljeništva i otaxbine, jesu sporadicnost u susretima, organizacija skupova od strane nevladinih organizacija ili srpskih asocijacija u svetu, uz evidentno odsustvo inicijative zvanicnih institucija u otaxbini da osmisle i organizuju skupove dijaspore i otaxbine.
Da se razumemo, dobro je što se sa raznih strana najavljuju i održavaju ovakvi skupovi, ali je neophodno dugorocno i plansko ukljucivanje zvanicnih institucija, koje ne bi bile samo ucesnici na ovim manifestacijama. Potrebno je odredivanje nosioca rada sa dijasporom, koji je sada rastrzan izmedu Sektora za dijasporu u Saveznom ministarstvu za inostrane poslove, Sektora za saradnju sa dijasporom u Republickom ministarstvu za ekonomske veze sa inostranstvom i Skupštinskog odbora za veze sa Srbima izvan Srbije i ostalih državnih institucija.
Kada Srbin koji živi izvan Srbije dode u otaxbinu, on ne može da pretpostavlja da li je za njegov problem nadležno ovo ili ono ministarstvo ili služba, vec ocekuje jedno „državno“ mesto gde ce dobiti odgovore ili odakle ce biti upucen na pravu adresu. Ako slucajno i pronade pravi put za rešavanje svog problema, i dalje ostaje ista prepreka – ne postoji centralno mesto evidentiranja koje ce sve ovo zabeležiti u cilju cuvanja i prenošenja pozitivnog iskustva na neku novu situaciju. Bez obzira na ova i druga loša iskustva, dijaspora, po prirodi stvari, od svoje otaxbine i države ocekuje pre svega da bude priznata (citati uvažena) i pravno i fakticki. Što je za sada u glavama obicnih ljudi još nekako deklarativno. Takode, ocekuje da bude podržana i podsticana, ali i da zadrži autonomiju delovanja. Ukratko, da svi njeni trajni interesi i dugovi prema njoj budu konstatovani sa konacno zapocetim prakticnim razrešavanjem, što je, ruku na srce, višegodišnji zadatak matice. Da bi se sve ovo, i mnogo štošta drugo ostvarilo, potrebna je centralna državna institucija za partnerstvo i saradnju sa dijasporom, koja bi trajala i ne bi se ukidala sa promenama vlasti. Možda je ovo neostvarljivo u situaciji kada ne postoji ni srpski nacionalni program, na kojem bi se bazirao plan rada ove institucije.
A možda bi rezultati u obnovi poverenja, razumevanja i saradnje izmedu dijaspore i matice podstakli izradu jednog takvog programa.
Konacno?