OD TURSKOG CIBUKA DO ZEMLJE KOJU TRENIRA EVROPA

Srpska državna ideja olicena u Prvom ustanku oznacila je radanje nove Srbije oslonjene na Evropu. No, taj put trajao je gotovo ceo vek. Osamanlije su Srbiju napustile tek 1867. godine.
Prva srpska vlada, operativno izvršno telo, kako bi se reklo savremenim recnikom, formirana je posle Prvog srpskog ustanka, 1805. godine.
Mile Nedeljkovic, naš poznati etnolog, koji je posebno istraživao Karadordev delovodni protokol, izuzetno važan dokument za poznavanje šematizma i organizacije prve srpske moderne politicke vlasti, za „Svedok“ je govorio:
– Prva srpska vlada zvala se Praviteljstvujušci sovjet. Osnovana je 1805. godine u Velikom Borku, ali je ona kasnije premeštena u manastir Voljavca kod Strugara.
Od 15. avgusta 1805. do 10 januara 1811. godine vladalac i vrhovni vožd bio je Karadorde Petrovic, zvani Crni đorde. Do 1807. godine predsednik Saveta bio je prota Mateja Nenadovic, a od tada do 11. januara na celu Vlade Karadorde imenovao Mladena Milovanovica. Posle njega, do septembra 1813. godine vladalac i predsednik Sovjeta bio je Karadorde Petrovic – objašnjava Nedeljkovic.
U periodu od 1813. do 1835. godine, u kojem je Srbija bila u podložnickom položaju prema Visokoj porti, knjaz Miloš je ustanovljavao temelje moderne srpske državnosti, koja je ustrojena Sretenjskim ustavom tek 1835. godine.
Sretenjskim ustavom donekle je ograniceno njegovo samodržavlje, ali je kodža Miloš još bio velik i nedodirljiv. Prva vladu je obrazovao Koca Markovic kome istorija nije bila sklona, koji nema državnicku velicinu Avrama Petronijevica, svog mocnog naslednika i jednog od ustavobraniteljskih oligarha.

OD SRETENJSKOG USTAVA, PREKO
USTAVOBRANITELJA DO SVETOANDREJSKE SKUPŠTINE
3. februar 1835. – 14. februar 1839.
Koca Markovic

14. februar 1839. – 3. maj 1840.
Avram Petronijevic do 3.5. 1840, od 26.4. 1840. zastupao ga Paun Jankovic Baca

3. maj – 26. avugst – 1842.
đorde Protic
26. avgust – 22. oktobar 1842.
Avram Petronijevic
26. oktobar 1842. – 24. septembar 1843.
Avram Petronijevic –
24. septembar 1843. – 29. septembar 1844.
Aleksa Simic (od 7. avgusta do 24. oktobra 1843. bilo prazno)

Septembar 1844. – 10. april 1852.
Avram Petronijevic (10.4. 1852. umro u Carigradu)

13. april 1852. – 14. mart 1853.
Ilija M. Garašanin

14. mart 1853. – 16. decembar 1855.
Aleksa Simic

16. decembar 1855. – 29. maj 1856.
Aleksa Jankovic

29. maj 1856. – 19. jun 1857.
(privremeno) Stevan Markovic do 16.9. 1856. a odatle stalno Aleksa Simic

19. jun 1857. – 31. maj 1858.
Stevan Markovic
SRBIJA JE PONOVO REKLA: NA MILOŠU JE!
Svetoandrejskom skupštinom Srbija se ponovo vezala za Miloševu košulju. Stari knjaz držao je dizgine koje polako preuzimao sin, Mihailo Obrenovic, Evropejac duhom i politikom.

31. maj 1858. – 6. april 1859.
Stevan Magazinovic

6. april 1859. – 27. oktobar 1860.
Cvetko Rajovic

27. oktobar 1860. – 9. oktobar 1861.
Filip Hristic

9. decembar 1861. – 3. novembar 1867.
Ilija Garašanin

3. novembar 1867. – 21. novembar 1867.
Jovan Ristic (privremeno ga zastupa Milan Petronijevic)

22. novembar 1867.- 21. jun 1868.
Nikola Hristic (od 24.10. 1860. kao ministar unutrašnjih dela)

OD TOPCIDERSKE KATASTROFE
DO MILANOVOG SAMODRŽAVLJA
Ubistvo knjaza Mihaila Obrenovica u Košutnjaku, 29. maja 1868, s pravom nazvano Topciderska katastrofa, oznacilo je veliki prelom u srpskoj politickoj istoriji. Glavni ministri njegove epohe, Milivoje Blaznavac i Jovan Ristic, bili su most ka novoj epohi. Dugo su u igri bili stari obrenovicevac Stevca Mihailovic i Jovan Marinovic, zvani Bošnja, beogradski Parizlija.

21. jun 1868. – 27. jul 1869.
đorde D. Cenic

17. jul 1869. – 10. avgust 1872.
Radivoje Milojkovic

10. avgust 1872. – 2. april 1873.
Milivoje P. Blaznavac
2. april 1873. – 22. oktobar 1873.
Jovan Ristic

22. oktobar 1873. – 25. novembar 1874.
Jovan Marinovic
25. novembar 1874. – 22. januar 1875.
Acim Cumic

22. januar 1875. – 19. avgust 1875.
Danilo Stefanovic

19. avgust 1875. – 26. septembar 1875.
Stevca Mihailovic

26. septembar 1875.- 24. april 1876.
Ljubomir Kaljevic

24. april 1876. – 7. decembar 1876.
Stevca Mihailovic
OD GROFA VRONSKOG DO NIKOLE PAŠICA
U našem narodu još živi legenda o sablji grofa Vronskog, famoznog pukovnika Rajevskog, koji je pritekao u pomoc srpskoj braci u ratu s Turcima. Danas malo ko zna o politickim duelima Jovana Ristica, cuvenog ucenika još cuvenijeg Rankea, s jedne strane, i Milana S. Pirocanca, s druge. Na oprugama tih sporenja radala se mocna harizma Nikole Pašica.

1. oktobar 1878. – 21. oktobar 1880.
Jovan Ristic

21. oktobar 1880. – 21. septembar 1883.
Milan S. Pirocanac

21. septembar 1883. – 7. februar 1884.
Nikola Hristic

7. februar 1884. – 2. maj 1885.
Milutin Garašanin

2. maj 1885. – 23. mart 1886.
Milutin Garašanin

23. mart 1886. – 1. jun 1887.
Milutin Garašanin

1. jun 1887. – 19. decembar 1887.
Jovan Ristic

19. decembar 1887. – 14. APRILA 1888.
Sava Grujic

14. april 1888. – 21. februar 1889.
Nikola Hristic

21. – 22. februar 1889.
Kosta S. Protic

22. februar 1889. – 16. mart 1890.
Sava Grujic

16. mart 1890. – 11. februar 1891.
Sava Grujic

11. februar 1891. – 21. mart 1892.
Nikola P. Pašic

21. mart 1892. – 9. avgust 1892.
Nikola P. Pašic
OD POZNANIKA OMER-PAŠE
lATASA DO MAJSKOG PREVRATA
Kralj Milan je dugo bio presona broj jedan u Srbiji dok se nije zakacio sa kraljicom Natalijom, kozakinjom na srpskom dvoru. Od tada pocinju njegove afere, velika zaduživanje i bonvivanski život u Evropi o trošku Srbije. Veliki prijatelj Omer-paše Latasa, politicar i advokat Jovan đ. Avakumovic, bice na celu prelazne vlade kada ce u krvi biti deložirana dinastija Obrenovic.
9. avgust 1892. – 1. april 1893.
Jovan đ. Avakumovic

1. april 1893. – 23. novembar 1893.
dr Lazar đ. Dokic

23. novembar 1893. – 12. januar 1894.
Sava Grujic

21. januar 1894. – 21. mart 1894.
đorde S. Simic

21. mart 1894. – 15. oktobara 1894.
Svetomir Nikolajevic

15. oktobar 1894. – 25. jun 1895.
Nikola Hristic

25. jun 1895. – 17. decembar 1896.
Stojan Novakovic

17. decembar 1896. – 11. oktobar 1897.
đorde S. Simic

11. oktobar 1897. – 12. jul 1900.
dr Vladan đordevic

12. jul 1900. – 5. februar 1901.
Aleksa S. Jovanovic

5. februar 1901. – 20. mart 1901.
Aleksa S. Jovanovic

20. mart 1901. – 9. maj 1902.
dr M.V. Vujic

9. maj 1902. – 7. oktobar 1902.
dr M.V. Vujic

7. oktobar – 7. novembar 1902.
Pera Velimirovic

7. novembar 1902. – 29. maj 1903.
deneral Dimitrije Cincar-Markovic
OD MAJSKOG PREVRATA
DO VELIKOG RATA
Dragutin Dimitrijevic Apis i Velimir Vemic bice na celu oficirske hunte koja ce krvlju ispisati istorijsko „zbogom“ Obrenovicima. Laza Kostic napisace za „Figaro“: „Srbija je okrenula novu stranicu… Vojska je rekla svoje…“. Kraljica Draga i Aleksandar Obrenovic bice baceni, onako surovo iskasapljeni, sa terase Simica kuce na travnjak. Nova stara dinastija Karadordevica odmah je naredila da se dvor sruši i ukloni tamna istorija.
29. maj 1903. – 12. jun 1903.
Jovan đ. Avakumovic

12. jun 1903. – 21. septembar 1903.
Jovan đ. Avakumovic

21. septembar 1903.- 26. januar 1904.
Sava Grujic

26. januar 1904. – 27. novembar 1904.
Sava Grujic

27. novembar 1904. – 16. maj 1905. GODINE
Nikola P. Pašic

16. maj 1905. – 30. jul 1905.
Ljubomir Stojanovic

30. jul 1905. – 1. mart 1906.
Ljubomir Stojanovic

1. mart 1906. – 17. april 1906.
Sava Grujic

17. april 1906.- 30. maj 1907.
Nikola P. Pašic

30. maj 1907. – 30. mart 1908.
Nikola P. Pašic

30. mart – 7. jul 1908.
Nikola P. Pašic

7. jul 1908.- 11. februar 1909.
Petar Velimirovic

11. februar 1909. – 11. oktobar 1909.
Stojan Novakovic

11. oktobar 1909. – 25. jun 1911.
Nikola P. Pašic

25. jun 1911. – 27. januar 1912.
dr Milovan đ. Milovanovic

27. januar 1912. – 18. jun 1912.
dr Miloan đ. Milovanovic

18. jun 1912. – 30. avgust 1912.
Marko Trifkovic
SA ŠTITOM I PAŠICEM KA
„VIZIJI“ JUGOSLAVIJE
Balkanski ratovi pokazace sjaj srpskog oružja, ali veliki izazovi ce cekati Srbiju koja ce Niškom deklaracijom otvoriti „kartu“ svojih ratnih ciljeva. Govorilo se da Baja Pašic zna šta radi. Niko nije pominjao da je stari politicar gubio bitku sa regentom Aleksandrom Karadordevicem.
30. avgust 1912. – 22. novembar 1914.
Nikola P. Pašic

22. novembar 1914. – 10. jun
Nikola P. Pašic

10. jun 1917.- 10. mart 1918.
Nikola P. Pašic

10. mart 1918. – 3. novembar 1918.
Nikola P. Pašic

3. novembar 1918. – 7/20. decembar 1918.
Nikola P. Pašic
OD KRSMANOVICA KUCE DO GENERALA NEDICA
U Krsmanovica kuci 1. decembra procitana je „Adresa“ kojom je stvorena Kraljevina Jugoslavije. Na veliku konferenciju mira regent Aleksandar je putovao kao grof od Avale. Starog Pašica polako je gurao u stranu. Posle aprilske katastrofe 1941. Srbiji je pretilo totalno komadanje. Na potezu je bio Milan
đ. Nedic, srpska majka.
7/20. decembar 1918. – 16. avgust 1919.
Stojan M. Protic

1941-1944.
Milan đ. Nedic
OD PRVOG VELIKOG DISIDENTA DO KRCUNA

Blagoje Neškovic, konspirativno nazvan „Mihailo“, bio je prvi disident Titove epohe. Uspeo je da se od politike izleci naukom. A covek, koji je lovio Cicu, veliki Krcun, nije umeo da se spasi – od Tita.
9. aril 1945. – 5. septembar 1948.
Blagoje Neškovic

5. septembar 1948. – 5. februar 1953.
Petar Stambolic

5. februar 1953. – 16. decembar 1953.
Petar Stambolic

16. decembar 1953. – 6. april 1957.
Jovan Veselinov

6. april 1957. – 9. jun 1962.
Miloš Minic

OD VELIKOG ZVEZDAŠA DO „POTITIVNE NULE“

Krcun je bio harizmaticni politicar. Jedina mana bilo mu je pice i opijenost Titom. Milenko Bojanic je uneo duh modernizma u okoštali privredni organizam Srbije. Smislio je „pozitivnu nulu“.
9. jun 1962. – 9. jun 1964.
Slobodan Penezic Krcun

9. jun 1964. – 17. novembar 1964.
Stevan Doronjski

17. novembar 1964. – 6. jun 1967.
Dragi Stamenkovic

6. jun 1967. – 7. maj 1969.
đurica Jojkic

7. maj 1969.- 6. maj 1974.
Milenko Bojanic

6. maj 1974. – 6. maj 1978.
Dušan Ckrebic
OD „TEHNOGASA“ DO HABERMASOVOG UCENIKA
Neki kažu da su sve srpske nevolje pocele s „Tehnogasom“. Ivica Stambolic je tu krocio u politiku, odatle je lansirao Slobu Miloševica koji ce postati paradigmom populisticke Srbije. One koja ce voleti Boga Marsa. Zoran đindic, Evropejac po vokaciji, zaljubljen u Habermasa i njegovu filosofiju – ponudice Srbiji Evropu na dlanu. To je Srbiji prvi ponudio daroviti Obrenovic, knjaz Mihailo. Obojica su u Srbiju došli s Evropom u srcu.
6. maj 1978. – 5. maj 1982.
Ivan Stambolic

7. maj 1982. – 6. maj 1986.
Branislav Ikonic

6. maj 1986. – 5. decembar 1989.
Desimir Jeftic

5. decembar 1989. – 15. januar 1991.
Stanko Radmilovic

15. januar 1991. – 23. decembar 1991.
Dragutin Zelenovic

23. decembar 1991. – 10. februar 1993.
Radoman Božovic

10. februar 1993. – 18.mart 1994.
Nikola Šainovic

18. mart 1994. – 24. oktobar 2000.
Mirko Marjanovic

24. oktobar 2000. – 25. januar 2001. (Prelazna vlada)
Milomir Minic

25. januar 2001. – 12. mart 2003.
Zoran đindic

12. mart 2003. -16. mart (Vršilac dužnosti)
Nebojša Covic (Covic i Korac dežurni potpredsednici za vodenje sednica i potpisivanje akata, objavljeno u Službenom glasniku)
17. marta 2003. – 18. marta 2003. (V.D)
Žarko Korac
18. mart 2003. – 3. mart 2004.
Zoran Živkovic
3. mart 2004. – 27.06. 2008.
Vojislav Koštunica
27. jun 2008. – ?
Mirko Cvetkovic