Od malog Ivice do velikog Dačića

Najkontroverzniji srpski političar prešao je put od bliskog saradnika Slobodana Miloševića devedesetih do ministra koji je danas po nekima najzaslužniji za približavanje Srbije Evropskoj uniji

Stereotip po kojem ekskluzivitet za titulu najboljeg Evropljanina u Srbiji uvek pripada nekome iz Demokratske stranke, eventualno G17 plus, razbio je niko drugi do lider socijalista Ivica Dačić. Njegova transformacija utoliko je upečatljivija jer je prešao put od najbliskijeg saradnika Slobodana Miloševića do ministra koji je po nekima najzaslužniji za približavanje Srbije Evropskoj uniji. Ovakav razvojni put Ivice Dačića jedni nazivaju vrhunskom prevrtljivošću, drugi sposobnošću, ali mu se ne može osporiti da je uspešno rehabilitovao stranku koja na duši ima sve nedaće Srbije devedesetih godina.

Dakle, za jubilej, deset godina otkako je nagrada ustanovljena za doprinos približavanja Srbije Evropi, nevladina organizacija Prva evropska kuća dodelila je Ivici Dačiću titulu Najevropljanina za 2009. godinu. Tako je on stao rame uz rame sa ostalim nosiocima laskave titule – Zoranom đinđićem, Borisom Tadićem, Božidarom đelićem, Dragoljubom Mićunovićem, Nenadom Bogdanovićem, Desimirom Tošićem, Mlađanom Dinkićem. Dačić je, navodi se u obrazloženju, zaslužan za stavljanje Srbije na belu šengensku listu, biometrijske pasoše, novi Zakon o saobraćaju, beskompromisnu borbu protiv korupcije i kriminala. U zasluge mu se pripisuje i da je konsolidovao Socijalističku partiju Srbije i pretvorio je u modernu proevropsku stranku.

Ovakav razvojni put Ivice Dačića jedni nazivaju vrhunskom prevrtljivošću, drugi sposobnošću, ali mu se ne može osporiti da je uspešno rehabilitovao stranku koja na duši ima sve nedaće Srbije devedesetih godina Sve što sam uradio na planu evropskih integracija je fenomenalan uspeh s obzirom na to da se u tome od mene ništa niste nadali, šarmirao je Dačić prisutne.

Od malog Ivice do velikog DačićaPredsednica Fonda za političku izuzetnost Sonja Liht podržala je izbor Dačića za Najevropljanina i ocenila da je on u sferi MUP-a učinio više nego bilo ko do sada, kako u unutrašnjoj bezbednosti, tako i u regionalnoj saradnji.

Najevropljanin je do pre četiri meseca bio na crnoj listi SAD, među pripadnicima Miloševićevog režima kojima je zabranjen ulazak u Ameriku. On je, međutim, izdejstvovao podršku i na toj strani, te je ove godine bio među zvanicama na Molitvenom doručku kod Baraka Obame.

Kada sam išao na Molitveni doručak, Vašington je zahvatila najveća snežna oluja u posleratnoj istoriji. Moj prijatelj Miodrag Rakić, šef kabineta predsednika Tadića, rekao mi je da je to zbog mog dolaska. Nadam se da Srbiju neće zahvatiti neka elementarna nepogoda sada kada sam postao ’najevropljanin’ , našalio se Dačić. Doskorašnju priču da je Amerika izvršila oružanu agresiju i na silu otela Srbiji Kosovo, Dačić je zamenio umivenom retorikom i ublaženijim stavom da postoji neslaganje sa Amerikom oko Kosova.

Ovako dobrih dana za zamenika predsednika vlade, prvog vicepremijera i ministra policije ne bi bilo da pre dve godine nije odlučio da šokira javnost i umesto s naprednjacima i radikalima, vladu formira sa Tadićevim blokom Za evropsku Srbiju. Tako je postao najzaslužniji za formiranje proevropske vlasti u Srbiji. Mnogi analitičari prozivali su ga tada da je izneverio svoje biračko telo, jer činjenica je, u predizbornoj kampanji nije dopuštao takvu mogućnost, insistirao je na Kosovu kao prvom prioritetu, socijalnoj pravdi itd. Direktor pi-ar agencije Pragma Cvijetin Milivojević kaže da je lider SPS drastično prevario svoje birače nakon poslednjih parlamentarnih izbora.

POLITIčAR JOŠ OD FAKULTETA
Ivica Dačić rođen je pre 44 godine u Prizrenu, od oca policajca i majke domaćice. Osnovnu školu završio je u Žitorađi, gimnaziju u Nišu, a diplomirao na Fakultetu političkih nauka. Rano je ušao u politiku, bio je u fakultetskoj organizaciji Saveza komunista, a 1990. godine izabran je za prvog predsednika mladih socijalista Beograda. Dve godine kasnije postaje portparol SPS i savezni poslanik. Iako je politika njegovo prvo i jedino zanimanje, bio je i predsednik Sportskog saveza Srbije i Jugoslovenskog olimpijskog komiteta. Predsednik SPS postaje posle smrti Slobodana Miloševića. Na izborima za predsednika Srbije 2004. osvojio je četiri odsto.
Od SPS je svojevremeno dobio stan na Dedinju, gde živi sa suprugom Sanjom, jedanaestogodišnjim sinom Lukom i petogodišnjom ćerkom Andreom.

Izašao je u predizbornoj kampanji s nacionalnom platformom, jasnom nacionalnom retorikom, da bi se nakon izbora drastično promenio i vladu napravio sa DS, G17 plus i SPO, ocenio je Milivojević.
Od malog Ivice do velikog DačićaIpak, birači imaju kratko pamćenje pa je Dačić u međuvremenu pojačao rejting svojoj stranci, što pokazuju rezultati poslednjih lokalnih izbora. Mnogima bi bilo nepojmljivo da socijalisti podrže donošenje Deklaracije o osudi zločina u Srebrenici, pa se i to dogodilo. Sada više i ne krije da je DS za SPS najprirodniji saveznik, i to po ideološkim i programskim načelima, jer su i jedna i druga stranka, ma kako to zvučalo, levičarske partije. U jeku dramatičnih pregovora o formiranju vlade, Boris Tadić, čija je DS članica Socijalističke internacionale, poveo je Dačića na kongres te organizacije u Atini, gde je lider SPS podneo zahtev za prijem te stranke. Ova podrška DS uzimala se za jedan od važnijih razloga koji su prelomili Dačića na Tadićevu stranu.

Međutim, istinsku rehabilitaciju pružio mu je nešto ranije Vojislav Koštunica, kome je zauzvrat obezbedio podršku socijalista manjinskoj vladi iz 2006. godine. To mu je pomoglo da za dlaku izbegne hapšenje u aferi kofer, kada se sa svojim kumom Vladimirom Zagrađaninom našao u stanu viceguvernera Dejana Simića i koferom u kome je bilo 100.000 evra, namenjenih da se obezbedi vraćanje dozvole za rad Kreditno-eksportnoj banci (KEB). Dvadesetak minuta pred upad policije, Dačića je od hapšenja spasla navodna SMS poruka koju mu je poslao tadašnji generalni sekretar Vlade Srbije Dejan Mihajlov. Na svedočenju je izjavio da nije znao šta je bilo u koferu i da je bio iznenađen kada je čuo da su Simić i Zagrađanin uhapšeni.

Svoj uspon Ivica Dačić zacementirao je kada je na stranačkom kongresu 2006. godine pobedio protivkandidata Milorada Vučelića i postao predsednik stranke. Od tada se veoma oprezno oslobađao Miloševićevog nasleđa. Nije se pojavljivao na godišnjicama smrti, ali je istovremeno tvrdio da se prvog predsednika SPS nije odrekao. Adut kod birača bili su mu stari kadrovi poput Milutina Mrkonjića i Petra Škundrića. Da nije neko zlopamtilo, Dačić je pokazao i kada se po ulasku u vladu setio i Zorana Anđelkovića Bakija i našao mu mesto u UO Železnice Srbije, iako su se po odlasku Miloševića u Hag otimali oko rukovodeće fotelje.

Novopečenog Najevropljanina devedesetih godina kolege su zvale mali Sloba, jer se kao stranački portparol trudio da svojim nastupom i čak glasom liči na Miloševića, isto kao što danas mlađi stranački funkcioner Branko Ružić podražava njega.

Ministar policije, inače, važi za jednog od najspontanijih političara u Srbiji, predusretljiv prema novinarima, sa odličnim osećajem kako da sebi napravi reklamu. Kao dugogodišnji poslanik u Narodnoj skupštini, umeo je čak da novinarima deli recepte za dijetu, da staje na vagu kako bi javnost videla koliko je smršao, ali i da menja frizure s opaskom: Neću više da ličim na Slobu. Da nije političar, kaže da bi se opet bavio nekim javnim poslom.

„Žao mi je što nisam nastavio naučnu karijeru, jer sam bio jedan od četvorice studenata u istoriji Fakulteta političkih nauka koji je studije završio sa desetkom, izjavio je. Profesor Antropologije na FPN, čedomir čupić, devedesetih je na svojim predavanjima navodio Dačića kao dobar primer čoveka koji ima znanje a nema moral, upozoravajući studente da je to najveća opasnost za društvo.

Danas, kada se desilo i to čudo da Dačić bude proglašen za Najevropljanina, realno je očekivati da iduće godine laskavu titulu dobije i Toma Nikolić.

EVROPSKI POKRET NIJE ODUŠEVLJEN
Predsednik Evropskog pokreta u Srbiji Živorad Kovačević rekao je Akteru da radije ne bi komentarisao ovogodišnju dodelu titule Najevropljanina.
Evropski pokret se iz toga povukao i ne želimo to da komentarišemo. Hteli smo jedan nezavisni žiri koji bi o tome odlučivao, nismo uspeli da se dogovorimo i razišli smo se sa Prvom evropskom kućom. Mi dodeljujemo nagradu za doprinos godine Evropi, koju je prošle godine dobio Ivan Tasovac. Žiri koji o tome odlučuje potpuno je nezavisan, mi se tu ne mešamo, izjavio je Kovačević za Akter.
Prva evropska kuća je nevladina organizacija, osnovana 2000. godine, uz podršku Evropskog pokreta u Srbiji, beogradske opštine čukarica, koja je Kući obezbedila prostorije, kao i Federacije evropskih kuća (FIME).