Nesvrstani i Beograd

Bili smo osnivaci pokreta nesvrstanih, Beograd je dva puta bio domacin njihovih skupova na vrhu, a sada samo posmatraci na Trinćstom samitu koji se održava u Kuala Lumpuru u Maleziji.

Slucaj, ili životna sreca, hteli su da na oba samita nesvrstanih, koji su održani u Beogradu, budem neki mali šraf, ili izveštac, što mi je omogucilo da iz blizine posmatram šta se dešavalo, a i da skromno doprinesem informisanju i organizaciji ovih skupova. Prva konferencija je održana od 1. do 6. septembra 1961. godine. Okupila je predsednike država i vlada iz 25 zemalja. Tri zemlje su bile posmatraci, a prisustvovao je i odreden broj predstavnika oslobodilackih pokreta iz Azije i Afrike.

Beograd u vreme prve konferencije nije imao pogodne dvorane za medunarodne skupove. Kao najbolje rešenje poslužila je zgrada Savezne skupštine, koja je bila specijalno preuredena za veliki dogadaj.

Nije bilo ni velikih iskustava u organizaciji ovakvih konferencija. Državna mašinerija, pod autoritetom domacina – predsednika Tita -ipak je maksimalno pripremila konferencijski deo. Gradu je poverila uredenje i adaptaciju. Oni koji su bili sumnjivi na listama državne bezbednosti (a njih tada nije bilo malo), smešteni su na „sigurno mesto“, ali je i iz 90 porušenih, nehigijenskih zgrada, koje su se nalazile na vidokrugu ucesnika konferencije, u nove stanove smešteno oko 700 žitelja.

Prošireno je i modernizovano više saobracajnica, a vece opravke izvršene su u oko 40 ulica. neke ulice – njih jedanćst – dobile su, zahvaljujuci nesvrstanima – vodovod, šest kanalizaciju, a veci broj živino osvetljenje, što je za ondašnji grad (koji je imao nešto više od pola miliona stanovnika u gradskom jezgru) bilo znacajno osveženje. Uprava grada bila je naložila svim stambenim, poslovnim i drugim zgradama da doteraju svoje fasade, ulaze i hodnike, a preduzecima u oblasti trgovine da urede svoje izloge. Zahvaljujuci nesvrstanima na Terazijama i glavnim ulicama i trgovinama, pojavile su se svetlece reklame, kako bi grad dobio imidž moderne prestonice.

Najteže je bilo sa smeštajem. Od oko 2200 postelja u hotelima, samo 700 je bilo u objektima A kategorije. Zbog toga je grad pripremio oko 2000 mesta u studentskim domovima i u neuseljenim stambenim zgradama. Za dva meseca renovirano je oko 350 ugostiteljskih objekata. Za specijalnu ishranu bila su osposobljena 43 restorana, a preuredeno je i 30 izletnickih objekata.

Iako je odluka da Beograd bude domacin Devetog samita nesvrstanih, u septembru 1989, doneta samo godinu dana ranije, naša tradicionalna sposobnost da u vremenskoj stisci ucinimo mnogo ispoljila se i ovog puta. Naslucivale su se vec pukotine u „državnoj zgradi“. Predsedništvo Jugoslavije i premijer Ante Markovic su uložili mnogo napora da se uradi što se najviše može. Uspešnim pripremama doprinela je ekipa rukovodilaca u gradskoj skupštini, na celu sa Aleksandrom Bakocevicem i Miloradom Unkovicem. Mnogo su znacili i vodeci ljudi iz velikih beogradskih firmi, kao što su Milorad Savicevic iz „Geneksa“, Slobodan Andic iz „Jugoeksporta“, i (pokojni) Miljenko Zrelec iz JAT-a. Veliku ulogu imao je i „Putnik“.

Bio sam tada clan Operativnog štaba savezne vlade (rukovodio Zoran Miškovic) zaduženog za smeštaj i boravak ucesnika. Trebalo je obezbediti ugodan smeštaj za 150 delegacija, sa tri i po hiljade ucesnika, kao i za hiljadu i po novinara. Velika pomoc bila je cinjenica da je Beograd vec imao razraden „Sava“ centar i hotel „Beograd – Interkontinental“, ali to nije bilo dovoljno. Zato je podizanje tri nova objekta – hotela visoke kategorije, i to u kratkom roku od godinu dana – bio pravi hit za grad, i uvrstio ga medu svetske gradove sa izvanrednim kongresnim uslovima. „Jugoeksport“ je formirao konzorcijum i završio „Hajat“ sa 320 superkomfornih jedinica. JAT je podigao „Slaviju „de luks sa 96 jedinica, a „Generaleksprot“ apartmanski hotel sa preko 90 velikih jedinica. Federacija je graditeljima obezbedila niz povoljnosti u pogledu uvoza opreme i carinske olakšice, a Grad Beograd je sa svoje strane olakšao citav posao (zemljište, porezi i slicno). Renovirano je i krilo Studentskog grada sa 700 soba.

Iako je bio zamišljen da doprinese opstanku ondašnje velike Jugoslavije njenom ugledu u svetu – Deveti samit je bio poslednji blesak starog sjaja jedne evropske države koju su cenili. Nacionalisti, su potom ucinili svoje…