Ne branim sebe vec humke poginulih

Jedan od četvorice visokih oficira naše vojske i policije, optuženih nedavno pred Haškim tribunalom, general-pukovnik VSCG Vladimir Lazarević nije se do sada oglašavao u javnosti posle objavljivanja optužnice. Ekskluzivno za „Vesti“ legendarni komandant Prištinskog korpusa iz vremena pre i tokom ratnih dešavanja na Kosovu i Metohiji, kasnije komandant Treće armije i donedavno zamenik načelnika Generalštaba VSCG za Kopnenu vojsku, juče je u Nišu rekao da nije iznenađen, još manje zatečen progonom iz Tribunala u Hagu.
– Još pre dve godine, u decembru 2001. godine pominjala se optužnica protiv mene i drugih oficira naše vojske i policije. Kasnije je to demantovano, pa se posle izvesnog vremena opet počelo sa pričama da ćemo biti optuženi, da bi se na kraju, evo svedoci smo, to pokazalo istinitim. Šta da vam kažem, tu smo gde smo i nema mnogo velike filozofije. Treba se odbraniti od fabrikovanih neistina, od lažnih optužbi, od generalizovanja neke navodne krivice. Lično, iskren sam potpuno, ničega se ne bojim.

Viteštvo se ne gazi
– Ovaj narod dobro zna kako je branjena sloboda. To zna i međunarodna zajednica. Naša legendarna armija je i za vreme ratnih zbivanja na Kosmetu i posle njih dobijala najviša priznanja za svoje viteštvo, za umeće i hrabrost, smelost i poštovanje svih principa ratovanja. Ta priznanja stigla su vojsci ove zemlje upravo od komandanata NATO-a. A sada se pojavljuje neko ko želi da pogazi i to viteštvo montiranim optužbama. To se ovakvim optužnicama i dekretima ne može poništiti. Zna se svuda u svetu koliko je naša vojska pomagala ne samo srpskom i drugom nealbanskom življu na Kosmetu, već i Albancima, koje su teroristi proganjali i mučili. Uostalom, zar naši redovni i vojni sudovi nisu sankcionisali još tokom borbenih dejstava na našu zemlju svaki pokušaj da se odstupi od viteštva i sve sporadične pokušaje da se povrede pravila ratovanja.

Već sam jednom rekao da sam vojnik i da prihvatam svaku odgovornost, svaki zadatak, svaku obavezu. Moja je glava mnogo, nebrojeno mnogo puta bila na nišanu neprijatelja…
Iz Haga stižu pretnje da će SCG morati da vas isporuči, u samoj zemlji podeljena su mišljenja visokih zvaničnika koji na jednoj strani „preporučuju“ da se predate, na drugoj staju u vašu i odbranu generala Pavkovića, Lukića i đorđevića…?
– Ja nemam nameru da komentarišem izjave onih koji sebe smatraju pozvanim, pa ni one koji se samoinicijativno javljaju da dušebrižnički daju savete. Isto tako nemam nameru da se branim. I neću nikada braniti sebe. Dok imam snage i podrške svojih ratnih drugova, od običnih vojnika do najbližih saradnika oficira, dok bude podrške naroda naše zemlje boriću se samo za istinu i neću se predavati. NJu, istinu treba odbraniti na isti način kao što treba da se odbrane još sveže humke tragično stradalih i nevinih žrtava na Kosovu i Metohiji i celoj našoj zemlji.

Preživeo najgore
I, šta sada. Zar sada kada mogu da kažem da sam preživeo sa svojim vojnicima i saradnicima najteže vreme i najveće muke u odbrani slobode naše zemlje, u odbrani Kosmeta i Srbije da se nečega bojim…

Treba čuti šta kažu majke i očevi poginulih vojnika u bombardovanju i terorističkim akcijama, kako žive oni kojima su najmiliji oteti i od kojih nema ni traga ni glasa. Treba pročitati poruke ranjenih, ratnih invalida… Poruke koje dan-danas svakodnevno stižu od ljudi koji su branili ovu zemlju, a ničim nisu uprljali svetu uniformu srpskog vojnika. Priznaćete da nikakav zločin nije odbrana svoje otadžbine, svog naroda, čuvanje svete srpske zemlje. Zato, ponoviću, danas u miru treba braniti istinu na isti način kako su odbranjeni naša zemlja i naš narod u vreme ratnih događanja. Viteški i hrabro… Istina ostaje za sva vremena.