Mogu li se posle zajednice SCG obnoviti monarhije

Bez obzira na trenutno raspoloženje aktuelne vladajuće elite, nakon razdruživanja Srbije i Crne Gore uvećavaju se šanse za obnovu kraljevine, ponaosob u obe države, ako se narodu dozvoli da izrazi svoju političku volju, smatra Dragomir Acović, član Krunskog saveta prestolonaslednika Aleksandra Drugog Karađorđevića. Legalno gledano, monarhija zvanično nikada nije ukinuta ni u Srbiji ni u Crnoj Gori, a one su kao dve međunarodno priznate kraljevine 1. decembra 1918. godine unele svoju državnost u stvaranje nove Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, potonje Kraljevine Jugoslavije.

– Zbog toga je procedura za obnovu monarhije u Srbiji stvar političkog dogovora. To znači da se posle raspada Jugoslavije i nakon crnogorskog referenduma, posle kojeg prestaje postojanje državne zajednice Srbija i Crna Gora, vraćamo na stanje od pre 1. decembra 1918, kada su kao samostalne i međunarodno priznate države postojale Kraljevina Srbija i Kraljevina Crna Gora – tumači za „Vesti“ Acović.
Ukoliko Srbija hoće obnovu ustavne parlamentarne monarhije i povratak svojim korenima, pravna procedura nije komplikovana, napominje pravnik prof. dr Kosta čavoški.

Od Nemanjića do Karađorđevića

Teritorija današnje Srbije prvi put je zvanično postala kraljevina 1220. godine, pod kraljem Stefanom Prvovenčanim. Posle propasti srpske srednjovekovne države i izumiranja vladarske loze Nemanjića, u Srbiji pod turskom vlašću, ističe se 1804. vođa Prvog ustanka, imućni trgovac đorđe Petrović Karađorđe, rodonačelnik dinastije Karađorđević. Godine 1811. proglašen je za vladara, a njegova porodica stekla je pravo nasleđa trona. Godine 1813. Turci su ugušili ustanak. Drugi je 1815. godine podigao knjaz Miloš, rodonačelnik Obrenovića, i do 1903. na srpskom tronu se, svrgavanjem, smenjuju Obrenovići i Karađorđevići. Kada je u vojnom puču 1903. ubijen poslednji vladar dinastije Obrenovića, kralj Aleksandar i njegova žena Draga Mašin, koji nisu imali potomstva, izumrla je vladarska loza Obrenovića. Skupština Srbije odlučila je da princ Petar Karadorđević, Karađorđev unuk, stupi na presto.

– Najbolji način je da se raspišu izbori za Ustavotvornu skupštinu, koja odlučuje o obnovi monarhističkog uređenja i da se donese novi ustav koji bi definisao ustavnu parlamentarnu kraljevinu Srbiju, kao modernu, demokratski uređenu pravnu državu. Ustavno ograničena vlast kralja, ali i nesporno visok autoritet, kao simbola jedinstva i trajnosti države, kao i njegova nestranačka pozicija, omogućavaju monarhu ulogu arbitra i pomiritelja u političkom životu zemlje i sigurna su zaloga demokratije. Ne treba smetnuti s uma da je Srbija uvek bila monarhija (osim pod Brozom, Miloševićem i u poslednjih nekoliko godina tranzicije), i da je u vreme važenja svojih ustava iz 1888. i 1903. Srbija dosezala vrhunce evropske ustavnosti – pojašnjava čavoški.

Demokrata Petar Prvi

Sa Petrom Prvim Karađorđevićem u Srbiji je od 1904. godine počela era demokratije i liberalnog upravljanja zemljom. NJegov sin kralj Aleksandar Prvi, koji je od 1914. vršio dužnost princa regenta umesto bolesnog oca, poznatiji je kao Ujedinitelj i prvi suveren Kraljevine Jugoslavije. Sa rumunskom princezom Marijom imao je tri sina: prestolonaslednika Petra i kraljeviće Tomislava i Andreja. Aleksandar Prvi ubijen je u Marselju 1934. godine, a njegov sin Petar imao je samo 11 godina kada je postao kralj. Kao maloletan, početkom Drugog svetskog rata, 1941. našao se u egzilu. Poslednji jugoslovenski suveren Petar Drugi Karađorđević preminuo je 1970. godine u izgnanstvu i sahranjen je u SAD, u srpskom manastiru Svetog Save u Libertivilu. Kraljev sin jedinac, prestolonaslednik Aleksandar Drugi, koji je rođen u Londonu 1945. godine, vratio se sa porodicom u Srbiju 17. jula 2001. Ima tri sina: princa naslednika Petra i blizance, prinčeve Filipa i Aleksandra.

Prestolonaslednik Aleksandar Drugi Karađorđević javno se založio za obnavljanje Kraljevine Srbije i iskazao da je spreman da se stavi na raspolaganje narodu i državi, crnogorski princ prestolonaslednik Nikola Drugi Petrović zasad se ne oglašava po pitanju monarhije u Crnoj Gori. Praunuk kralja Nikole jednom prilikom je rekao: „Iako sam princ, ja sam zakleti republikanac.“ Međutim, uoči nedavnog referenduma, izjavio je: „Tražim da se pitanje restitucije dobara reši pravnim aktom, a da nezavisna Crna Gora ustavom zvanično rehabilituje kralja Nikolu i dinastiju Petrovića.“ Pri tom je odbacio pomisao da to traži zbog političkih ambicija.

Dinastija Petrovića

Knjaz Nikola Prvi Petrović postao je kralj, a Crna Gora Kraljevina 1910. godine. NJegova najstarija kći udajom za princa Petra Prvog Karađorđevića postala je srpska princeza koja je rodila kralja Aleksandra Ujedinitelja. Nakon prisajedinjena Crne Gore Srbiji na Podgoričkoj skupštini, novembra 1918, i stvaranja Kraljevine Jugoslavije, svrgnutom kralju Nikoli je zabranjen povratak u zemlju i umro je u Francuskoj 1921. godine. Posmrtni ostaci kralja i kraljice Milene preneti su na Cetinje 1989. Kraljev praunuk, princ prestolonaslednik Nikola Drugi Petrović, rođen je u Francuskoj 1944. godine, po zanimanju je arhitekta, živi u Parizu i ima sina, princa naslednika Borisa, koji nosi titulu velikog vojvode Grahova i Zete.