Mirovnim sudijama sudi ambasada?

Veliki broj Srba pristiglih u Južnu Australiju poslednjih godina, cesto se nalaze u velikim teškocama kada žele da ostvare imovinsko-pravne zahteve, zbog u nacelu jednostavnog, ali u praksi prilicno komplikovanog postupka.
Rec je o dilemi: ko je i kako ovlašcen da potpiše njihova dokumenta kao mirovni sudija (Justice of the Peace – JP), koji se na overu upucuju Ambasadi odnosno konzulatima SR Jugoslavije. Problem je, kažu nam, tim veci, jer u Adelejdu ne postoji jugoslovensko diplomatsko-konzularno predstavništvo, pa svaki dokument mora da bude overen negde drugde, da se šalje poštom, a zatim se dešava da bude vracen zbog potpisa.
Najveci broj naših novodošlih zemljaka upucen je, svakodnevnim životom, na Srpsku zajednicu za Južnu Australiju. Ali, ovde smo saznali da ni predsednik te krovne srpske institucije, ali ni mirovne sudije koji su aktivni u njoj, do sada nisu mogli da overavaju dokumenta našim ljudima. Predsednik Srpske zajednice Tomislav Popovic jeste zvanicni mirovni sudija. Ali, dokumenta koje bi potpisao vracala su se iz Ambasade SR Jugoslavije s naznakom da su nevažeci, jer „treba da ih potpišu samo odredene mirovne sudije“.

Do državljanstva za godinu

Konzulu Radoševicu postavili smo i još jedno pitanje, prilicno cesto, medu našim sunarodnicima: da li rodeni izvan Srbije i Crne Gore mogu da dobiju jugoslovensko državljanstvo?
– Vec duže vreme radimo na tome, i koliko je meni poznato svaki je zahtev pozitivno rešen – jedino je zbog velikog interesovanja, rok nešto duži, pa procedura traje od šest do dvanćst meseci. Kandidati treba da obezbede odredenu dokumentaciju i uplate 239 dolara za takse – kaže Branko Radoševic.

O tome nam Boško Zecevic, takode dugogodišnji mirovni sudija, ugledan i aktivan radnik Srpske zajednice, predsednik i urednik ovdašnjeg našeg radija, kaže:
– Istina je, nažalost, da je to uobicajena praksa. Ja bih takvu praksu još i razumeo da se ovde ne radi o ljudima koji su zvanicne mirovne sudije, postavljeni od vlade Australije. Normalno bi bilo da diplomatska predstavništva priznaju dokumenta overena od bilo kojeg mirovnog sudije (JP), ali nije tako. Ambasade vrše selekciju i odreduju ko je pogodan, a ko ne. A to nije ispravno. Jer, najpre, svaki mirovni sudija položio je zakletvu u kojoj se kaže da ce raditi po zakonu i imati isti stav prema svima, bez straha ili simpatija, bez naklonosti ili zle namere. Drugo, svaki mirovni sudija svojim potpisom samo overava dokumenta koja po zakonu može da overi i ni u kom slucaju ne sme da daje savete niti je njegovo da proverava sadržaj dokumenta.
Zecevic, takode, kaže da zakon detaljno precizira postupak rada mirovnih sudija – uzimajuci u obzir razne situacije (kada su u pitanju slepe osobe, deca, nepismeni, osobe koje ne razumeju engleski jezik…), tako da niko ni u kom slucaju nije diskriminisan, niti je sprecen da koristi usluge mirovnog sudije. Znaci, svaki mirovni sudija ima iste obaveze i dužnosti i što se zakona Australije tice, on medu njima ne pravi nikakvu razliku.
– Zašto diplomatska predstavništva ne rade ovako, ne znam. Ako su njihovi poverenici odabrani po kriterijumu verske ili partijske pripadnosti ili nekom trecem, i ne moraju da budu mirovni sudije, onda nemam primedbi. Medutim, ako u Ambasadi hoce da mirovni sudija overi pojedina dokumenta, onda bi morali da prihvate dokumenta overena od bilo kojeg ovlašcenog sudije, bez obzira na njegovo ime i prezime, pol i starost. Negiranje potpisa jednog mirovnog sudije, a priznavanje drugog za mene nije ništa drugo nego diskriminacija koju ja ne razumem – istice Boško Zecevic.
Tražeci rešenje ovog problema, „Vesti“ su pokucale i na vrata Generalnog konzulata Jugoslavije. Iz izjave koju smo dobili od gospodina Branka Radoševica, v.d. generalnog konzula, izgleda da je cela stvar mnogo jednostavnija nego što se dosad mislilo, a mnogim našim ljudima bi bio ušteden štrapac i gubljenje vremena da je bilo – više saradnje i informacija.
Evo šta kaže konzul Radoševic:
– Poznato mi je da je najveci broj naših ljudi radom i ostalim aktivnostima ukljucen u rad Srpske zajednice za Južnu Australiju, i ne vidim nikakvu prepreku da ne bi mogli, uz postojece, imati još nekoliko mirovnih sudija, konkretno iz Adelejda. Nema nikakve diskriminacije. Potrebno je samo da se osobe koje su od strane nadležnog ministarstva ove zemlje imenovane mirovnim sudijama (JP), obrate Jugoslovenskoj ambasadi pismenim podneskom, da podnesu dokaze da oni to zaista i jesu. Nakon deponovanja njihovog potpisa kod nas, oni ce moci da overavaju potrebne dokumente, a mi cemo te dokumente da prihvatamo. Naravno, tu mislim i na gospodina Tomislava Popovica, predsednika Srpske zajednice za Južnu Australiju, ali i na sve druge Srbe koji su mirovne sudije.