Maraton Milenijumi hrišcanstva

Devetorica podvižnika istrcala su prošle godine uoci Vidovdana najduži ultra maraton u istoriji pravoslavlja. Od Fruške Gore do Svete Gore svoje duhovne i fizicke moci iskušavali su Milisav Jankovic, Zoran Jankovic, Borani Aleksandar Vajdinger, Vladan i Dragan Petrovic, Drago Boroja iz Futoga, Marko Bodiroga iz Srbinja, Miodrag Koncar i najstariji aktivni maratonac, tada sedamdesetogodišnji Simo Džakovic.
Trka je pocela 20. juna iz Sremskih Karlovaca i Saborne crkve, posvecene Svetom Nikoli, uz blagoslov episkopa sremskog Vasilija. U Sremskim Karlovcima, središtu srpskog duhovnog i kulturnog života od 1713. godine do prvog svetskog rata, obitavali su srpski patrijarsi i mitropoliti. Podvig je okoncan boravkom devetoclanog maratonskog bratstva u manastiru Hilandar, cuvaru svetosavlja u najtežim vremenima srpskog naroda. Pravoslavni barjak ponet iz Zemun polja maratonci su izneli i na vrh Atosa i, osveštanog u samom Hilandaru, vratili u crkvu Nova Lazarica.
-Trcimo u slavu gospoda Boga, a ne zbog sebe- objašnjava Milisav-Miki Jankovic, predsednik AK „Plemenito srce“ iz Kaluderice. On stoji iza dobrog dela organizacionih priprema ovog i drugih ultra maratona. Gospodin Jankovic je jedan od naših najaktivnijih trkaca na duge staze (Bor-Hilandar; Novi sad-Zejtinlik), tako da mu treba verovati kad kaže da je jedina vredna nagrada ovakvog podvižništva-žrtvovanje samo i mir Gospodnji koji briše svaku pomisao na telesne brige i iskušenja.
A njih je na putu bilo razlicitih-od hladnoce vojvodanske ravnice, preko kiše na politicki i vojno tek smirenom jugu Srbije, do gotovo tektonskih poremecaja u tada ratom obuzetoj Makedoniji i vreline na drumovima Grcke. I na najtežim deonicama, prenoseci iz ruke u ruku barjak Srpske pravoslavne crkve, trkaci su predavali jedan drugome i svu raspoloživu duhovnu snagu. To zajedništvo bilo je neophodno za uspeh poduhvata kartografisanja pravoslavlja stopama plemenitih i predanih ljudi.
Put ka jugu posut je biserima pravoslavne tradicionalne arhitekture. Pocev od Zemun Polja to su: Nova Lazarica, nova crkva, podignuta na temeljcu iz Hilandara, kamenu iz Plave grobnice i prahu iz hrama Svetog Save, Saborna crkva u Beogradu i Pokajnica kod Velike Plane. U srcu Šumadije maratonce je duhovnom hranom krepio hor jagodinske crkve Svetog Petra i Pavla, hrama iz 1899. godine, a u crkvi posvecenoj presvetoj Bogorodici u selu Glogovcu -cudesan krst u panju. Maratonce je cudo odmaralo i u manastiru Manasija, zadužbini despota Stefana Lazarevica, a posle prvih pravih uspona na stazi iskušavanja tela i duha, docekala ih je Ravanica, mauzolej kneza Lazara. Pa onda: grad Niš i Medijana, koja cuva pricu o rodenju cara Konstantina, cijim je ediktom 313. godine uvedeno hrišcanstvo u Rimsko carstvo. Cetvrtog dana podvižnike su u porti crkve Svete Trojice, sedištu eparhije Vranjske, obradovali daci koji pohadaju veronauku.
Episkop vranjski Pahomije predsednik je fonda „Sveti Prohor Pcinjski“, koji je maratonce podržao i novcano na putu ka Svetoj Gori. Putu koji je vodio kroz manastir Prohor Pcinjski, iz cijeg su mira trkaci prošli u Makedoniju. U opštini Staro Nagoricino, gde su lokalnu vlast na poslednjim izborima preuzeli Srbi, novim zrakom svetlosti okrepili su svoja tela i misli u drevnoj crkvi posvecenoj Svetom đordu iz jedanćstog veka i isposnici svetog Prohora Pcinjskog. Istrcalo se i do spomen obeležja Zebrnjak posvecenog poginulima u Kumanovskoj bici. Sukobi u Makedoniji sprecili su maratonce da istrce predvidenu deonicu od opštine Novo Nagoricino do granice sa Grckom. Maraton je nastavljen u Grckoj, sve do predvorja Svete Gore, hilandarskog metoha Kakovo.
A onda je Hilandar svetošcu i smirenošcu prigrlio maratonce kao svoje. Tokom pet dana svetogorski duh im je izbrisao sve tragove umora. Susreti sa svetogorskim monasima opomenuli su ih još jednom da je covek pravi covek jedino ako boreci se protiv zla u sebi ide sa Hristom i sjedinjuje se sa njim. Bila je to najvrednija nagrada na kraju puta dugog 1026 kilometara i dva cela milenijuma.

AK „Plemenito srce“ organizuje ultramaraton od Fruške Gore do Atosa

Milenijumi hrišcanstva

Uprava atletskog kluba „Plemenito srce“ priprema ultramaratonsku trku od Sremskih Karlovaca do Svete Gore i Atosa, dugu 1.026 kilometara. Prema recima predsednika kluba, poznatog beogradskog karatiste i maratonca Milisava Jankovica, za trku „Milenijumi hrišcanstva“ za sada se prijavilo deset takmicara iz Grcke, Makedonije, Bugarske, Italije, Republike Srpske i Jugoslavije. Maratonci iz Sremskih Karlovaca krecu 20. juna, a na prvi cilj, u manastir Hilandar trebalo bi da stignu na Vidovdan, 28. juna.
Kao najava ove velike manifestacije pocetkom aprila ce u kaluderickom decjem vrticu „Lane“ biti održan isstoimeni bebi-maraton, u kome ce mališani, podeljeni u 10 kategorija trcati na 300 i 1.000 metara.
-Klub „Plemenito srce“ su prošle godine osnovali poznati beogradski sportisti u cilju borbe protiv nemorala, side, narkomanije, nasilja, sekti i zloupotrebe dece. Za sada imamo 78 clanova raznih uzrasta. Naš najstariji clan je sedamdesetogodišnji Simo Džakovic, koji ce pored Marka Bodiroge iz Republike Srpske, Miodraga Koncara iz Crne Gore, profesora iz Kule Zorana Jankovica, Drage Boroja iz Futoga i mene trcati do Atosa- kaže Milisav Jankovic u izjavi za Danas i dodaje da ce nagrada pobedniku biti samo ucešce u ovoj trci, a sponzor poklanja zlatnu kopiju cuvene ikone „Trojerucice“ zaštitnice Hilandara.
Upravni odbor kluba je nedavno doneo odluku da se deo sredstava dobijenih od sponzora nameni završetku izgradnje Hrama Svetog Save, Peckoj Patrijaršiji i Domu za nezbrinutu decu u Zvecanskoj ulici.
Predsednik kluba „Plemenito srce“ Milisav Jankovic javnosti je pored uspeha u karateu poznat po tome što je za vreme NATO agresije na SRJ, u znak protesta, sam trcao trku mira od Novog Sada do srpskog groblja Zejtinlik u Solunu.