Kritike predloga zakona o dijaspori

Zakon o dijaspori, najavljen u Skupštini kao prvi ozbiljni i sistemski potez države da uspostavi partnerski odnos sa svojim građanima koji žive van granica, najverovatnije je samo pokušaj Srpskog pokreta obnove da usmeri glasove na sledećim izborima i videćemo da li će im to i uspeti – kaže za Blic Dušan Janjić, predsednik Foruma za etničke odnose i bivši direktor Matice iseljenika.

Za razliku od drugih država bivše Jugoslavije koje su uspele da sa svojom emigracijom uspostave obostrano koristan odnos, Srbija je još na tragu stare politike koja se uglavnom kretala u rasponu od pokušaja zloupotrebe dijaspore i igranja na njenu političku podeljenost. Predstavnici dijaspore koje je Blic zamolio za komentar na novi zakon, kao i domaći stručnjaci, nemaju poverenje da će on doneti preokret. Pre svega zato što je napisan pre nego što je država odredila svoju politiku prema dijaspori i ne znači ništa bez zakona za koje je dijaspora zaista zainteresovana: o restituciji, zadužbinarstvu, drugačijem bankarskom sistemu, glasanju iz inostranstva…

– Ne verujem da će ovaj zakon biti prihvaćen i uzet za ozbiljno u dijaspori. Umesto da jačaju institucije poput Matice iseljenika, koje nisu direktno vezane za stranke i pitanje ko drži vlast, kao što je to uradila Hrvatska, donosi se zakon koji će još više uneti podele među već podeljenu dijasporu. Oni koji zaista imaju novac i integrisani su u sredinu u kojoj žive, zainteresovani su da im se omogući zadužbinarstvo, direktne investicije, donacije, a ne osnivanje skupštine dijaspore. Ovo je površan i neadekvatan odgovor na realne potrebe – kaže Janjić.

Centralna novina koju zakon predlaže je osnivanje ove skupštine koj a bi se sastajala jednom godišnje na Vidovdan i predlagala glavne teme koje emigracija smatra da su od značaja da ih država reši. Delegate bi birala sama dijaspora i bilo bi ih ukupno 44. Najviše, po četiri iz SAD i Nemačke, po tri iz Austrije, Švajcarske, Australije, po dva iz Kanade, Francuske, Švedske, Velike Britanije. Iz ostalih zemalja dolazio bi po jedan delegat. Kako ministar za dijasporu Srđan Srećković kaže za Blic, formiranjem skupštine demonstrira se jedinstvo Srbije sa državljanima van zemlje.
Predstavnici Kongresa srpskog ujedinjenja iz Amerike, smatraju da je dobro što je Ministarstvo za dijasporu preduzelo neke korake u smislu da promeni dosadašnju politiku, ali da to nije dovoljno.

– Dijaspora će najbolje reagovati kad bude imala pravo da jednostavno glasa, a ne kao pod sadašnjim uslovima koji isključuju si­­g­urno 90 odsto dijaspore – upozorava za Blic Mirjana Samardžija, predsednica Kongresa srpskog ujedinjenja.

Ona takođe upozorava da je ministarstvo ispolitizovano i da će pitanje odnosa matice prema dijaspori ostati neozbiljno i neprofesionalno sve dok ono bude deo partijskog plena, a menadžment menjan posle svakih izbora.

Ilić: Obično teoretisanje
Dejan Ilić, direktor preduzeća Varta mikrobaterije i jedan od naših najuspešnijih biznismena u svetu, kaže da je površno upoznat sa tekstom novog zakona o dijaspori jer ga ne interesuju teorije i sastanci na kojima se pričaju velike priče.
– Nisam zainteresovan za Ministarstvo za dijasporu. Kad mi nešto treba, kontaktiram direktno sa ministarstvom. Ako Dinkić i đelić ne mogu da mi reše problem, zovem predsednika Tadića. Važno je da svi radimo na tome da dovedemo što više investitora u zemlju, a za to je potrebna politička stabilnost i sigurnost, a ne teoretisanje – kaže Ilić za Blic.