Ko krade privatnost

Ako zakoni nisu sasvim precizni u propisivanju uslova ko i koga može da proverava, otvara se opasan prostor za zloupotrebe u prikupljanju i korišćenju podataka o ličnosti

Mogućnost da je svojim procesom obrade podataka o ličnosti Bezbednosno-informativna agencija, po nepoznatom nalogu, učestvovala u izboru sudija, uzburkala je javnost. Negodovanje neizabranih sudija, međutim, usput je otkrilo dalekosežniju suštinu jedne uredbe, koja duboko zadire u osnovna ljudska prava. Ministarka pravde Snežana Malović i direktor BIA Saša Vukadinović nespretno su demantovali da je u procesu izbora novih sudija provera uticala na njihov izbor. Po načinu kako je prvi čovek BIA obrazložio reklo bi se da bi on, da je imao takav nalog, po uredbi i postupao. Jer Uredba o određivanju poslova bezbednosne zaštite koju neposredno vrše MUP, BIA, VBA i Vojna policija, doneta 6. februara 2009. godine, godinu dana već i jeste razlog tim organima da po njoj postupaju, iako je, prema zaštitnicima ljudskih prava, protivustavna, nezakonita i protivna Konvenciji o ljudskim pravima.

Ona se, naime, odnosi na kontraobaveštajnu, fizičko-tehničku i radiološko-hemijsko-biološku zaštitu objekata, funkcionera i službenika najviših institucija države, državnih, pokrajinskih organa i organa lokalne samouprave, privrednih objekata, te nosilaca najviših tužilačkih i sudskih funkcija. Iako se predviđa da provere, prisluškivanje, praćenje i tako redom, nalaže rukovodilac određene institucije, a pre svega vlada posebnom odlukom, Uredba je, po mnogo čemu, veoma plodno tle za zloupotrebe. Na prvom mestu, član 42. Ustava Republike Srbije garantuje tajnost komunikacije građana i zaštitu podataka o ličnosti i nalaže da se prikupljanje, držanje, obrada i korišćenje tih podataka uređuje isključivo zakonom. Ne i nižim aktima.

Slobodan Vučetić, bivši predsednik Ustavnog suda, podseća da se Uredbom vlade reguliše samo način izvršavanja zakona. S druge strane, nije sporno da u državnim organima, organima pokrajina i opština i u preduzećima i ustanovama u kojima se obavljaju delatnosti od značaja za odbranu i bezbednost Republike Srbije, postoje određeni poverljivi poslovi koji su pod takozvanom bezbednosnom zaštitom. To podrazumeva i vršenje bezbednosnih provera za lica koja se primaju na rad za obavljanje takvih poslova. U tom slučaju, na primer, ministar može zatražiti od BIA da izvrši bezbednosnu proveru za određeno lice, ali samo na osnovu uslova i postupaka propisanih zakonom. Takođe se podrazumeva da i zakoni moraju biti vrlo precizni, ali i restriktivni u propisivanju pod kojim uslovima, ko i koga može da proverava.

U suprotnom, kaže Vučetić, ostavlja se prostor za subjektivizam i zloupotrebe u prikupljanju i korišćenju podataka o ličnosti. A to je, zbog veoma izražene osetljivosti ovih pitanja, krajnje opasno po zaštitu ljudskog dostojanstva i integriteta.

čak i ako bismo, međutim, uzeli da je Uredba u skladu sa Ustavom, dodatni problem bi bio što BIA ne bi mogla na nju da se poziva, jer provera lica i prema samoj Uredbi zahteva vladinu odluku o tome i nalog rukovodioca određene institucije ili organa. U slučaju sudova, u vladi kažu da nije bilo zahteva, a druga priča je što Ministarstvo pravde ne bi ni smelo da se smatra poslodavcem sudijama, jer bi u tom slučaju sudovi bili deo izvršne vlasti, a ne nezavisni i od nje odvojeni.

Predsednica Visokog saveta pravosuđa Nata Mesarović kazala je da ni ovaj savet nije zatražio provere i garantovala da to nije učinila ni ministarka, iako možda jeste neko iz ministarstva (?!). Glavni čovek BIA, međutim, smatra da ima svu potrebnu legalnu osnovu da postupa u skladu sa Uredbom. Pa, ako tako misli, znači da tako i postupa iako mu nedostaje još jedan akt vlade.

Profesor Vladimir Vodinelić, stručnjak za građansko pravo, objašnjava da se kontraobaveštajna provera i druge provere ne mogu vršiti bez zadiranja u Ustavom garantovana prava i da se to može činiti samo u dozvoljenim situacijama krivičnog postupka i zbog očuvanja bezbednosti zemlje. Međutim, čak i tad je izuzetno važan princip proporcionalnosti ili srazmernosti, po kome nijedan državni organ, pa ni BIA, ne sme narušavati privatnost preko mere koja je neophodna. Nije, dakle, važno samo da se ima osnov, nego i način na koji se provera čini. član 6. ove Uredbe upućuje vladu da donese akt o radnim mestima i poslovima koji se kontraobaveštajno štite zbog poverljivosti i važnosti za nacionalnu bezbednost. Nedostatak tog akta, po sebi, znači da nije poštovan princip proporcionalnosti i da je kršenje osnovnih ljudskih prava moguće.

Najveći broj sporova pred Međunarodnim sudom za ljudska prava proističe iz zaštite principa proporcionalnosti, zbog čega Vodinelić podseća da je manji problem na šta se poziva država kada zadire u ljudska prava, a veći da li je to uradila u skladu sa principom proporcionalnosti. Jer ako želimo da iskoristimo nešto od evropskih i civilizacijskih vrednosti, toga se moramo držati. Posebno sada, kada je prvi put i Ustavom ovaj princip garantovan, kaže Vodinelić.
U našoj zakonodavnoj praksi, međutim, Uredba koja nije u skladu sa Ustavom i zakonima, nije nikakva retkost. Ne tako davno i kroz ruke Vrhovnog suda, a na inicijativu Ministarstva ekonomije, prošla je jedna kojom se ukidaju radni procesi, pravo radnika garantovano Ustavom i osvojeno pre više od jednog veka. Specifično u oblasti zaštite podataka o ličnosti i Uredba o otvaranju dosijea ukinuta je isključivo zato što je bila protivustavna. Odnosno, zato što Ustav nalaže da se ova oblast reguliše zakonom.

Vučetić podseća da, s druge strane, ni BIA, niti bilo koja druga organizacija ili služba ne može odstupiti od zabrane korišćenja podataka o ličnosti osim na osnovu odobrenja Vrhovnog kasacionog suda ili istražnog sudije. Svaka upotreba podataka o ličnosti bez pomenutog odobrenja, Ustavom i zakonom je zabranjena i kažnjiva.
Zaštitnik građana je u vezi sa konkretnim slučajem izbora sudija najavio proveru rada BIA. Saša Janković smatra da je neophodno proveriti kako BIA, MUP i drugi organi apostrofirani Uredbom čitaju i primenjuju njene članove. Osnovni zahtev i apsolutna savremena tendencija je da se oblast bezbednosti, a posebno zadiranje u ljudska prava iz razloga zaštite bezbednosti kada je to neophodno, mora jasno pravno regulisati kako bi se smanjila mogućnost zloupotrebe, koja se nikad, nažalost, ne može potpuno isključiti. Što pravila i razlozi bezbednosti više vladaju našim životima, a to je trend zahvaljujući pretnjama od terorizma, organizovanog kriminala i drugim savremenim bezbednosnim izazovima, veća je potreba da se rad bezbednosnih struktura jasno pravno ograniči i definiše, kaže Janković.

Kontrola zakonitosti i pravilnosti rada BIA biće, prema rečima ombudsmana, sprovedena u prostorijama Agencije, i to kroz razgovor sa rukovodećim i operativnim radnicima, uvidom u dokumentaciju i pristupanjem određenim prostorijama. I poverenik za informacije od javnog značaja će, postupajući po žalbama, obaviti uvid u izborni materijal sudija. Međutim, iako je prema članu 42. Ustava nedvosmisleno jasno da se obrada podataka o ličnosti mora regulisati zakonom, poverenik Rodoljub Šabić podseća da sam Zakon o zaštiti podataka o ličnosti u nekoliko odredaba dozvoljava podzakonske akte u obradi podataka o ličnosti.

Ova rešenja su se prilikom usvajanja Zakona na teško objašnjiv način, nakon okončane javne rasprave i pribavljenog mišljenja Saveta Evrope, zajedno sa ograničenjima kontrolnih ovlašćenja poverenika koja sam svojevremeno kritikovao i koja su nedavno stavljena van snage, pojavila u tekstu zakona. Smatram da je reč o očitoj neustavnosti, ali budući da stavovi izneti u raspravi koja je otvorena, ukazuju na mogućnost da u nekim drugim državnim organima misle drukčije, ja ću, kao što sam već najavio, u najkraćem mogućem roku podneti Ustavnom sudu Srbije zahtev za ocenu ustavnosti ove odredbe Zakona.

Sličan primer zakonskih propusta imali smo na leto 2008. godine kada je jednim pravilnikom Republička agencija za telekomunikacije naložila internet-operaterima kupovinu opreme, koja bi nadležnim organima omogućila, bez dozvole suda, pasivno i autonomno praćenje komunikacije. Dakle, na svakodnevnoj osnovi i bez znanja operatera. Obezbeđivanje tih tehničkih uslova, kasnije je objasnio RATEL, naloženo je radi sprovođenja odredbe člana 55. Zakona o telekomunikacijama, koji, istina, to i predviđa bez obzira na član 41. Ustava kojim se garantuje tajnost pisma i drugih sredstava opštenja, a odstupanje dozvoljava samo na određeno vreme i na osnovu odluke suda”. U skladu sa istim Zakonom, šest meseci ranije, donete su i primenjivane odluke identične suštine koje su se odnosile na presretanje komunikacije kod fiksnog i mobilnih operatera. Da li su podaci o važnim ličnostima do kojih se došlo korišćenjem tog pravilnika, ikada bili, na primer, predmet ucena, ne možemo znati.

Uredba o kojoj je ovde reč, odnosi se na materiju koja je i inače u redovnoj nadležnosti službi i policije. Ti organi, u svrhe utvrđene zakonom, radi zaštite državne bezbednosti i borbe protiv kriminala, pored ostalog mogu da obrađuju podatke čak i sudija ako se sumnja da su upleteni u nezakonite radnje. Ali samo te dve svrhe mogu biti razlog za obradu podataka o ličnosti. Sve drugo, kao što je reizbor nosilaca pravosudnih funkcija, podleže prekršajnoj i krivičnoj odgovornosti. Ali za prekršaj po Zakonu o zaštiti podataka o ličnosti, utvrđene su samo novčane kazne, a članom 146. Krivičnog zakonika kazna zatvora samo do tri godine. Kako je namernim ili laičkim greškama sam zakonski okvir za važnu oblast ljudskih prava, očigledno, ostavio mnoge mogućnosti za zloupotrebu, i poverenik razočarano konstatuje da je, ukoliko ih je bilo, svaku zloupotrebu praktično nemoguće dokazati. To konkretno znači da nezakonite uredbe može ukinuti Ustavni sud, ali će one brzo biti zamenjene drugim uredbama. Nepreciznim zakonima se važne odluke prepuštaju podzakonskim aktima, a mehanizmi kontrole naših kotrolora gotovo da ne postoje. Pripadnici službi ako odluče da nekog prate, da provere nečije prijatelje, da prisluškuju razgovore i grubo naruše svaki vid privatnosti, bez osnova i bez naloga suda, u najgorem će biti kažnjeni koliko i kradljivac jeftinog artikla iz širokog asortimana Delta supermarketa. S tim da krađa artikla, svakako ima veće šanse da se dokaže od krađe privatnosti._x0008_