Iza protokola dolaska predsednika Vlade Srbije u Vrnjacku Banju

Novi put dovezao je predsednika Vlade Srbije, do novih plocnika u Vrnjackoj Banji, gde su ga neki novi funkcioneri docekali sa novim obicajima.
Zoran đindic na đurdevdan stigao je u „našu najlepšu banju“ gde je Demokratska stranka proslavljala krsnu slavu. To je bio povod da se lokalna vlast užurbano pripremi da doceka dragog gosta. Sve je trebalo da pocne u banjskoj Crkvi, gde je, prema protokolu, premijer Srbije trebalo da presece slavski kolac. U zakazano vreme u devet ujutro, pojavio se Zoran Živkovic, savezni ministar policije, koji nije umeo da objasni gde je premijer Srbije.
đindic je stigao nešto kasnije. Nekoliko automobila parkiralo se kod stare autobuske stanice, premijer je izašao iz kola i uz brojnu pratnju krenuo prema hotelu „Slavija“, gde je sedište Demokratske stranke u Vrnjackoj Banji.

„đindiceva promenada“

Na novom delu banjskog šetališta, koje je nedavno uredeno, a za koje opozicija tvrdi da je napravljeno specijalno za ovu
priliku, i da su za docek poseceni devedesetogodišnji platani, premijera su docekali povici iz prvih redova: „Zorane, Zorane…“. Nešto malo dalje culo se: „De si điki“ ili: „Evo ide tranzicija“. Kamere su uglavnom slikale prvi red onih koji su docekali premijera na „đindicevoj promenadi“, kako je caršija nazvala ovaj novi deo banjskog šetališta.
U renoviranim i proširenim prostorijama OO DS Vrnjacka Banja premijer i Cedomir Jovanovic, predsednik odbornicke grupe DOS u Skupštini Srbije zadržali su se kratko, a onda su seli u baštu da popiju kaficu. Kamere su ih uslikale i sa Dobrilom i <đŽ>ivoradom Bogicevicem, „clanovima iz Pariza“.
Vozaci i deo pratnje koji su ostali u „Slaviji“ mogli su cuti delic banjske „tajne“ da su radovi u hotelu izvedeni bez saglasnosti Zavoda za zaštitu spomenika i dozvole porodice Sotirovic, koja je do Drugog svetskog rata bila vlasnik ovog objekta.
U Kongresnom centru „Zvezda“ hiljadu duša gledalo je secenje kolaca i slušalo premijera, koji je naglasio da je „breme ekonomskih i socijalnih problema i nedisciplina pojedinaca
aždaja koja se nadvila nad Srbijom i koju ce vlada probosti macem ekonomskih reformi“.

Labus ispituje direktore

Pred i oko „Zvezde“ za to vreme neumorno je radio „pauk“, tako da su za pola sata ispremeštani svi automobili, pa su brojne novinarske ekipe imale muku da nadu svoja kola. Izostao je gala – rucak, tako da je opozicija ostala gladna ogovaranja.
Onda je premijer „nestao“. Šuškalo se da je „odjurio“ u Novi Pazar, u manastir đurdevi stupovi, što se pokazalo netacnim. Nije otišao u đurdeve stupove, kao ni predsednik SRJ Vojislav Koštunica, koji je đurdevdan, slavu stranke proslavljao u Beogradu.
No, tada je u Vrnjackoj banji otvorena Berza banja. Došlo je 150 izlagaca iz zemlje i sveta. Glavna vest je bila Vladina odluka da se banjama odobri 360 miliona dinara, jer je banjski turizam prioritet razvoja.
Miroljub Labus, sportki obucen, bez uvijanja je propitivao direktore gde su uložili pare koje su dobili. Slavoljub Cubric, direktor lecilišta i odmarališta Mataruška Banja znojio se što od vrucine što od teških pitanja.
Uskoro su kamere ugašene, visoki gosti odoše, a mirna Banja ostala je bez odgovora – ko i zašto posece stoletne lipe. Cinici, kojih uvek ima u takvim sredinama, podsetiše da u Vrnjackoj Banji ionako ima previše drveca, da je i zato velika vlaga i da je seca u stvari usluga gostima i domacinima. A i tranziciji.

Testerom na drvored

Plan parkova u Vrnjackoj Banji napravili su Josip Pariz i Johan Šeferling i izvesni nemacki strucnjak Vinter još 1892. godine. Tih godina je doneto i zasadeno više od 50 vrsta šiblja i grmlja, a dominirala su stabla lipe i javora. Drvored na današnjoj promenadi zasaden je izmedu 1928. i 1930. godine.
Ovog proleca neko je odlucio da proširi i produži šetalište. Cak je i Zavod za zaštitu prirode preporucio da se stara stabla sacuvaju. Ipak, proradile su testere i Banja je ostala bez drvoreda koje pamti Nušica, Andrica, Danicu Maksimovic…