Građevince vode u Rusiju na rad kao roblje

Sklopili smo ugovor za rad na gradilištu u Rusiji, dobili avionske karte i krenuli puni optimizma, ali već po dolasku u Soči sve je krenulo po zlu. Odmah su nam oduzeli pasoše i dali fotokopiju sa kojom smo mogli da se krećemo samo po gradu. Smestili su nas po šestoricu u male sobe, a od obećanih televizora, frižidera nije bilo ništa. Radno vreme nam je bilo po 12 sati dnevno, osim nedeljom kada smo radili do ručka, priča Beograđanin koji je sa desetak kolega više od mesec dana bio zarobljen u ovom ruskom gradu.

Iako su pokušavali da dođu u Srbiju još od sredine decembra, na beogradski aerodrom su sleteli tek prošle nedelje. Ovaj građevinac kaže da je njihov pakao počeo pre godinu dana.

– Ostao sam bez posla i slučajno sam naišao na oglas. Sve je izgledalo ozbiljno i tek u Sočiju sam shvatio da je taj posrednik običan prevarant. Naravno da ništa od obećanih uslova nije bilo kako je dogovoreno. Od januara 2010. firma Novi gorod za koju smo radili počinje da kasni s uplatama, tako da su u decembru svakom radniku u proseku dugovali po osam plata. Uplaćivali su nam samo sitne akontacije, a nismo dobili ni zdravstveno osiguranje – priča ovaj mladić.

On, kao i ostali građevinci koji su imali loša iskustva, ne želi da otkriva svoj identitet jer se nada da će uspeti da povrati 4.000 evra koje mu, kako tvrdi, duguje vlasnik firme Novi gorod.

– U decembru je desetak radnika dalo otkaz očekujući da će nas isplatiti i poslati za Srbiju. U međuvremenu su u firmu dolazili radnici iz Srbije, njih 40, samo sa turističkim vizama bez ikakvih dozvola za rad i drugih dokumenata. Međutim, direktor nam je ponudio isplatu petine duga i karte za Srbiju. Rekao je da će nas ukoliko to ne prihvatimo isterati iz baze u kojoj smo živeli. Mi smo tu ponudu odbili i pored straha da ćemo ostati na ulici u stranoj zemlji. Dobili smo oduzete pasoše, ali bez originalne vize. Kontaktirali smo s ambasadom u Moskvi, ali bez uspeha. Podnosili smo i prijavu gradskoj inspekciji ovde u Sočiju, ali oni su potkupljeni, pa su nam zagubili dokumenta. Na kraju smo, pod pritiskom isticanja važenja dokumenata i lošeg psihičkog stanja pristali na redukovanu isplatu i vratili se u Beograd. Taj čovek nas je protiv naše volje zadržao 40 dana u Rusiji jer nismo hteli da bez novca idemo za Srbiju. Pitam se da li postoji neki zakon za ove savremene robovlasnike koji koriste krizu da se obogate na leđima građana – priča ovaj Beograđanin.

On kaže da je kroz ovu firmu za pet godina u sličnom aranžmanu prošlo više od 500 naših ljudi.

– Ti građevinci, poput vlasnika ove firme, nastali su propadanjem Energoprojekta i nastavili su da rade na njegovim ruševinama – kaže on.

U ovakvom, gotovo ropskom položaju, svakog meseca se nađe veliki broj radnika koji ode na rad u Rusiju. Prema nezvaničnim procenama privrednika koji rade u toj zemlji, trenutno se oko 8.000 radnika iz Srbije nalazi na gradilištima u Sočiju, dok ih u Moskvi ima preko 15.000.

Radojica Sretenović, zamenik direktora Komercijalno-tehničkog biroa pri Ambasadi Srbije u Rusiji, kaže za Blic da nema zvaničnih podataka koliko naših radnika radi u Rusiji.

– Dešava se da te ljude ostavljaju na cedilu. često vlasnici firmi ne mogu da im obezbede ni platu, već samo povratnu kartu i obećanje da će dobiti novac – kaže on.

– Osnivači tih firmi većinom su građani Srbije. Neke firme su registrovane u Rusiji, dok starije imaju sedište na Kipru. Većina vlasnika su iz Srbije i dobar deo njih je proistekao iz predstavništava nekadašnjih državnih firmi koje su radile u SSSR-u i kasnije u Rusiji. Oni su posle otvarali kiparske firme i onda im se izgubio direktni trag sa Srbijom. Dosta tih preduzeća je u međuvremenu ugašeno, ali se stalno otvaraju i nova – kaže Sretenović.

Izvor Blica koji posluje u Rusiji navodi da mnoge firme poslove dobijaju isključivo uz posredovanje ruske mafije koja za to uzima određeni procenat. Osim toga, u sklapanje tih dogovora neretko su uključeni i čelnici lokalne vlasti koji za mito gazdama progledaju kroz prste za sve nepravilnosti.

Pedesetogodišnji muškarac koji je radio u Nižnevartovsku za firmu ITSC limited ne želi iz straha da otkrije svoje ime, ali priča kako je prevaren za 8.000 evra, njegov kolega za 17.000.

– Mog gazdu sada ga juri 80 ljudi iz Srbije za novac. Radnici nikada ne dobiju povratnu kartu kako bi bili potpuno zavisni od vlasnika. Neki ljudi pokušaju da se vrate vozom. Iz Sibira taj put može da traje i 10 dana. Dešava se da te skinu na ukrajinskoj granici i onda moraš da radiš kod seljaka kako bi nastavio put za Srbiju. Kada sam ja bio tamo, veća grupa Makedonaca je pobegla noću. Sačekali su da dobiju avans, seli na voz i raštrkali se po Rusiji da probaju da zarade za povratak kući. Bilo je zaista i jezivih slučajeva. Ljudi nisu imali šta da jedu, gde da se okupaju… Ja nisam tako loše prošao. Taj moj gazda je zaradio milione, ima jahtu u Crnoj Gori, stanove i vile po Beogradu, a nas je izrabljivao za sitne pare – priča ogorčeno bivši građevinac.

U ambasadi Rusije u Beogradu kažu da nemaju informacije o prevarama srpskih državljana i navode da bi trebalo da se obratimo ambasadi Srbije u Moskvi.

Došao s pasošem SFRJ

Radojica Sretenović navodi da mnogi naši državljani u Rusiji rade bez ikakve dozvole.

– Neki su u Rusiji godinama pa čak dolaze i sa nevažećim pasošima. Bilo je slučajeva da se čovek koji radi u Sibiru u ambasadi pojavi s pasošem SFRJ. Prevareni ljudi, kojih svakako ima, prijavu mogu da podnesu samo ruskim organima, jer su zaposleni kod ruskih poslodavaca koji su samo poreklom iz Srbije. Nama se niko ne obraća da dok traži posao da proverimo firme za koju počinju da rade, već samo kada upadnu u probleme. Naravno, veći broj firmi čiji su vlasnici srpski državljani veoma dobro radi i u potpunosti ispunjava svoje obaveze prema radnicima – kaže Sretenović.

Agencije vrbuju

Prema saznanjima Blica, pojavile su se i agencije čiji predstavnici obilaze Srbiju i vrbuju radnike za ruska gradilišta i ruske firme. Agencije praktično preprodaju radnike i zadržavaju deo novca za sebe. Građevince u Rusiji plaćaju pet dolara na sat, a od ruskih firmi naplaćuju deset, pa i 12 dolara.