DVODNEVNE SVEčANOSTI UZ OSVEćENJE TEMELJA SRPSKOG KOLEDŽA SVETI SAVA

Svetom liturgijom na mestu srpskog koledža Sveti Sava u sidnejskom Varovilu episkopi australijsko-novozelandski Irinej i zahumsko-hercegovački Grigorije, zajedno sa sveštenicima Srpske crkve iz Australije i otadžbine, ove nedelje su obavili svečani čin posvećenja temelja prve srpske obrazovne institucije u svetu. čin i datum osvećenja zabeleženi su u tekstu svečane povelje koju su zatim, uvijenu i uloženu u metalni cilindar i zalivenu osveštanim uljem, vladika Irinej i direktor koledža protojerej-stavrofor Rade Radan uzidali u temeljnu ploču.
– Povelja će, ako Bog da, ostati ovde do Hristovog drugog dolaska – kazao je ovim povodom prvi čovek Srpske pravoslavne crkve Australije i Novog Zelanda, obraćajući se vernicima okupljenim na imanju na jugozapadu Sidneja.
Ovaj događaj bio je, ujedno, i najsvečaniji trenutak i centralna tačka dvodnevnog „Serbfesta“ – okupljanja ovdašnjih Srba povodom još jedne etape u razvoju jedinstvene srpske škole.

„Ovaj projekat traži vašu ljubav“

Tokom večeri, direktor koledža, prota Rade Radan, obratio se zvanicama sledećim rečima:
– Ovo nije donatorska, kako bi se u savremenom srpskom žargonu danas kazalo, već je baš dobrotvorna večera, u punom značenju te reči, jer postoji razlika između donatorstva i dobrotvorenja. Donatorstvo je, najčešće, mala i jednokratna pomoć koja se nekome daje. A tvorenje dobrog traži nešto malo više od svih nas. Jer sam Gospod traži više od nas. Kome je više dao, od njega više i traži. Traži da dobro tvorimo. Šta znači činiti dobro kad je reč o koledžu? Znači da ovaj projekat ne traži od vas donaciju ili humanitarnu pomoć. Ovo je suštinski crkveni projekat. I kao takav traži da se čini dobro. Vrlina hrišćanstva je pomagati siromašnim. A koliko će siromašniji biti naši naslednici, naša deca, unuci, ako ostanu bez svog jezika, nasledstva, kulture, vere? Naša će deca biti siromašna ako dozvolimo da žive u duhovnom i nacionalnom siromaštvu. Ovaj projekat koledža Svetog Save je život i nada za našu decu. Ovaj projekat traži vaša srca i vašu ljubav. Odlučite se sami hoćete li na taj način učestvovati u tome – poručio je prota Radan.

Kako su i naši ljudi i njihovi gosti već naučili od ljudi koji vode ovaj veliki projekat, svaki korak bliže srpskoj školi pretvaran je ovde u događaj za celu zajednicu koji sa sobom nosi dubok nacionalni pečat sa duhovnim, kulturnim, sportskim, folklornim i drugim sadržajima. Podsetimo, u vezi s tim, da je to bio povod da se ovde nađu i takve ličnosti kao što su patrijarh Pavle i prestolonaslednik Aleksandar Karađorđević, zatim princeza Linda Karađorđević i ceo niz episkopa Srpske crkve iz celog sveta, uključujući i izuzetno zanimljivu ličnost, gospodina Grigorija, čija poseta je upravo u toku.

U dvodnevnim programima „Serbfesta“ učestvovali su folklorni ansambli srpskih crkveno-školskih i nacionalnih organizacija, lokalni pevači i orkestri, a održana su i sportska takmičenja, sa Duletom Savićem kao počasnim gostom kome su skandirali kao nekad kad je oduševljavao na fudbalskom terenu.

Kako smo juče pisali, vladika zahumsko-hercegovački objavio je u subotu uveče i vest koja je ovde doživljena kao izuzetno prijatno iznenađenje i, čak, čudo kakvo se dosad nije dogodilo. On je, podsetimo, saopštio da je trebinjska Fondacija za duhovni i fizički razvoj odvojila iz svojih sredstava 5.000 dolara kao poklon srpskom koledžu u Sidneju.

Ovo je, koliko pamte i najstariji doseljenici, zaista prvi put da otadžbina, „hercegovački episkop iz one njegove sirotinje“, kako je, zahvaljujući se na ovom daru, podsetio vladika Irinej, finansira veliki nacionalni projekat na razvijenom zapadu.
Vladika Grigorije uočio je, kao gost, a oni obično bolje vide od domaćih, još jedno čudo za ovdašnje prilike.

– Dosad, obično kad dođemo u neku zemlju u koju je naš narod iseljen, iz ovih ili onih razloga, pričamo o asimilaciji. Ali ja, koliko vidim, vi ovde asimilujete druge – rekao je episkop iz „najjužnije srpske države“, aludirajući na program dobrotvorne večeri u kome je dobar deo izveo australijski plesni studio „Brent Street Kids“, a nekoliko devojaka iz grupe pevalo – na srpskom jeziku, uključujući i pesmu „đurđevdan“.

Ovim, međutim, u subotu uveče nije bio kraj „čudima“ u Bonirigu. Predsednik izvršnog odbora beogradske Jubmes-banke Milan Stefanović, koji se takođe nalazi ovde, saopštio je da se ova finansijska institucija pridružuje kumovima koledža. I to je bilo, još jednom, da dar na relaciji između otadžbine i dijaspore putuje – smerom obrnutim od decenijama uobičajenog.

U svojoj reči, vladika Irinej kazao je, uz ostalo, da je za koledž „gde ćemo učiti decu o našoj svetosavskoj pravoslavnoj veri, o našoj slavnoj srpskoj istoriji, da pišu ćirilicom, da znaju ko su i šta su“, donesena iz zemlja iz manastira Gračanica koja će se takođe naći u temeljima, pa će „koledž biti i deo kosovskog predanja“.

– Ali, ništa se ne može učiniti ako isti taj kamen temeljac nismo položili i u našim srcima. A taj jedini kamen temeljac jeste Hristos, Bog naš. Bez Hrista ne možemo i ne smemo ništa učiniti. Jer Hristos je onaj koji nas čeka na kraju našeg svetosavskog puta. Hodeći tim putem slušamo reči svetog apostola Pavla koji je govorio onda Jevrejima, kao što govori putem pisma i nama danas: Hodite za mnom, sledite mene, kao što ja sledim Hrista. On je jedini put koji nas vodi ka životu i u život.