DR SLOBODAN UZELAC PRVI SRBIN POTPREDSEDNIK VLADE HRVATSKE

Prvi Srbin koji je posle raspada bivše Jugoslavije postao ministar u hrvatskoj vladi obećao je sunarodnicima brže rešavanje problema i potpunije ostvarenje njihovih prava, zalaganje za povratak izbeglica, s ciljem da se poboljša njihov prihvat i stvore uslovi za život i zapošljavanje, ali i za bolju saradnju nekad zaraćenih strana – Hrvatske i Srbije. Vruća tema ovih dana među Srbima u Hrvatskoj i van nje jeste novi Zakon o poljoprivrednom zemljištu gde se između ostalog predviđa da lokalne vlasti mogu oduzeti zemljište vlasnicima koji ga više godina ne obrađuju, što je posebno pogodilo povratnike, ali i one koji se još nisu vratili u svoje domove.

• Da li po novom zakonu vlasnici bar mogu da odrede cenu zemljišta, kada su već sama prodaja i najam isključivo u nadležnosti države?
– NJihovo je pravo da kažu koliko traže za zemljište ako ga žele prodati, ili iznajmiti. Ali, problem time nije riješen. Jer ako, recimo, općina raspiše natječaj za parcelu koju je pojedinac ponudio na prodaju, pa se niko ne javi, ni drugi ni treći put, čovjek će na kraju reći: „Daj koliko daš…“ Drugo je kad on sam prodaje svoju parcelu jer može birati ko će mu biti kupac. Neće mu biti svejedno ni ko će mu biti komšija ako želi da zadrži dio zemlje. Problem je i u tome što takvo zemljište može nekome biti dato u najam i bez dozvole vlasnika.

Politika i dalmatinska jagnjetina

• Slobodan Uzelac je rođen 9. avgusta 1947. u Kakmi u Zadarskoj županiji. Diplomirao je 1973. na Visokoj defektološkoj školi u Zagrebu, a doktorirao 1981. na Defektološkom fakultetu u Beogradu. Bio je i poslednji sekretar Gradskog komiteta SK Hrvatske u Zagrebu. Redovan je profesor zagrebačkog Univerziteta od 1999. Autor je više stručnih knjiga, a gostovao je i na univerzitetima u Austriji i SAD. Po izbijanju rata odlučio je da ostane u Zagrebu, kao i sestra, koja živi u Zadru.
• Dugo je bio jedini Srbin profesor na Univerzitetu u Zagrebu posle rata, a jedna anketa među studentima pokazala je da je bio najomiljeniji predavač. Posle „Oluje“ učestvovao je u spasavanju imovine i relikvija Srpske pravoslavne crkve. Dugogodišnji je predsednik srpskog kulturnog društva „Prosvjeta“.
• Putevi ga vode i u Srbiju gde je njegov rođeni brat Momčilo od 1991. vlasnik jednog od poznatijih beogradskih restorana, koji nosi ime ove velike porodice, a gde se služi dalmatinska jagnjetina. Roditelji idruga dva brata su mu se priključila u Srbiji posle rata.
• Oženjen je, otac dvoje dece: kćerke Zorana i sina Ilje. Govori engleski i ruski.

• Zašto ste onda kao predstavnik Srba u vladi glasali za taj zakon?
– Tada sam imao na raspolaganju dvije mogućnosti: nastojati da se predlog popraviti ili glasati protiv njega. Podsjećam, donekle slična situacija bila je i u vezi s hrvatskim priznavanjem nezavisnosti Kosova. Bio sam jasno i glasno protiv toga. I što smo mi Srbi time dobili? Meni nije osobito utješno to što sam ja eto ispao čist tako što sam vladi i javnosti kazao što je trebalo kazati, kada to nije imalo nikakvog utjecaja na konačnu odluku. Ali, i danas bih postupio isto. I ovoga puta sam bio u sličnoj, ali ipak drukčijoj situaciji jer ovaj zakon nije u cjelini neprihvatljiv. Zato sam na sve načine pokušavao „popraviti predlog“, ali rezultata ipak nije bilo.

• Šta ćete dalje preduzeti kako se ne bi obistinile tvrdnje da će ovaj zakon biti završni čin etničkog čišćenja Srba iz Hrvatske?
– Najprije ću temeljito pratiti kakvi će biti podzakonski akti. Ne bude li tu zadovoljavajućih riješenja, ostaje mi da se založim da vlada pokrene inicijativu za izmjene i dopune Zakona. O tome ćemo uskoro imati razgovor s premijerom Sanaderom. Osim toga, SDP je, kao i Helsinški odbor, ovih dana najavio ustavnu tužbu protiv tog zakona.

• Da li biste mogli loše da prođete na majskim lokalnim izborima ako do tada ne bude izmenjen sporni zakon?
– Razmišljamo o svim mogućim varijantama. I o tome, recimo, da vlasnici svoju zemlju nekome fiktivno poklone i na taj način je zaštite. Zašto ne bi mogla i crkva da je čuva, obrađuje, prodaje za nečiji račun ili nekome da u najam? Podsjećam na one odredbe zakona u kojima piše da su državna i crkvena zemljišta zaštićena, i nadam se da se pri tome misli na posjede svih crkvi.

Voli Srbe kad ih nema

• U poslednje vreme najviše vas kritikuju Veljko DŽakula i Ivan Zvonimir čičak. Zašto?
– DŽakula je nezadovoljan time što nikako ne uspjeva da ostvariti svoje velike političke ambicije, pa eto i mene doživljava kao neku smetnju, a čičku najviše smetaju dvije stvari: prvo to što se neprestano zalažem da u Hrvatskoj bude što više Srba i drugo da budu međusobno složni. Za razliku od mene, on najviše voli i tobože pomaže Srbe kad ih je što manje, a najdraži su mu – kad ih nema.

• Kada će biti vraćena zemlja Srbima u zadarskom zaleđu, oteta neposredno posle rata?
– Najduže u sljedeća dva do tri mjeseca. Vlada je, naime, naložila nadležnim ministarstvima da u tom relativno kratkom razdoblju procijene koliko su vlastitih sredstava privremeni korisnici uložili u ta zemljišta i treba li im država za to dati kompenzaciju i koliku. Sam vlasnik zemljišta nema šta da se spori s privremenim korisnikom jer on nije ni dao svoj posjed na korištenje.

• Do sada se vratilo jedva 60.000 Srba?
– Gotovo dramatična situacija jeste sa izbjeglicama koje se i nadalje nalaze u kolektivnim centrima u Srbiji. U tom smislu niko od nas, ni Hrvatska, ni Srbija, a ni UNHCR ne mogu da kažu kako su uradili sve što je trebalo. Jer, 13 godina života u teškim okolnostima je i suviše dug period, zato ću učiniti sve što je u mojoj moći da ovi ljudi budu tretirani kao prioritet.

• Zašto se ćuti o hapšenjima povratnika i skandaloznim suđenjima?
– Takvahapšenja su ipak rjeđa nego ranije. Eto, morao sam da iz pritvora vadim izbjeglog mladića koji je prošloga ljeta došao u Hrvatsku da posjeti djevojku, a pritvoren je zato što se ratnih godina nije odazvao na poziv za mobilizaciju?! S druge strane, imamo neviđeno političko-pravno čudo: situaciju da su optuženici za teške ratne zločine u Osijeku (Glavaš i njegovi) na slobodi jer je njih iz pritvora oslobodio Hrvatski sabor, a OESS zadužen da prati, jedva da je to i zapazio.

Dva pasoša, jedna lična karta

• Može li se dogoditi da Srbi u nekim sredinama izgube vlast jer će na izborima moći da učestvuju samo oni koji imaju u Hrvatskoj prijavljen stalni boravak?
– Pitanje je koliko su glasovi izbjeglica i do sada bili presudni jer znam da su mnogi išli na izbore samo zato da bi se besplatno prevezli do zavičaja i tamo sredili papire. Na same izbore nisu ni izlazili. EU od Hrvatske traži da donese novi zakon kako više niko ne bi imao dva stalna mjesta boravka. Dva pasoša će i dalje svako moći da ima, ali ne i dvije lične karte!

• Uskoro će u Srbiji biti formirana stranka Srba poreklom iz Hrvatske, s namerom da budu konkurenciju SDSS-u?
– Nemam ništa protiv bilo koje korisne inicijative. Želim samo dodati kako rad na povratku izbjeglica nije naročito pogodan prostor za olako skupljanje jeftinih političkih poena nego istinsko crnčenje s brojnim preprekama i neugodnostima. A poslije svega nisam ni toliko naivan da bih vjerovao u mesijanstvo bez pokrića pojedinih ljudi koji sami sebe vole da kite epitetima – „pošteni“, „bogati“, „uspješni“…, implicirajući kako su oni drugi tobože sušta suprotnost.

• Zašto Srbi u Hrvatskoj nemaju svoju RTV?
– Još uvijek se bavimo egzistencijalnim pitanjima izbjeglica i povratnika da dotle nismo stigli. Sada dolazi vrijeme da se i tome posvetimo. Možda bi bilo dobro najprije osnovati regionalne radio stanice, a onda ići i na formiranje elektronskih medija na državnom nivou. Podržao bih ideju karlovačke „Prosvjete“ i Vijeća srpske nacionalne manjineKarlovačke županije o pokretanju incijative za formiranje regionalne radio-stanice srpske nacionalne manjine koja bi uključivala interese cjelokupnog stanovništva s područje Banije, Korduna, Like i Sjeverne Dalmacije sa sjedištem u Karlovcu.