DOBROTVOR IZ NIRNBERGA POSETIO 16-GODIŠNJEG INVALIDA U BRATUNCU, PROGNANIKA S ILIDŽE

Bogoljub Popović iz Nirnberga, ganut pričom o surovoj sudbini 16-godišnjeg nepokretnog Nikole čubrila iz Bratunca, posetio je ovog dečaka i njegovu majku Milomirku i uručio im pomoć od 375 evra.
– Kada sam pročitao tekst u „Vestima“, odmah sam sebi rekao da moram pomoći i makar malo olakšati muke samohranoj majci Milomirki i njenom sinu invalidu. Pozvao sam sve prijatelje, pokazao im tekst sa slikom koji sam iskopira, i zajedno smo skupili 375 evra. Ovde su i imena priložnika – priča Popović i pokazuje isečak iz „Vesti“ s potpisima onih koje je potresla Nikolina sudbina.
Po dolasku u Srbiju, gde provodi godišnji odmor, odmah se uputio i u Republiku Srpsku kako bi Nikoli i njegovoj majci uručio prikupljeni novac. Nakon upoznavanja i prvih razmenjenih reči, između dečaka i njegovog dobrotvora rodila se snažna naklonost.
– Kada ćete ponovo doći kod nas? Hoće li to biti pre sledećeg leta? – sa strepnjom je pitao Nikola u glavi već brojeći dane do sledećeg susreta.

Specijalna želja

Nikola čubrilo bio je uzdržan kada su mu novinari „Vesti“ pre nešto više od mesec dana najavili posetu dobrotvora iz Nemačke i pitali da li želi nešto posebno da mu donese. Saglasio se sa majkom da nije pristojno da poručuje poklone. U razgovoru sa Bogoljubom Popovićem, međutim, bio je mnogo otvoreniji i opušteniji.
– Ja sam i tada rekao da želim mobilni telefon, samo vi niste čuli – rekao je dečak na veliko zadovoljstvo donatora što će mu ispuniti i tu specijalnu želju.

– Doći ću mnogo pre. Već do zime evo mene u Bratuncu. Tada ću ti doneti sobni bicikl da možeš da vežbaš i ojačaš mišiće, pa ćeš me sledećeg leta dočekati na nogama. U Nemačkoj postoji i specijalno ortopedsko pomagalo, koje se koristi kad deca još ne mogu da hodaju, ali se osposobe da stoje – obećava Popović svom štićeniku koji je našao mesto u njegovom srcu i pre ovog prvog susreta.
Dečakova majka i dobrotvor pričali su i o nesreći koja je bila povod da se nađu na starnicama naših novina. Nikola je imao je svega deset meseci kada je ratne 1993.godine, u julu, ostao bez oca Nebojše. Izgoreo je u transporteru, oslobađajući Trnovo.

Onda je stigla i strašna spoznaja – Nikola boluje od cerebralne paralize. Za njom, početkom 1996, i seoba sarajevskih Srba. Milomirka i Nikola morali su da napuste svoj dom na Vrelo Bosne kod Ilidže i preselile su se u Bratunac.
I nakon bezbroj operacija, Nikolino zdravstveno stanje, nažalost, nije se popravilo tako da je zbog invalidnosti morao da napustiti školu. Ceo njegov svet je u malom jednosobnom stanu, jedino njegovo društvo majka.
– Znači, vi ćete ponovo doći i doneti mi sobni bicikl da vežbam?! Baš bih voleo da mogu da napravim bar nekoliko koraka – ponovo pita Nikola, u svom dobrotvoru osetivši ljubav i brigu koja mu je uvek nedostajala i koju nikada nije spoznao. Očinsku ljubav i brigu.