Dijaspori 300 ideja za biznis

Odnedavno, naši ljudi iz matice i inostranstva na jednom mestu mogu pronaći sve informacije i predloge kako da pokrenu posao u Srbiji. Zavisno od toga koliko žele da ulože, mogu se opredeliti za biznis programe od 1000 evra, 10.000, 100.000 evra i više.
U saradnji sa Centrom za investicije iz Zagreba, beogradski Institut za mala i srednja preduzeća (MSP) sastavio je i objavio oko 300 raznovrsnih biznis programa i planova, u okviru međunarodnog projekta „Menadžment i preduzetništvo u zemljama u tranziciji“.
– Biznis programi za razvoj malih i srednjih preduzeća namenjeni su budućim preduzetnicima iz dijaspore, jer su njihove finansijske mogućnosti veće, kao i radnicima koji su izgubili radna mesta, a dobili otpremnine – kaže za „Vesti“ Edita Kastratović, direktor Instituta MSP.

Profitabilne paprike

Najjeftniji predloženi biznis je gajenje paprika u plasteniku. Za to je potrebno samo 1.000 evra, 100 kvm prostora i dva člana domaćinstva. Period izvršenja je 30 dana, a rok u kome se kapital vraća jeste plasman i naplata četvrte berbe. Godišnja bruto dobit od ovog malog preduzeća je 750 evra. Najprofitabilniji je uzgoj određenih sorti paprika, a tzv. kritični elementi su izbor sorte paprika, proces gajenja i veličina plastenika.

Biznis planovi daju i predloge kako da se poslovna ideja osmisli, realizuje i održi kao uspešan posao na tržištu. Programi su vezani za delatnosti iz prehrambene, hemijske, tekstilne, kožarske, drvne, metalske i građevinske proizvodnje, zanatstva, saobraćajnih i trgovačkih usluga, turizma, ugostiteljstva, rekreacije, sporta… Na primer, malo je poznato da pojedine srbijanske opštine naprosto vape za proizvodnjom dečije odeće ili uzgojem mladog krompira, a isplati se i otvaranje prevodilačkih centara.
– Preduzetnici se opredeljuju za neko malo ili srednje preduzeće najpre prema svojim željama, ali se često dešava da koriste i našu stručnu pomoć. Svi programi se mogu prilagoditi pojedinačnim mogućnostima u vezi sa lokacijom, prostorom, organizacijom rada, finansijama – ističe Kastratović.

Nameštaj, ali stilski

Najskuplje investicije su radionica stilskog nameštaja sa prodajnim salonom, za koju je potrebno uložiti 201.000 evra, i klanica tovljenih pilića sa 242.000 evra. Obe delatnosti godišnje mogu doneti prihod od 350.000 do 400.000 evra, a sličan im je i rok povratka kapitala – 1 godina i 7 meseci. Razlika je jedino u poslovnom ambijentu. Za radionicu nameštaja pored 300 kvm prostora za rad i skladištenje potreban je i izložbeno- kancelarijski objekat u gradu, od oko 120 kvm i 13 kvalifikovanih radnika, dok je za farmu pilića dovoljno imanje na selu od oko 500 kvm, zatvoreni objekat od 300 kvm, i samo jedan kvalifikovani radnik. Ostalo su „fizikalci“.

Institut MSP je konsultant Agencije za privatizaciju Vlade Srbije, a sarađuje i sa Ministarstvom za trgovinu, turizam i usluge, privrednim komorama Srbije i Vojvodine, Udruženjem industrijalaca i preduzetnika SCG, ali i Kosova, brojnim opštinama i nevladinim organizacijama. NJihove programe finansijski su podržale domaće i inostrane banke i preduzeća, kao što su Folksbanka, OWZ BBajern iz Minhena, Gete Institut, Društvo Karl Duizburg, Rajnland Brandeburg Berlin, SIT LJubljana… Institut je i u stalnom kontaktu sa mnogim ljudima iz dijaspore koji žele da žive i rade u Srbiji.
Kako saznajemo, povratnike najviše interesuju pitanja vezana za pravnu regulativu, poresku i spoljnotrgovinsku politiku, finansiranje, ali i kakve su podsticajne mere za razvoj malih i srednjih preduzeća.

Primamljive praonice veša

Među izuzetno primamljivim, a novim poslovima kakvi u Srbiji još nisu razvijeni jeste i radnja za ekspresno pranje veša. Za to je potrebno samo 12.820 evra početnog kapitala, u koji ulazi i iznajmljivanje 40 kvm poslovnog prostora i početne plate za 2 (priučena) radnika. Uloženi novac se vraća u prvom tromesečju druge godine poslovanja, a godišnja bruto dobit je oko 100.000 evra. Da bi se svi ovi uslovi ispunili, preporučuje se da se perionica otvori u urbanom naselju, sa više od 50.000 stanovnika, pretežno samaca, a na zaradu utiče i uspešnost promocije. U ovom programu se mogu zaposliti i invalidi.

– Da bi se taj razvoj ubrzao, neophodna je jednostavnija procedura kod osnivanja i poslovanja. Moraju se obezbediti i mogućnosti izvoza i zajedničkih ulaganja stranih i domaćih preduzeća. Nedostaju i povoljniji bankovni krediti i poreske olakšice – kaže Kastratović.
Drugim rečima, ideja ima, ima i saradnika, a na državi je da preduzme sledeći korak.

Krompir za Evropu

Gajenje ranog krompira je posao za samo jednog čoveka, uz povremenu pomoć porodice ili najamnih radnika. Posle uloženih 4.500 evra i prvog roda, na ovaj način se može zaraditi oko 9.000 evra. Pošto je reč o uzgoju pod folijom, bez posebnih troškova, kritične elemente posla predstavljaju izbor sorti semena, kvalitet zemljišta i agrotehničke mere, tržišne cene, ali i – znanje poljoprivrednika. Ipak, gajenje krompira pod folijom u razvijenim zemljama Evrope ocenjeno je kao izuzetno dobar poslovni potez, jer nema korova, plodovi su čistiji i ujednačeni, a pošto se time postiže i bolja cena na tržištu, rod se izuzetno lako prodaje.

Strani jezici ulaznica u svet

Posebnu preporuku međunarodnih saradnika Instituta MPS je dobilo otvaranje centara za prevođenje, budući da se većina zemalja u tranziciji potpuno otvara prema svetu. Takav centar nudi usluge prevođenja sa svih svetskih jezika i obrnuto, usluge simultanog prevođenja, sudskog tumačenja i prepisa i overe različitih dokumenata. Pošto su korisnici centra uglavnom preduzeća i organi državne uprave i pravosuđa, ovaj posao je „smešten“ isključivo u najveće urbane sredine.
Za ovaj vid preduzetništva potrebno je uložiti oko 13.500 evra, od kojih najviše odlazi na zakup prostora veličine manjeg stana, kompjutersku opremu i nameštaj. Posao se može razviti već za tri meseca, sa najmanje pet profesora jezika i jednim administratorom. Kapital se vraća već za šest meseci, a godišnja dobit je 73.000 evra.

Sigurno obučena deca

Nova odeća za decu mora da odgovara svetskim merilima u zaštiti dece u školi i u saobraćaju, ali i da prati modne trendove. U Srbiji su ovakvi proizvođači malobrojni, pa im je i roba izuzetno skupa. Zato biznis plan za proizvodnju dečje odeće daje uputstvo kako da se sa relativno malo ulaganja (oko 50.000 evra) napravi i proda jednostavna odeća koja se lako održava.
Zaštitna odeća za decu sastoji se od jakne i pantalona, izrađenih od nepromočive tkanine, u kombinacijama jarkih boja, kako bi bila uočljiva u saobraćaju, a deci privlačna zbog veselih crtanih likova. Za proizvodnju je dovoljan prostor od 70 kvadrata i šest kvalifikovanih radnika, a uloženi kapital se vraća posle 16 meseci. Na ovaj način se godišnje može zaraditi skoro 150.000 evra, ali rizik u poslovanju predstavljaju kvalitet i cene sirovina.