Dijaspora uz kauciju

S vremena na vreme, u Srbiji se govori o novom suštinskom zaokretu prema rasejanju

Kad god posetim ,,stari kraj, saznam o novom, velikom iskoraku u približavanju matice i iseljeništva. Saznanja, dakle, stičem gde stižem, a ne odakle dolazim. Za vreme julskog zasedanja Druge skupštine dijaspore saznajem da je nova vlada i novo ministarstvo dijaspore samo za tri godine prekinulo poluvekovnu pogrešnu politiku prema iseljeništvu.

Postoji jedan logički imperativ – istina se može svesti na slaganje iskaza i stanja stvari. Lično mislim da je stanje stvari sada malo manje loše nego pre 25 godina, kada su iseljenici kapom i šakom davali zajam za obnovu Srbije.

Uporedimo i političke iskaze uoči i za vreme četvorodnevnog održavanja Druge skupštine (počela 6. jula 2011) i Drugog sabora dijaspore (održan 19. jula 1999). Drugi sabor otvorio je Slobodan Milošević u Centru Sava, kojem je prisustvovalo 250 delegata iz svih krajeva sveta. Na tom objediniteljskom saboru Milošević je između ostalog rekao: Danas je Jugoslavija sa najvišom, daleko najvišom stopom rasta u Evropi… Širite istinu o Jugoslaviji, ali ne samo među četiri miliona iseljenika i njihovih potomaka. Zahvalio se iseljeništvu na iskrenoj podršci. Najavio je i naredne ciljeve: sloboda, nezavisnost, okončanje okupacije Kosova…(RTS, 19. jula 1999).

Drugu skupštinu otvorio je Mirko Cvetković (Boris Tadić bio u državnoj poseti Sarajevu). Predsednik vlade, između ostalog, rekao je da sa četiri miliona Srba u rasejanju treba unaprediti ekonomsku, kulturnu i političku saradnju… Vi ste naši ambasadori u promociji ekonomskih potencijala Srbije. A dan uoči zasedanja skupštine izjavio je da će Srbija u ovoj i idućoj godini biti regionalni lider po stopi privrednog rasta.

U TV emisiji (2. juna: Subotom sa dijasporom), Srđan Srećković, ministar dijaspore i vera izjavio je da su vidljivi postignuti rezultati u prethodne tri godine; napravljen je suštinski zaokret prema rasejanju koji je više od pola veka bio pogrešan. Apelovao je na dijasporu da kupuje srpske proizvode, čime se podiže nacionalna svest. Promovisao je trgovački patriotizam.

Ali vratimo se Skupštini dijaspore. Prisustvovalo joj je 45 delegata iz svih krajeva sveta. Ponuđena im je lista za ulaganja u mnogim opštinama, projekti ne da bi iseljenici davali nego i zarađivali, a rečeno je i da će pojednostaviti papirologiju. Upravo zbog ulaganja i ,,papirologije od prošle godine čekam da me primi ministar za dijasporu. Sad nema potrebe, jer ono što je pre neki dan u Rakovici rekao gradonačelnik Beograda Dragan đilas suština je saradnje sa iseljenicima. ,,U Srbiji je najveći patriotski čin kad neko dođe i zaposli naše ljude, da im normalne plate i počne da izvozi odavde.

Hteo sam ministru da ukažem na jedan primer gde se sa malo postiže puno. Naš vrsni elektroinženjer, završio studije u SAD, odbio je ponudu da bude asistent na fakultetu u Milvokiju, pa je tamošnji dekan preporučio onome ko je zainteresovan da ga primi, ,,jer takvog studenta nisu imali u poslednjih 20 godina. Taj naš vrsni elektroinženjer je onda krenuo u mali biznis i kasnije dobio prestižno priznanje države Viskonsin (,,Nokdaun). U Beogradu je formirao filijalu svoje američke firme, ali se prethodno ,,papirologija otegla na nekoliko meseci. Još tada, pre desetak godina, morao je položiti kauciju od 5.000 dolara da bi otvorio ,,filijalu, a svi troškovi za legalizaciju posla u Milvokiju koštali su ga – 30 centi. U beogradskoj filijali svake godine je zapošljavao jednog-dva inženjera i, kako kaže Dragan đilas, dao im je normalne plate.

Sada je ,,papirologija i u Srbiji pojednostavljena, ali verovatno ne dovoljno.

A što se tiče moje molbe za prijem, bio sam srećan što je gospodin Srećković bio toliko zauzet da me nije mogao primiti ni ove ni prošle godine. Uvek mi je ponuđena alternativa, a ja je, istina, nisam prihvatao. Ne ljutim se ako su me u ministarstvu doživeli kao nasrtljivca koji, poput balkanskog nasilnika na besnom doratu, hoće da uđe u Sikstinsku kapelu.

*Novinar i publicista u Milvokiju, bivši novinar i urednik u sarajevskom Oslobođenju, glavni urednik podgoričke ,,Pobjede, direktor Radio Jugoslavije, smenjen 1998.