Da se ne zaboravi borba za otadzbinu

Pokret srpskih cetnika Južne Australije, na tradicionalnom pikniku održanom na igralištu Beograda, obeležio je 68- godišnjicu mucke smrti kralja Aleksandra I KKaradordevica i 81-godišnjicu smrti kralja Petra I KKardordevica.
Stotinak clanova i simpatizera provelo je nedelju evocirajuci uspomene, ali i verujuci da ce posle promena u otadžbini, sve cetnicke organizacije u zemlji i širom sveta raditi na istom zadatku, ne dozvoliti da njihova borba za slobodu srpskog naroda, ikada više bude izjednacena sa zlocinom.
Predsednik Pokreta, Dušan Stojsavljevic, borac prve cete, druge brigade, prvog lickog korpusa, pod komandom vojvode Momcila đujica, teško je ranjavan u svojem rodnom Velikom Popinu, cije posledice oseca i danas, kaže za „Vesti“:

– Radostan sam šta sada znam i vidim da se nismo borili uzalud. Celo moje selo, preko stotinu Stojsavljevica pristupilo je cetnicima za odbranu od ustaške aveti. Cetnici se danas slave i u otadžbini, a ovde nam je cilj, da se naša borba, naša teška mladost i progon iz rodnih kuca, nikada ne zaboravi.
Dako Trifunovic, bio je aktivista Pokreta godinama, a ovde je došao iz rodne Dalmacije.
– Srce mi je puno kad vidim da na našem pikniku ima i mladih, jer bez obzira na sve, na mladima svet ostaje. Obeležavanje mucenicke smrti kralja Aleksandra, naša je tradicija, njegovi ubice, prethodnici zlocinaca nad Srbima u Drugom svetskom ratu i u ovom poslednjem u agresiji na Srpsku krajinu, nisu uspeli, dok je Srba bice i cetnika – porucuje Trifunovic.

Iako, kao i ostali u poodmaklim godinama, Mico Duvnjak, jedini preostali živi borac Duvnjakovog bataljona komandanta Drenovca, koji je ratovao od Livna do Banje Luke, uz redovan posao svakodnevno je u kontaktu sa svojim prijateljima. Iako, kaže da je smrcu vojvode đujica, došlo do izvesnog zahladivanja odnosa medu cetnickim organizacijama iz drugih zemalja.
– Ne damo se, i na ovom pikniku vidim puno omladine, nadam se da ce se ukljuciti i pomoci nam da se tradicija ne prekine, jer na cetnike treba da smo svi ponosni – kaže Mico Duvnjak.