9. mart 15 godina posle

9. mart 15 godina posle
Pre petnaest godina u Beogradu su održane demonstracije za koje se smatra da su prvi put ozbiljno uzdrmale režim Slobodana Miloševića.

Godišnjicu devetomartovskih demonstracija danas je na Trgu Republike obeležio Srpski pokret obnove, koji je bio na čelu tih demonstracija, i članovi te stranke koji su se izdvojili iz nje i osnovali novu partiju, Srpski demokratski pokret obnove.

Predsednik SPO-a, Vuk Drašković, i funkcioneri te stranke u podne su se okupili na Trgu Republike, koji od 9. marta 1991. i događaja na taj dan nosi i nezvanični naziv Trg slobode.

Drašković je na skupu, pred oko 500 pristalica, rekao da se „manjinska, goloruka Srbija“ 9. marta 1991. suprotstavila Miloševiću, njegovoj vojsci, policiji i „većinskom mišljenju ljudi u Srbiji koji su tada dresirano podržavali diktatora i njegov poredak laži, mržnje i zla“.

Lider Srpskog pokreta obnove izjavio je da su „ešaloni i falange“ Slobodana Miloševića danas u nadiranju, i da je potreban „novi 9. mart“ kako bi im se suprotstavilo.

Pošto se većina pristalica SPO razišla sa Trga Republike, godišnjicu devetomartovskih demonstracija je na istom mestu obeležio i Srpski demokratski pokret obnove. Lider te stranke Vojislav Mihailović je pred oko 30 pristalica rekao da niko nema pravo da prisvaja 9. mart, jer bi to trebalo da bude dan svih onih koji su se u Srbiji borili za demokratiju.

9. marta 1991. u višečasovnom okršaju policije i demonstranata u centru Beograda poginuli su učenik Branivoje Milinović i policajac Nedeljko Kosović, a povređena su 203 demonstranta. Na demonstracijama su učestvovale desetine hiljada građana. Posle okršaja u centru grada, Predsedništvo SFRJ odlučilo je da oklopne jedinice JNA izađu na beogradske ulice.

Protest je sazvao Srpski pokret obnove, a priključile su mu se i ostale opozicione partije. Traženo je da tadašnji direktor državne televizije Dušan Mitević i urednici Slavko Budihna, Predrag Vitas, Ivan Krivec i Sergej Šestakov podnesu ostavke. Skup je sazvan pod nazivom „Miting protiv petokrake“ i tada se protestovalo zbog uređivačke politike države Radio-televizije Beograd, koja je prvi put nazvana TV Bastiljom. Policija je bacanjem velike količine suzavca i vodenim topovima pokušala da rastera demonstrante sa Trga Republike, a potom su počeli sukobi građana i policije, koji su se proširili na širi centar grada. Lider SPO-a Vuk Drašković i tadašnji potpredsednik njegove partije Jovan Marjanović uhapšeni su posle demonstracija.

Povod za sazivanje protesta bio je komentar na državnoj televiziji 16. februara u kom je Slavko Budihna optužio SPO da je produžena ruka hrvatskog režima, za koji je rečeno da je ustaški.

Dan posle na Terazijskom platou, takođe u centru Beograda, okupilo se na hiljade studenata, koji su pored ostavki čelnika državne televizije tražili i ostavku ministra policije Radmila Bogdanovića i oslobađanje uhapšenih opozicionih lidera. Skupština Srbije je ubrzo usvojila ostavke rukovodećih ličnosti RTV Beograd, a usvojena je i ostavka ministra unutrašnjih poslova Srbije Radmila Bogdanovića.

Opozicione partije predvođene SPO-om organizovale su godišnjicu velikih demonstracija i 9. marta 1992, na platou kod hrama Svetog Save, gde se okupilo oko 50.000 građana, uprkos propagandi u državnim medijima da skup neće biti bezbedan. Naredne tri godine 9. mart obeležavao je samo SPO-a tako što je lider stranke Vuk Drašković u prisustvu svojih pristalica palio sveće na Trgu Republike i na mestima gde su poginuli demonstrant i policajac.

Na mitingu na Trgu Republike 9. marta 1996. pred nekoliko desetina hiljada građana, lideri SPO-a, Građanskog saveza Srbije i Demokratske stranke Vuk Drašković, Vesna Pešić i Zoran đinđić promovisali su koaliciju Zajedno za savezne i lokalne izbore 1996.

Intenzivna istraga o pogibijama 9. marta

Generalni inspektor MUP-a Srbije, Vladimir Božović, izjavio je da Generalni inspektorat sprovodi intenzivnu istragu o pogibiji učenika Branivoja Milinovića i policajca Nedeljka Kosovića u demonstracijama 9. marta 1991. godine i o drugim nerazjašnjenim ubistvima u poslednjih 15 godina.

“To je konkretno jedinica iz Požarevca koja je dovedena na zahtev tadašnjih rukovodilaca beogradskog SUP-a i štaba koji je tu postupao. Ja se nadam da ćemo za jedno mesec dana imati okvirno pri kraju tu istragu i da ćemo moći saopštiti mnogo detalja o kompletnoj istrazi ne samo 9. marta, već i kasnije tokom 1993. kao što su: pogibija policajca Nikolića, hapšenje i prebijanje Vuka i Danice Drašković, pogibija demonstranta, građanina Starčevića i kasniji događaji koji su bili”, izjavio je Božović.

KOMENTARI POSETILACA SAJTA B92 net

..bolje da se od sada taj datum vise ne spominje, bezvredan je kao kineska nova, a krvnici iz tih dana postadose ministri, predsednici vlada…
(srbomrzac sa terazija, 9. mart 2006 07:51)


Pre 15 godina sam bio mlad, pun entuzijazma, neopterecen predrasudama, zeljan sveta, saznanja. Bio sam pun inicijative. Nisam bio sam.
Posle 15 godina jos uvek radim isti posao. Tokom onih strasnih Radikalsko Socijalistickih devedesetih godina pola moje generacije je otislo napolje, i bez obzira sta pricaju nisu srecni a, mi koji smo ostali sastavljamo kraj sa krajem radeci mnogo vise nego pre te 1990.
Na drugoj strani rodoljupcijma nikad bolje. Kokodacu preko televizije gluposti koje su kokodakali i 1991., sepureci se u lepim odelima . Njihovim prilepcima takozvanim Tajkunima ( jer jajara nije isto sto i tajkun) takodje nikad bolje. Gladam ih kako onako trbusasti i procelavi izvode meloletne devojcice na splavove kojima sigurno prija drusto ove divne gospode.
Delta Holding mi kontrolise sve sfere zivota, pa me jako cudi da za biznismena kalibra Miskovica nisam cuo jos mnogo pre tog devetog marta.
(Srba, 9. mart 2006 08:14)


Hvala sto se neko setio 9. marta 1991. To su bile prve antikomunisticke demonstracije u Beogradu i Srbiji, posle pola veka strahovite diktature i partijskog jednoumlja. Takodje hvala i sto se neko setio Vuka Draskovica i SPO, koji su se mnogo zrtvovali za demokratsku Srbiju koju danas imamo, u tranziciji, i koju tek treba da sagradimo. Najvise zrtava Milosevicevog rezima, najvise progona, blacenja, pendreka, suzavca, sati provedenih u zatvoru pretrpeli su lider i clanovi SPO, zatim Otpor i naravno DS koja je podnela jako veliku zrtvu jer je ubijen premijer Srbije iz njenih redova. Licno mi je zao sto je stranka mog odrastanja, SPO, pala na tako niske grane. Ali, valjda je to tako. Stranke dodju i prodju, lideri budu i odu, ali mislim da je svakako 9. mart jedan od onih pokretackih dogadjaja novije srpske istorije, kao sto je i 5. oktobar 2000. Sve to je bio uvod u demokratske promene i tranziciju, koje ne bi bilo, da nije bilo tih dogadjaja.

Upucujem zahvalnost gospodinu Draskovicu i SPO-u, ali i zal sto gospodin Zoran Djindjic vise nije ziv, pa da cela tadasnja opozicija zajedno obelezi 9. mart, datum kada je srpski narod u Srbiji poceo da razmislja anti-komunisticki.
(acko, 9. mart 2006 08:17)


Prvi od hiljadu pokusaja da srpski Iznogud crnogorskog porekla postane kalif umesto kalifa. Kalif je svo vreme vladanja bio mnogo mocan pa je Iznogud ne mogavsi da svrgne kalifa, na kraju mu se pridruzio i postao kalifovo mezimce. Kalifa smo svrgnuli i konacno se Iznogud zakalifovao.
nastavice se…
(Drasko Vukovic, 9. mart 2006 08:22)


Tog 9.marta sam bio u Begoradu i ponosim se zboog toga, bio je to prvi veliki udarac zlocinackom rezimu S.Milosevica.
Nije mi jasno, sta tamo traze V.Mihajlovic i V.Stevanovic, kada uopste nisu ucestvovali u tim demostracijama i postali su clanovi SPO, tek par godina kasnije, svasta.
(Maksim-Kragujevac, 9. mart 2006 08:34)


Nikada, ni kada smo najmalodusniji, ne smemo zaboraviti na koga je Zlikovac prvo izveo svoje JNA sluge, ko mu se i gde prvi otvoreno suprotstavio.
To je, dakle, bilo PRE svih ovdasnjih ratova i naseg potonuca. Ili bolje receno udavljenja, jer je njemu i njegovim janicarima, posle 09.03. najvaznije bilo da unize i uniste Beograd i ostatke urbanog po drugim ‘srpskim’ gradovima, i tako obezbede svoju vlast i mentalni sklop, a sve ostalo, cak i hiljade pobijenih, bila je samo krvava kulisa.
(Anton Skrbnik, 9. mart 2006 08:50)


Uh, najezih se! Da sam u BG-u ladno bih otisao na Trg.
(Miting, 9. mart 2006 08:56)


Petnaest godina je proslo od 9 marta..mislim da su to bileprve velike demonstracije u Srbiji posle 1945 godine ..datum je vredan za obelezavanje ali mora se priznati da studenti nisu izasli 1o marta u noc ko zna kako bi se sve zavrsilo..9 marta uvece u malim mestima svi koji su bili sumnjivi bili su privodjeni u policiju 1o ujutru bio je muk u Srbiji.. na ulucama Beograda bili su tenkovi pa ipak studenti su uvece krenuli i uspeli da oslobode vuka i ostale iz zatvora… mnogo zameram vlastima Beograda a i 1997 SPO je bio na vlasti medto na kome je poginuo mladi Branivoje Milinovic nije ni do danas obelezeno bar koliko ja znam jer kad god dodjem pogledam kod londona i ne vidim nikakvo obelezje.
(milica andrejevic, 9. mart 2006 09:03)


Jos uvek mi je u nozdrvama miris suzavca, a u usima zvuk kamiona sa vodenim topovima.
Uvek kada se setim tog dana, krenu mi suze. Isto kao i 12. marta 2003.
I jedan i drugi dan su bili teski udarci za Srbiju, i pobeda zlog nad dobrim.
9. marta propustili smo sansu da ne odemo na dno, a 12. marta da izronimo sa dna.

G. Bozovic je skoro izjavio da je obnovljena istraga oko smrti ucenika Milinovica i policajca Kosovica. Nista ih nece vratiti medju nas, ali ipak mislim da je od ogromne veznosti da se ta ubistva rasvetle i pocinioci kazne.

Za kraj, pozdrav svim saborcima. Neka je slava svima od njih koji vise nisu sa nama.
(DZoni, 9. mart 2006 09:38)


Danas je i u Novom Sadu u 17h zakazan protest i skup, celokupne opozicije Novog Sada. Ne mogu da se setim tacno naziva ovog skupa, ali ce biti clanovi LSV, SPO, DS… Bio sam ucesnik martovskih dogadjaja, i iskren da budem, uzeleo sam se setnje i protestovanja. A mislim da je krajnje vreme da i taj 6. oktobar pocne da stize 😉

Smrt Fasizmu, Dole Radikali!
(Vojvodjanin, 9. mart 2006 09:48)


Sa nepunih 30 godina, tek ozenjen, sin nam je imao 10 meseci, tog 9-og marta sam zajedno sa suprugom odlucio da odem iz zemlje, destinacija – bilo gde samo ne ovde.
Krv je mirisala u vazduhu, stono rece Balasevic – Gospod je barut namirisao, pa odma zbrisao za oblake…
Jos uvek sam daleko od Beograda, bez namere da se vratim, iako je Geda na sigurnom, Gedin duh je jos uvek medju Srbima, a ima i malih Gedicica, na svakom koraku.
Tuzno secanje na dobra stara vremena, ciji je oficijelni kraj objavio 9. mart 1991.
(Zoran – Johanezburg, 9. mart 2006 09:53)


Da, covek se najezi nekad od uspomena. Hladno prijateljsko tusiranje od strane nasih plavih, prihvat zaledjenih od strane knjizara u Knezu… A ko je ostao u gradu i uvece, uvestvovao je u svojevrsnom lovu (u ulozi divljaci, naravno). Ne znam da li je prava municija koriscena, ali znam da su pendreci debelo radili. Srecnici koji su nosili kineske perjane jakne (najbolje amortizuju) najbolje su i prosli.
Zatim sledi privod na informativni razgovor kod direktora skole (!). Zaista se tesko zaboravlja taj blago tupi izraz coveka koji ne moze da veruje da jedan odlican ucenik ucestvuje na necem tako primitvnom – zaboga, sta ti imas da se bunis kao srednjoskolac, cuti, uci i pokrij se usima.
Da li je vredelo? Ne znam. Od necega se mora poceti, kazu. Ipak, 15 godina posle – nisam vise u Srbiji. Jednostavno nisam vise imao strpljenja. Bavim se naukom tamo gde niko od lokalnih to nece, opet za standard kakav bih u Srbiji samo mogao da sanjam. Nista nikad nije crno-belo.
(Zoran, 9. mart 2006 09:59)


Danas, 15 godina posle, moramo se setiti i zahvaliti ljudima koji su tog dana, zarad svih nas, pretrpeli batinanje, maltretiranje, ponižavanje, koji su žigosani kao vandali, izgrednici, ‘ustaše’… Njihova hrabrost i žrtva uvek nam mora biti na umu kada pomislimo ili izgovorimo da više nemamo snage da se borimo za bolju, lepšu, pravedniju, pametniju Srbiju. Zbog toga ću ja danas u 12 biti na Trgu Slobode. Vidimo se.
(TadićAleksandar, 9. mart 2006 10:41)


Sa ove vremenske distance, shvatam gresku koju sam napravio tog 9. marta u BG.
Dok je Tudjman govorio u Hrvatskoj „Demokratija DA, ali POSLE nezavisnosti“, ja sam Jursao na rezim SM.
Tako smo i prosli.
(Mile, 9. mart 2006 10:42)


A gde su tada bili ostali koji su jako propatili pod režimom SM i koji su se samo protiv njega borili, a nikako protiv Srba, policije … Nije nego.
(dule, 9. mart 2006 10:44)


Istorijska je zabluda, da je 9. mart 1991 uzdrmao rezim SM-a. Naprotiv, demostracije su bile povod za izlazak vojske iz kasarni. Milosevic nije nikada bio jaci nego nakon tih demostracija. Demostracije su isle u pogresnom provcu, protiv necega sto je Milosevic vec bio eliminisao: komunistickog rezima.
(Zvezdan Sataric, 9. mart 2006 11:03)


Tog 9. marta sam imao 19 godina i niko me nije mogao zaustaviti da ne prisustvujem tim demonstracijama (jos sam bio srednjoskolac). Sutradan smo izveli maturantsku godinu X gimnazije na Terazije. Godine posle toga obelezile su mnoge demonstracije i ja i dalje nisam propustao priliku da vise nego aktivno ucestvujem. Vreme studija obelezili su studentski protesti, koje sam pravio i pohodio. Sve vreme cela ideja za mene nije bila povodjenje za liderima, vec najromanticnija borba koju covek tih godina moze uopste voditi – borba za Slobodu sa velikim „S“! Godine koje nam je, u jednom pogledu, pojeo olos, iste te godine su me i formirale ovakvog kakav sam sada.

Kada smo 5. oktobra 2000. najzad izborili pravo da se osecamo kao Slobodni ljudi, znao sam da je vreme mog „politickog“ angazovanja proslo i da je sada trenutak da se bavim svojom profesijom. Danas, verovatno sam nekarakteristican – nisam gubitnik tranzicije, volim svoj posao i vise nego ikad smatram da od Srbije mozemo i moramo (jer dugujemo to svojoj nerodjenoj deci) da napravimo uredjeno i fer drustvo.

Za mene je sve pocelo 9. marta – skoro da sam siguran da sam bas tog jutra izabrao svoj put. Iako nekome beznacajan, ovo je bio jedan od najznacajnijih datuma MOG zivota… Idem sada da prosetam do Trga, ne da vidim Vuka Draskovica, vec da posetim sopstvene uspomene.
(St., 9. mart 2006 11:09)


Na danasnji dan na uglu Milosa Velikog i Ulice Srpskih Valdara, pucnjem iz pistolja, usmrcen je Branko Milinovic, on i ostali mladici pokusali su da sprece hiljade drugih smrti koje su usledile tokom krvavih ratova koje su vodili Milosevic i njegov caus Seselj…policajac koji je usmrtio Branka nikad nije kaznjen niti propisno individualizovan… treba izgraditi spomenik Branku da se svi secaju da je jedan veliki deo Srbije rekao odlucno ne ratu
(Srdjan, 9. mart 2006 11:09)


Zar to nije bio prvi skup gdje se deralo „HOCEMO ORUZJE!“??
Zar Draskovic nije bio najveci, ali bas najveci nacionalista i monarhista u to doba?
Sta li ga dovelo do toga kroz godine, da udje u koaliciju sa Milosevicem?
Izgleda da su Srbijanci najzaboravniji narod na balkanu i da se sjete onoga cega zele da se sjete i da zaboravljaju ono sto im nepase u tu u svojoj masti stvorenu sliku.
Te demonstracije su bile protiv komunizma, za nacionalizam, monarhiju i rat.
Samo da „nostalgicare“ malo podsjetim 🙂
(donkizele, 9. mart 2006 11:32)


Dzaba smo krecili. Sjasi Kurta da uzjase Murta. S tom razlikom, sto sad jasu i Kurta i Murta.
(Marko ex-NS, 9. mart 2006 11:36)


Svaka čast za SPO , i nikad neću zaboraviti taj dan i voleo bi opet da dobijem batine, ali da nema „crvene demokratije“. Nadam se ujedinjenju SPO-a i LDP-a !!!
(*bane*, 9. mart 2006 11:37)


Vec 15 godina kad god cujem ovu pesmu setim se 9.marta i pokojnog Brane. Na demonstracijama je ova pesma koliko se secam pustena njemu u secanje(bila mu je omiljena). I kad god prelecem Tailand obuzme me neka jeza jer setim se njega i onog suzavca i pucnjave u K.Milosha i onog sablasnog jutra kad smo izgubili slobodu….
ako moze Brani u secanje:

„When it’s summer in siam
And the moon is full of rainbows
When it’s summer in siam
And we go through many changes
When it’s summer in siam
Then all I really know
Is that I truly am
In the summer in siam“
(Kajmakcalan, 9. mart 2006 11:40)


Kao da je bilo jucer sjecam se tog 9 marta, kosave, suzavca, policijskih kola.Na zalost taj datum se povezuje sa SPO i Vukom Draskovicem, sto je tragicno.
Demonstranti nisu nosili zastave, jednostavno su dosli da se izbore za neku drugu Srbiju, vise demokartsku, vise proevropske, Srbije koja ce postovati svoju tradiciju i istoriju ali ici i zivjeti sa savremenim vremenom, koja ce umjesto konfrontavcije izabrati dijalog i postovanje u razlikama. Na zalost ta Srbija je porazena od surove sile.Taj dan 9 mart ce se pamtiti kao pocetak surovog i iracionalnog rata na prostoru bivse Jugolsavije. Od svega je najvaznije napomenuti da je birokratizovana, komunisticka i dobro placena bivsa JNA izasla na potpuno prazne beogradske ulice, kada vise nije bilo demonstranata, kada je kosava rastjerala suzavac. JNA je toga dana pocela da se ponasa iracionalno, pokusala je da zadrzi neodrzivo. To su na kraju platili mnogi gradovi i mnogi nevini zivoti. Na zalost vecina od ljudi koji su toga dana bili na Trgu Republike danas su rasuti po svijetu, zale za svojom mladoscu, zale za sudbinom svoga naroda. Najveca je hrabrost u zivotu nikada se ne predati, ma koliko god bilo tesko, ma gdje god se nalazili, borba za neku drugu Srbiju koja je otpocela toga dana mora se nastaviti, kad tad ce Srbija doci tamo gdje joj je mjesto.
(dra343@yahoo.com, 9. mart 2006 11:40)


To nam je bila sansa koju smo propustili. Da smo tada bili odlucniji, mnogo bi srecnije sada bilo u Srbiji. To Vuku nikada necu oprostiti. Zbog svega toga sam sada daleko na “prvremenom radu u inostranstvu“. Verujem u buducnost, pa se nadam da ce novi mladi biti hrabriji i pametniji. Zao mi je sto danas necu biti na trgu. Ja sam svoju srecu nasao na drugom mestu, a oni koji svoju traze u Srbiji, neka razmisle “sta im je raditi“.
(Zoran, 9. mart 2006 11:44)


Toga dana smo pokusali da sprecimo rat, smrt, siromastvo, primitivizam… Slava i havala svima koji su od tog 9.3.1991. pa do 12.3.2003. dali svoje zivote za boju i lepsu Srbiju!I ovu priliku bi trebalo iskoristiti da se demokratske snage ponovo ujedine oko jednog cilja- NORMALNOG ZIVOTA koji smo posle svega sto nam se izdesavalo zasluzili. Zaboravite licne animozitete gospodo politicari, omogucite makar buducim narastajima da zive u boljoj i lepsoj SRBIJI!
Z A J E D N O!!!!
(Vladimir, 9. mart 2006 11:49)


Po komentarima se vidi koliko je tu bilo razlicitih svetova na jednom mestu – i antiomunisti i komunisti, i pismeni i nepismeni, i beogradjani i gosti izdaleka, i tolerantni ljudi i srpski nacionalisti, i pacifisti i pripadnici Drakoviceve pravojne fomracije… Upravo zbog toga sto nije postojao zajednicki imenitelj za rusenje Milosevica, ovaj je opsao toliko dugo.
(Komunista, 9. mart 2006 11:59)


Nisam ni “SPS-ovka”, niti gajim bilo kakve simpatije prema tadasnjem režimu, čak naprotiv. Sećam se i ja tog dana, i ne donosi mi nikakve simpmatije. Vuk Drašković mi je od uvek bio odbojan. Jednostavno ga ne smatram dobrim čovekom. Sećam se kako je sedeo na tako poznatoj terasi i urlao sa nje, kao da ga je u tom trenutku obuzelo neko frenetično ludilo. Onako neurednog izgleda, nikako mi nije odavao utisak političara koga će svet da prihvati. E, danas je taj Vuk pristojno ošišan, brada mu je uredna, ali džaba, kada “duva u istu tikvu” sa Slobinim istomišljenicima.
(Vesna, 9. mart 2006 11:59)


Ovih 15 godina nije baceno uzalud samo ako se izvuku pouke iz svega sto se desavalo…Prva i osnovna se nazire… ako se posmatra u svetlu poslednje zajednicke odluke Predsednistva SFRJ, da se IZVEDU TENKOVI na Beograd! Znaci, i Slovenci sa svojim „antistafetnim“ programom i Hrvati, sa svojim prozapadnim „smekom“, JNA i svi, svi, svi…Nema veze sto su demonstracije bile uperene protiv omrazenog Slobe, njihovog neprijatelja Br.1 i „petokrake zvezde“! Politickim vodjama nase „bivse brace“ je Milosevic, itekako odgovarao, da na njegovim suicidnim poduhvatima grade svoje drzavice. Kako lepo kazu Albanci sa Kosova “ sto pre izaberete Nikolica, pre cemo dobiti nezavisnost“. Politicari, poput Djindjica nikome nisu odgovarali, osim obicnim gradjanima koji su se prepoznali u njegovim jednostavnim i mudrim recima…Znaci, ako se posle svega vratimo na „radikalnu“ opciju, donecemo nezavisnost i Kosovu i Crnoj gori, jedino su oni ostali uskraceni za nas „narodni specijalitet“. Mislite o tome, kad sledeci put uzmete olovku, zvizdaljku ili motku u ruke…
(Maja V, 9. mart 2006 12:07)


9. marta 1991 sam bio u tadasnjoj JNA u Banjaluci. Ne mogu da opisem osecaj dok sam gledao vesti razlicitih televizija u to vreme (RTB, HRT, JUTEL, Sarajevska TV…). Cinjenica da sam u tom trenutku bio pripadnik JNA, a ta ista JNA je „okupirala“ moj rodni grad je zauvek promenila moj zivot. Za mene je to bio kraj i pocetak mog aktivnog delovanja protiv sistema. Na nasu opstu zalost nije se mnogo toga promenilo, jer je sistem je ostao isti samo su se promenili „predstavnici“ istog.

U celoj prici zao mi je svih ljudi koji su izgubili zivote u borbi protiv neistomisljenika. Branko je bio prva zrtva takvog obracuna i nakon toga takva vrtsa ponasanja postala je praksa. Poslednji primer u nizu mnogih je ubistvo premijera Srbije. Propustili smo mnogo sansi da srusimo sistem, a bilo je puno. Bojim se da smo podcenili njihovi sposbnost i cinjenicu da su svuda prisutni u javnom zivotu u Srbiji.

15 godina nakon, ne vidim resenje osim u „bioloskom nestanku“ pripadnika sistema, jer je to jedini nacin da se sistem ukloni. Izlasci na ulicu su potpune besmisleni, to smo naucili. Sve dok su ljudi koji su kreirali ovaj nakaradni sistem zivi nema nam spasa. Zato me i ne zacudjuje podatak o ulasku Srbije u EU 2020. Upravo je to taj period o kom pricam, jer ce „drugovi“ i „drugarice“ nestati i nadam se zavrsiti u Etnografskom muzeju gde im je i mesto. A do tog dana nista nam drugo ne preostaje nega da ucinimo sve da im maksimalno odmognemo u upravljanju sistemom.

Na kraju krajeva i Neo je pobedio Matrix.
(Ivan, 9. mart 2006 12:08)


Istorija ukratko…ko se borio protiv Mitevica, dobio je Vucelu forever, za kaznu! Braco, prestanite sa samokaznjavanjem!
(Toni Manero, 9. mart 2006 12:12)


Teskom mukom smo smenjivali i napokon smenili S.M a onda smo licno izabrali njegovog naslednika!
(Perpetum mobile, 9. mart 2006 12:19)


Da smo puno propustili za tih petnaest godina to je svima jasno, ali mi se opet ne učimo na svojim greškama jer opet se pojavljuje „sinovac“ Branislav Crnčević, da drži časove „istorije“, Vučelić drži pridike i strašno je potrešen siromaštvom običnog naroda, a Šuvaković kaže kako su socijalisti sačuvali i državu i privredu ??! (Bože me sačuvaj od njihove „brige“)
Nego da li se još neko seća da je tada „heroj“ veliki „srpski patriota“ Radovan Karadžić ponudio Miloševiću da – on dođe sa svojim ljudima i rastera „izdajničku bagru“ kod česme – odnosilo se na studente.
(Coco Bill, 9. mart 2006 12:24)


Cast mi je sto sam bio tamo i ponovo boh tako ako treba; ali u dusi nekako osetim da je sve bilo uzalud. Mnogo je ovih danasnjih (o)pozicionara koji su se ovajdili od 9.marta (mada ja nisam bio tamo zbog takve vajde ), a onda nisu bili ni na 200 km od Beograda. Al’ sto kazu nije vazno pobediti, vazno je ucestvovati.
(Somborac, 9. mart 2006 12:28)


Eee, kako to sve izgleda da se desilo jako davno. Ja se vrlo dobro secam iako sam bio klinac. Ko je kupio Studio-B snimak sa protesta 9 Marta, neka se podseti. To je bila katastrofa u najavi. Ja u zivotu necu zaboraviti niti oprostiti onakvo izivljavanje nad ljudima koji slobodno misle. Onakvo mlacenje, i izivljavanje je bilo samo opipavanje pulsa kod naroda. Cisto da Milosevic vidi koliko daleko moze otici u dokazano ubitacnoj vladavini. Secajte se ljudi, i ponavljajte ceo dan, svai dan, kao mantru sta vam se desava 15 + godina. Jer se mi sa te tacke nismo ni malo pomerili. Eto…
(Milenko, 9. mart 2006 12:32)


I meni je zao sto necu biti danas na Trgu. Neko nadje za shodno da ti iz licne obesti promeni zivot, tvojoj i za jos narednih pet generacija jos se buni da mu nije dobro tamo gde se nalazi. Dakle zaista neverovatno, ali istinito!
(„Na privremenom radu“, 9. mart 2006 12:33)


Podseticu Vas na tada mladu TV stanicu Studio B, na jedan divan duh Beograda, na osecanje zajednistva i da se radi prava stvar. Mnogo smo propustili, mnogi nam se snovi nisu ostvarili.
Vise nisam u Beogradu i mnogo zalim zbog toga.
Danas cu biti u 17 casova na centralnom gradskom trgu u Novom Sadu jer necete verovati: ponovo protesti, ponovo ujedinjena opozicija, ponovo setnja i okupljanja. Ne ide drugacije. Da joj vidimo radikalska ledja .
(Sanja, 9. mart 2006 12:39)


Iako sam i sam bio tada na ulicama, kasnije u junu na studentskim protestima, pa onda 1993 na vidovdanske demonstracije, pa 1996, pa 2000. 5. oktobra, opet Firer, opet Gering i opet Gestapo!!!!
Cilj je da se malo pusti ventil jer je narod nezadovoljan, pa eto kao vidite kako se borilo, kako smo bili hrabri i jedno cudoviste napali, bitno je da su Hitler, Gering i Gestapo van svega i neobavesteni a prate i motre na sve!!!
(kingkong, 9. mart 2006 12:49)


Možda stvarno ne bi bilo rata da su tog/tih dana demonstracije uspjele. A možda i bi. Tih je godina Drašković bio veći radikal od Radikala, bez obzira na demokratsku masku koju nosi danas. Demonstriralo se sve dok Drašković nije pušten iz zatvora, ali kad su krenuli tenkovi, na njih se bacalo cvijeće. Upravo je Drašković prvi, iz škrinje nacističkih kolaboratora, izvukao i rehabilitirao četnike. Želim vjerovati da bi sve bilo drugačije da je tih dana srušen Miloševićev režim, ali nisam baš siguran da bi. I još jedna sitnica za koju ne znam koliko je poznata u Srbiji: jedini koji su se protivili izlasku vojske na ulice i uskratili svoj glas u kolektivnom predsjedništvu bili su, gle čuda, Drnovšek i Mesić!
(ja, 9. mart 2006 12:49)


Taj sto je vodio te demonstracije je doziveo potppunu amneziju s obzirom na to da je i sam bio u SKJ cak je bio i funkcioner. Nisam za Slobu ali sam svakako protiv svih ovih demokrata koji su naprasno promenili misljenje kad je pao Sloba. Svi su se oni zaklinjali Titu i Partiji pa posle menjali misljenje. Pljuvati po komunistickoj vladavini je stvarno sramotno jer je 90% ljudi za vreme te vladavine dobilo nekakvu priliku da uradi nesto vise u svojim mizernim zivotima. Za one koji kazu da je to bila strasna diktatura sigurno nisu bili u Rumuniji ili mozda Kambodzi da ne spominje m Severnu Koreju. Mozda to nije bila savrsena vladavina ali od Gedine i ove danas sigurno je bila bolja. Oni su makar imali nameru da ovu zemlju ucine boljom. Namerno nisam spomenuo Djindjica jer je i on zeleo da ova zemlja bude naprednija. Nazalost u Srbiji je takvo javno mnjenje da se ovakvi pokusaji odmah okarakterisu kao mafijaski ili diktatorski. Tako nam i treba kad smo najglupji narod na svetu. 9 mart bi trebalo zaboraviti sto pre.
(komunista, 9. mart 2006 12:56)


Ovo podsecanje je vrlo smisljena i perfidna igra koja ima za cilj da se narod frustrira i da je prihvaceno opste raspolozenje kako je svaki pokusaj rusenja diktature bezuspesan. Mislim da svako zna da samo krvlju i oruzijem se na Balkanu nesto postizalo.
Ako misli SPO da se ovakvom proslavom dodvori Gestapo-u Srbije onda su potpuno i uspeli, mozda ce dobiti stidljivo priznanje krivice za ono sto su radili.
(king kong, 9. mart 2006 13:03)


Драги пријатељи морао сам да прокоментаришем овај текст. Зато што сам био учесник 9.марта, зато што тај дан сматрам за почетак рушења тиранина, зато што су то биле прве велике антикомунистичке демонстрације. Али сам у неку руку и збуњен. Како мој суграђанин Верко Стевановић може да се кити нечим у чему није ни учествовао. Он није био члан странке, није га било нигде. Сад је као он ко тај дан обележава. А у Крагујевцу врши власт са Милошевићевим следбеницима. Толико о његовој искрености и политичкој доследности.
(Милош Пантић Кг, 9. mart 2006 13:19)


I iz samih komentara je vidljivo kako su te demonstracije bile višeslojne i nažalost bez utjecaja na razvoj situacije u SFRJ. Ostale su mi u dobrom sjećanju jer sam u Beograd (posljednji put prije rata) stigao u ponedjeljak 11. i iznenadio se koliko su intenzivno doživljene u Srbiji jer se van Srbije nisu uočavale bitne razlike između Slobodana Miloševića, njegovih ljudi i onoga što su zastupali u odnosu na Vuka Draškovića, njegove ljude i što je zastupao.
Demonstrirati zato jer je VD etiketiran kao pomoćnik hrvatskog rukovodstva a ne zato jer je hrvatska nazvana „ustaškom“ (sa svim konotacijama koje to nosi, od širenja straha do davanja aduta upravo takvim idiotima u HR) – to je besmisleno ako se pogledaju konačne posljedice.
Zločini koji su se događali nisu bili počinjeni jer su izvršitelji bili komunisti nego zato jer su bili zločinci, ako ništa drugo i Franjo Tuđman (sa svojim ljudima i idejama) je bio antikomunist i njegov je režim također činio zločine. Štoviše, najodgovornija osoba za sve ratne zločine počin