– U vezi atentata i spaljivanja djela Akademika Burovića u Albaniji –
Ako prelistate stranice albanskog lista INTERVISTA, Tirana 04. juli 2009, na strani 29, sasvim na dnu, u lijevom uglu, naćićete koricu knjige akademika, prof. dr Kaplana Burovića ISTORIJA ULCINJA. Uz koricu nema ni jedna jedina riječ, koja bi nam bilo što rekla i objasnila što traži ta korica na srpskom jeziku, na stranicama jednog albanskog lista, koji – kako se zna i jasno vidi – ne objavljuje nijednu srpsku riječ. Što traži reklama jedne srpske knjige, o jednom crnogorskom gradu, od jednog srpskog autora, na stranicama jednog albanskog lista, koji djelima ovog autora ne čini nikakve prezantacije, Bože sačuvaj reklame (!), koji – kao i sva druga albanska štampa, medija – za djela ovog autora ne daju ni najkraću vijest da je objavio ovu ili onu knjigu, ni kada ih objavljuje na albanskom jeziku, pa i albanskom tematikom! Koliko za primjer: iste godine, 2009, Akademik Burović je objavio na albanskom jeziku ništa manje već 5 (pet) knjiga, sve pet albanskom tematikom, problematikom: KADARE DHE RAPSODITË, STUDIME LEKSIKORE, DENIGRIME ANTI-AROMUNE, NGADHËNJIMI MBI VDEKJEN i PSE M’I DOGJI LIBRAT MIMOZA AHMETI?. O nijednoj nisu dali ni najkraću vijest ni da je izašla iz štampe, kamoli i kakav prikaz, koment. Nisu ih ni opsovali, kamoli – Bože sačuvaj (!) – da su ih i pohvalili, preporučili svojim čitaocima. Pokrili su ih ćutnjom kao što su to pokrili i pređašnja izdanja ovog autora, kako će to pokriti ćutnjom i naredna njegova izdanja u narednim godinama.
Kako se već zna, albanska pjesnikinja Mimoza Ahmeti, vlasnica štamparije Marin Barleti u Tirani, prihvatila se štampanja, uz privatnu naplatu od autora, četiri nova djela Akademika Burovića, od kojih dva na albanskom i dva na srpskom jeziku. Među knjigama na srpskom jeziku je i ova sa naslovom ISTORIJA ULCINJA.
Pošto ga motala i mučila čitava dva mjeseca po štampariji, gdje je radio sa kompjuteristom da pripremi ta djela za štampanje, na dan 01. jula 2009. godine, koji je odredila Akademiku da ode po knjige, ona mu vraća novac i kaže mu da će sva četiri njegova djela (već objavljena!) spaliti, jer joj tobože svijest ne dozvoljava da objavljuje djela jednog autora, koji kritikuje njihovog Ismaila Kadare, pogotovo ne i djela gdje on piše da njeni Albanci nisu ni autohtoni, ni Iliri, niti Pelazgi.
I spalila mu ih, tu – na njegove oči. Mimoza Ahmeti je bila sasvim svijesna da su Akademiku, prije koje godine, izazvali njeni Albanci i n f r a c t u s m i o c a r d i s. Ona je sasvim svijesno i namjerno učinila sve to, da bi mu izazvala drugi infarkt i – sigurno – da ga tako fizički likvidira.
Ali je Akademik Burović, poput Majke Jugovića, tamo – na ravno Kosovo – tvrda srca bio i tim srcem sva zla odoljio !
Kao srpski državljanin, Akademik se hitno prijavio u Ambasadi Republike Srbije u Tirani i pretstavio stvar nadležnim organima, tražeći od njih zakonsku zaštitu. Ne samo što mu nisu pružili nikakvu zaštitu, već su sve prekrili ćutnjom, ni zucnuli nisu na nikakav način, pa ni kad su im se za to obratili srski građani iz Švajcarske, ni tada niti dan danas. Ili ovo nije istina, gospodine Radovane Isailoviću, referent za kulturu i sportove u Ministarstvo za dijasporu?! Srpske vlasti nastavljaju politiku eks-jugoslovenskih vlasti protiv Akademika Burovića, nastavljaju njihovu saradnju sa albanskim kriminalcima po ugovorima Josipa Broza Tita sa njima.
Videći da mu vlasti njegove domovine ne pružaju nikakvu zaštitu, a budući da je i državljanin Švajcarske, Akademik se odmah prijavio i u Švajcarsku ambasadu u Tirani, tražeći i od njih zaštitu od albanskih kriminalaca. Dan danas švajcarske vlasti nisu učinile ni najmanji gest u njegovu zaštitu. Kako je već dokumentirano, švajcarske vlasti od vremena sarađuju sa albanskom mafijom na vlasti protiv Akademika Burovića, pa i za njegovu fizičku likvidaciju.
Kad se vratio u Švajcarsku, Akademik Burović je problem, spalivanje njegovih knjiga u Tirani i pokušaj ubistva, pretstavio dnevnom listu Ženeve TRIBUNE DE GENEVE, predao im i dokumenta, ali ni ovi ne objavljuju o tome ni najkraću vijest. I ne samo što mu nisu to objavili, već su sistematski i sasvim svijesno sabotirali da Akademik to ne objavi u kojem drugom listu !
Kako se zna, Akademik Burović je od dana prispeća u Švajcarsku 1991, pa do danas, objavio preko 100 knjiga, od kojih neke i na francuskom jeziku, dok mu ovi Švajcarci, iako ga imaju i na listi članova Saveza književnika Švajcarske, dan-danas još mu nisu objavili ni jednu jedinu knjigu ! Pa ni o njegovim objavljenim knjigama, ni o jednoj jedinoj, nisu dali preko svojih medija ni najkraću vijest da je ovaj njihov novi građanin, član Saveza književnika njihove zemlje, objavio bilo što. Njegovu kćerku je zamalo pregazilo u Ženevi jedno vozilo, kojom prilikom je lako povređena. Odmah su o tome dali vijest preko svih svojih glasila, ali ne i da su na Akademika izvršili atentat albanski teroristi ni u Albaniji, kamoli i tu, na njihove oči, sred Ženeve.
Švajcarska je dala Akademiku Buroviću ne samo status političkog emigranta, već i državljanstvo, a nije ni riječ prozborila protiv francuskog lista L’HUMANITE, koji im je prethodio falsifikatima i lažima da je Akademik u Albaniji kažnjen i izdržao zatvor kao jugoslovenski špijun, punih 20 godina !!!. Kako je to ova Švajcarska dala status političkog emigranta ovom Akademiku (posebno i državljanstvo !), ako je kažnjen u Albaniji ne za politiku, već za špijunažu u službi Jugoslavije?! Zar nam ovo ne svjedoči da su švajcarske vlasti znale sasvim dobro da L’HUMANITE falsifikuje i laže protiv našeg Akademika?! A kad su ovo znale, zašto su ga tako zločinski tretirali i zašto ga još uvijek zločinski tretiraju?! Kad će prekinuti sa ovim tretmanom? Švajcarske vlasti se preko svih svijetskih medija optužuju da su plaćene od albanske mafije na vlasti za njihovo učešće u svjetskom ratu protiv Akademika Burovića. O tome su već objavljene i čitave knjige, a one – ćute li ćute !
Aktuelno Akademik Burović je napunio 79 godina života, od kojih je većinu proveo po albanskim zatvorima kao književnik i disident, gdje su ga na živo odrali i više puta pokušali da ga fizički likvidiraju.
Još prije hapšenja, albanske vlasti su učinile sve, provocirale ga i inscenirale, da bi ga kaznili na smrt i tako likvidirale. Pošto im to nije pošlo za rukom ni insceniranim sudom iza zatvorenih vrata, bez avokata i bez svjedoka sa njegove strane, one su učinile sve da Akademik Burović ili umre od gladi u njihovom monstruoznom zatvoru Burelji, ili da ga ubiju zatvorenici. Pošto je najzad ipak iznio živu glavu iz zatvora, sred Tirane su na njega izvršile dva atentata, a godine 1996, u Ženevi, izazvali su mu infarctus miocardis, registriran u Hopital de la Tours Ženeve. Zatim su iz godine u godinu nastavili sa novim pokušajima za novi infarctus, kako bi ga fizički likvidirali, o čemu je opširno pisao pukovnik JV Dževdet Resulbegović: vidite njegovo djelo DIVERSIJA AKADEMIKA BUROVIćA, objavljeno u Ulcinj 2004, str. 23-26.
Kako se već zna, od 2005. godine Albanci pozivaju svoje junake otvoreno, i preko interneta, da pođu u Ženevu i da ga ubiju. Preko interneta su mu već opjevali i opelo. Vidite njihov sajt TIFOZAT.COM: www.tifozat.com/forum! Primjeri ovi bez presedana u istoriji čovječnastva.
Ali pogledajte tragove ovog novog zločina ovih Albanaca, za koji i pišemo ovo !
Albanske vlasti, mafija na vlasti, ne samo što su hitno intervenisale kod Redakcije novina INTERVJU, da skinu dopis o spaljivanju knjiga Akademika Burovića sa stranica svoga lista, ne samo što su intervenisale i u Redakciji lista TRIBUNE DE GENEVE, kao i na sve strane, gdje imaju svoje ljude, da se o tom spaljivanju i atentatu i ne zucne, već su to na svoj način, kako su to mogle, učinile i preko onih medija, gdje nemaju svoje ljude, koja im se ne povinuju ni droga, niti prostituta-dolarima. Konkretno, one su intervenirale i na portalu INTERNET NOVINE SERBSKA DIJASPORA, za koje su od vremena znale da su pozitivno naklonjene Akademiku Buroviću i da će se tu sigurno pisati i diskutirati, komentirati o ovom novom zločinu albanskih vlasti protiv Akademika Burovića.
Pogledajte dopis Luke Tomovića Albanski istorijski falsifikati, objavljen na ovom portalu 25.VI.2009, a u vezi nove knjige Akademika Burovića, koju mu je pod tim naslovom, preveo i objavio na makedonski jezik poznati makedonski novinar i pjesnik Vitomir Dolinski, Struga 2009. godine.
Dana 20.VII.2009, Agim Spuža objavljuje ispod tog članka svoj koment, gdje doslovno piše:
Pošto lično poznajem (a imam i neke rođačke veze sa njim) Kaplana Resulbegovića (ili kako sebe naziva Burović) mogu da kažem da je sve izmišljeno. Taj čovek ima neke paranoje, jer sam piše knjige, sam ih plaća, pod drugim imenima sam pravi recenzije, pod drugim imenima, predstavlja se kao akademik, a nema završen ni fakultet. K a ž e d a s u m u p a p i r e z a p a l i l i . A s obzirom da ga odlično poznajem, pretpostavljam da se i iza tog navodno Makedonca krije on, jer je navikao da se lažno predstavlja. Tačno je da je bio u zatvoru u Albaniji (Moguće i on podrazumeva kao Ramiz Alija, koji je u francuskom listu L’HUMANITE napisao da je Akademik bio u zatvor kao špijun u službi jugoslovena!- I.V.). I interesantno je kako se ovdje sve što odgovara srpskoj varijanti istorije uzima zdravo za gotovo. Prvo provjerite ko piše, pa onda čitajte što piše! (Sve je podvučeno od mene,- I.V.)
Da vidimo prije svega ko je ovaj Agim Spuža! On nam se pretstavlja kao Albanac, iako je sasvim svijestan da je Crnogorac muslimanske vjere ne samo sa strane oca, već i majke, koja je kćerka brata Akademika Burovića, što i sâm on, kako vidite, priznaje. Znači ovaj Agim piše protiv strica svoje majke, što do tada nije učinio protiv nikoga, kamoli protiv kojeg strica, ni protiv onog koji je nosio čin pukovnika JNA ! Ne na ovom portalu, već ni na kojem drugom, ni u koje glasilo, ne na srpskom, već ni na albanskom jeziku, ovaj Agim nikada ni o čemu nije diskutirao, nikada ništa nije komentirao, nikada ni o čemu nije pisao! Što ga to natjera da sada diskutira-komentariše i piše?! Pa i na srpskom jeziku, koji on tako strahovito mrzi, da bi i svoj jezik isčupao, kad bi to mogao! Pa i protiv strica svoje majke, poznat na sve strane svijeta kao mučenik, martir i heroj u borbi protiv titoizma i enverizma, kao disident Br. 1 ne samo Jugoslavije, već i njegove, Agimove Albanije, Balkana, Evrope i svijeta. Poznat i kao jedan od najvećih savremenih književnika, pa i apsolutno najveći savremeni balkanolog i albanolog, uveden u sve WIKIPEDIJE svijeta, pa i u albansku, uveden i po LEKSIKONIMA, pa i u ENCIKLOPEDIJE, štoviše i u enciklopedije njegovih Albanaca, gdje piše da su mu se lično presjednik Republike Albanije Salih Berisha i presjednik Vlade Albanije Fatos Nano javno izvinuli, u svoje ime i u ime albanskog naroda, za sve zločine, koji su učinjeni od albanskih vlasti njemu i njegovoj porodici, njegovoj maloljetnoj djeci.
Kako to da protiv ove ličnosti istupi niko drugi do on, Agim, njegov rođak?!
I šta piše tamo? Da Akademik Burović laže da su mu spalili njegove p a p i r e !!!
Znači, ako se na ovom portalu bude pisalo o spaljivanju knjiga Akademika Burovića u Tirani, čitaoci to ne treba da vjeruju, jer – eto, Agim – koji ga l i č n o poznaje – kaže im, svjedoči im, da to nije istina, jer – eto Agim, njegov rođak, kaže im i svjedoči da je Akademik p a r a n o i č a n.
Ašim Rević, autor knjige u odbrani Akademika Burovića RADIOGRAFIJA JEDNE MRŽNJE, Beograd 2010, sasvim ispravno je konstatirao da Akademik Burović – dok je branio legitimna prava albanske dijaspore u Jugoslaviji nije imao nikakve paranoje, nije bio ni bez višeg obrazovanja, štoviše sami su ga ovi Albanci proglasili i za POčASNOG čLANA njihove Akademije nauka, pa su njegove papire predložili i za N o b e l o v u n a gr a d u. Pa i kad su ga u Albaniji, u znak zahvalnosti za to kaznili na 43 godina monstruoznog zatvora, opet nije bio p a r a n o i č a n! Ili je bio?! A ako je bio paranoičan, kako su ga to kaznili?! Ili se u Albaniji i paranoični ljudi kažnjavaju monstruoznim zatvorom za svoja shvatanja, ubjeđenja?! I eto, od kad je ovaj Akademik počeo da demaskira albanske istorijske falsifikate, od kad je počeo da brani srpski narod od njihove, albanske agresije, odjednom – ne samo što više nije akademik, ne samo što nema ni srednje obrazovanje, već nam ispade i paranoičan, pa i papiropisac !
Dana 20.VII.2009 !
Tri dana kasnije, 23.VII.2009, beogradski list TABLOID, na čitave dvije stranice, dao je detaljan izvještaj svog dopisnika iz Tirane da su Akademiku Buroviću spaljene četiri knjige, sav tiraž četiri njegova najnovija izdana. Iznose se i fotografije naslovnih strana tih knjiga.
Znači, Agim to nije saznao od TABLOIDA, jer je svoj koment objavio tri dana prije !
Postavlja se pitanje: Odakle je Agim u Ulcinju saznao da su Akademiku spaljeni p a p i r i u Tirani?! Iz lista INTERVJU ?!
Prije svega Agim tom listu nije nikada vidio ni naslov, kamoli da ga je i prelistao. Taj list se prodaje samo u Tirani i u pokojem od glavnijih gradova Albanije, dok mu u Ulcinju, pa i nigdje u Crnoj Gori, gdje živi ovaj Agim, niko još ne zna ni naslov. Zatim, u tom listu ne piše o spalivanju papira Akademika Burovića. članak o tome je skinut naređenjem od vlasti ! Ostala je tamo (Ko zna kako?!) samo naslovna strana, korica knjige ISTORIJA ULCINJA, ali ne i jedno jedino slovo članka, koji je tu i sve tri druge knjige pratio.
Pa i portal SERBSKE NOVINE, gdje nađe i kako ga nađe ovaj Albanac, koji tako mnogo mrzi Srbe, da sigurno na srskom jeziku ništa i ne čita?! Ako ga pratio, zašto nije ranije komentirao koji Akademikov dopis, već je čekao da mu se spalje u Tirani 4 knjiga?! On ima kod svoje majke skoro sva djela Akademika još od 1952. godine, kad još nije bio rođen! Zašto nijedno od tih djela nije komentirao, već se, po spaljivanju knjiga ovog Akademika, javlja kao komentator dopisa Luke Tomovića?!
Zar nije jasno da ovaj Agim od vremena sarađuje sa albanskom mafijom, koja mu je naredila da podmetne tu njegovu denigrirajuću paskvilu u portal SERBSKA DIJASPORA, kao komentar. Moguće su mu ga ovi Albanci i napisali, kao što su to učinili i francuskom listu L’HUMANITE ! Ili nije istina ovo, gospodo Francuzi?!
Zar nije jasno da su tim komentarom ovi Albanci preduhitrili svaki mogući dopis na tom portalu o spaljivanju knjiga Akademika Burovića i o atentatu na njega?!
Ako nije istina da je Mimoza Ahmeti spaljila knjige Akademika Burovića i provocirala mu drugi infarktus, da bi ga fizički likvidirala, ubila, naređenjem i instrukcijama od vlasti, čemu sva ova interveniranja tih vlasti ne samo unutar granica Albanije, već i po inostranstvu, da se ne zucne ni za spaljivanje njegovih knjiga, kamoli i za pokušaj ubistva Akademika?! čemu sve ove intervencije?! Ove svinjarije?! Ili nemamo posla sa svinjarijama?! I to skroz zločinskim ?!
Ako nisu same albanske vlasti autori ovih zločina protiv Akademika Burovića, zašto one ne govore i ne pišu o ovim zločinima?! Zašto ćute?! Zašto ne pozivaju ove ljude, ove zločince, da za počinjene zločine protiv ovog Akademika krivično odgovaraju?! Zašto i same nastavljaju sa njegovim persekutiranjem, zlostavljanjem, proganjanjem?! Doklje će ove vlasti sa njihovom hipokrizijom: sa jedne strane mu priznaju punu nevinost i izvinjavaju mu se, a sa druge strane nastavljaju sa zločinima protiv njega i njegove porodice, njegove djece !!!
I ne samo albanske vlasti! Ovo isto treba da kažemo i za crnogorske, za srpske, za makedonske i – posebno – za švajcarske vlasti !!! Kako to oni, kojim pravom i na bazi kojeg zakona dozvoljavaju svojim građanima da se stavljaju u službi albanske mafije protiv njihovog građanina, da na njihove oči, na oči vlasti(!) čine zločine ovom njihovomm građaninu, koga po Ustavu i zakonima treba i da ga štite, da ga brane?! Gdje je ta njihova lojalnost prema njemu, ta njihova zaštita, ta njihova odbrana?! Mislimo da je sve transparentno, sasvim transparentno ! Za selo koje se vidi, ne treba kalauz !
Život akademika, prof. dr. Kaplana Burovića je bio i nastavlja da je u očitoj opasnosti, dok ga nijedna od država, koje ga imaju na listi svojih građana, ne samo ne uzima u zaštitu, već i otvoreno sarađuje sa zločincima. činjenice o ovome su neosporne. Pošteni ljudi ovoga svijeta ne treba da stoje skrštenih ruku. Ovom prilikom mi ih pozivamo da javno istupe u odbranu njegovih elementarnih ljudskih prava, u odbrani njegovog života, prava da živi i stvara kao i svi ostali građani ovoga svijeta. Krajnje je vrijeme da se sastavi i potpiše PETICIJA za Organizaciju Ujedinjenih Nacija, Otsjek za Ljudska Prava.
Ilija VUčIJAKOVIć
