Prilikom formiranja nove hrvatske vlade jedno od pitanja je i bilo da li koalicioni sporazum SDSS-a i HDZ-a predviđa dogovor o rešavanju problema oduzetih stanarskih prava izbeglih Srba. Novi potpredsednik vlade u Zagrebu Slobodan Uzelac kaže da sporazum „respektira činjenicu da u Hrvatskoj više ne postoji zakonska kategorija stanarskoga prava, ali polazi od priznanja potrebe da ljudima koji su imali stanarsko pravo treba pomoći da reše stambeni problem u novim okolnostima te je stoga i iznađena sintagma o stambenom zbrinjavanju“.
On dodaje da je ova sintagma „iznađena još pre četiri godine, a još nismo zadovoljni njenom praktičnom primjenom. Stoga je dogovoreno da se ubrza gradnja ili kupovina stanova za bivše nosioce stanarskog prava, a gde stanovi nisu prodani da se vrate bivšim korisnicima. Dogovoreno je također da status zaštićenog najmoprimca, s povlaštenom stanarinom, nasljeđuju članovi obitelji, a radimo na tome da se ti stanovi mogu otkupiti pod povlaštenim uvjetima, kao što to mogu ljudi koji žive na područjima povratka“.
Da li je u pregovorima bilo reči o obeštećenju bivših nosilaca stanarskog prava koji nemaju nameru da se vrate u Hrvatsku, jer ukupno je oduzimanjem stanarskog prava pogođeno 35.000 Srba. Ako jeste, kakvi su zaključci tog dela pregovora, a ako nije, hoće li SDSS i dalje da insistira na tom obeštećenju?
-To pitanje je otvoreno. Na žalost, u ovoj fazi se, zasad, nismo uspjeli sporazumjeti kako ga rješavati. Naravno da ćemo raditi na tome da se odgovor pronađe. Bilo je momenata kad smo bili blizu odgovoru. No, treba znati da su za iznalaženje tog odgovora važne uloge i Srbije i Bosne, kao i međunarodne zajednice.
Šta će biti sa starom deviznom štednjom, na primer u Jugobanci Zagreb, koju je preuzela Privredna banka Zagreb, posle nje Nova banka, tako da se sada ne zna ko je sukcesor u vlasničkom smislu, a radi se o nekoliko milijuna evra u vlasništvu proteranih i izbeglih Srba?
– To je jedno od brojnih pitanja koja bi trebala biti rešena po osnovi Sporazuma o sukcesiji, kao uostalom i prethodno pitanje. Mi ćemo naravno učiniti sve što je u našoj moći da se taj sporazum primjenjuje i u tim segmentima, ali nije realno očekivati da mi našim sporazumom rješavamo i stvari koje su regulirane bilateralnim međudržavnim sporazumima. Bar ne u ovoj fazi našeg položaja u Hrvatskoj.
Slovenačka vlada je došla do zaključka, a o tome je obavestila i Evropsku komisiju, da Hrvatska odbija da prihvati njen koncept rešenja stare devizne štednje zato što su među starim deviznim štedišama LJubljanske banke u Zagrebu većinom Srbi? Znate li nešto više o tome?
– Nedovoljno znamo o tome da bismo to mogli komentirati.
Jesu li SDSS i HDZ potpisali koalicioni sporazum jednakog nivoa obostrane odgovornosti za njegovo sprovođenje kao što je to HDZ uradio sa HSS-om i HSLS-om i koji su osnovni elementi tog sporazuma?
– Ne bi trebalo biti pretenciozan pa povlačiti takvu paralelu. Nije pozicija SDSS-a jednaka poziciji HSS-a i HSLS-a. Nisu im ni zadaci, ni kapaciteti pa ni odgovornosti iste. SDSS je nastojao da u sporazumu s
HDZ-om dobije ono što je skladno njegovoj političkoj ulozi. Većina elemenata našeg sporazuma odnosi se na specifična pitanja položaja Srba u Hrvatskoj, ali se dotiče i pitanja koja su nam svima zajednička, a tiču se sfera rada i socijalne politike, regionalnog i ruralnog razvoja i slično. Ukratko, to su sljedeća pitanja – obnova kuća i stanova, odnosno stambeno zbrinjavanje povratnika, izgradnja privredne i socijalne infrastrukture u ratom devastiranim područjima, razvoj područja povratka, posebne mjere socijalne politike, participacija u zapošljavanju u organima javne i državne vlasti, reforma školstva i obnova spomenika kulture, izgradnja manjinske samouprave, pitanja civilnih žrtava rata, nestalih i poginulih ,kao i progon i suđenja za ratne zločine, reforma pravosuđa i državne uprave, pitanja iz domena rada i socijalne politike, razvoj sela i zapošljavanje i, na koncu, suradnja sa susjednim državama, pri čemu će, naravno, posebna pažnja biti poklonjena unapređenju odnosa Hrvatske i Srbije.
Šta će SDSS uraditi da Srbi (izvan Vukovarsko-baranjske regije) dobiju ravnopravan tretman pri zapošljavanju u državnim institucijama? Da li je hrvatska vlada u vezi sa tim preduzela bilo kakve obaveze?
LIčNA KARTA
Slobodan Uzelac je rođen 9. avgusta 1947. godine u Kakmi, severna Dalmacija, Ravni Kotari. Oženjen je i ima dvoje dece, Zoranu i Ilju. Diplomirao je na Visokoj defektološkoj školi u Zagrebu, odsek za poremećaje u ponašanju. Magistrirao je školsku medicinu na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a doktorirao defektološke nauke na Defektološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Autor je velikog broja naučnih radova i učesnik značajnih naučnih skupova. Među njima i najistaknutijih iz oblasti defektologije međunarodnog ranga. Redovni je profesor na kolegiju Socijalno pedagoške osnove poremećaja u ponašanju, na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. član je i brojnih defektoloških organizacija, kao i Srpskog kulturnog društva Prosvjeta. Nije član nijedne stranke, ali je simpatizer SDSS-a, kako je nedavno naglasio.
-To je jedan od najvažnijih segmenata našeg sporazuma. Zapošljavanje u skladu sa zakonom u državnim službama i javnim ustanovama. U tu svrhu će biti izrađen akcijski plan u čijoj izradi i realizaciji će sudjelovati i naši predstavnici. Iskoristio bih priliku da pozovem sve naše sunarodnjake u izbjeglištvu da nam se u ovom priključe, jer nam često nedostaju kadrovi i za policijsku i za sudsku i za upravnu službu, kao i kadrovi za druge kvalificirane poslove.
Šta, po vašem mišljenju, treba uraditi da bi se zaustavio trend asimilacije Srba u Hrvatskoj, jer je izgleda još veliki rizik da se u Hrvatskoj izjasnite kao Srbin i pri tome da se očekuje ravnopravnost prilikom zapošljavanja, ili učešća u nekom privatnom poslu, a da ne govorimo o sticanju ugleda u hrvatskom društvu?
Dvojezičnost
U kojoj se meri sprovodi zakon o isticanju srpskog pisma u državnim ustanovama u opštinama sa srpskom većinom i tamo gde su Srbi brojčano značajnije zastupljeni?
– Ovaj inače dobar zakon još nije zaživio u svim dijelovima Republike Hrvatske u kojima za to postoje osnovne demografske pretpostavke. Tu nas čeka još dosta posla. Pre nego se uvede pismo trebat će promijeniti statute odgovarajućih županija, općina i gradova, a tu je u prošlosti bilo podosta opstrukcije. Unatoč tome, neke sredine poput Dvora, Vojnića, Krnjaka i Plaškog imaju osnovne oblike službene dvojezičnosti ili dvopismenosti.
– Da. Mi imamo dvije grupe izbjeglih Srba. One izbjegle u fizičkom, i one izbjegle u duhovnom smislu. I jedni i drugi su podjednako naša briga. Negativni trend ovog drugog izbjeglištva, ovog bježanja od vlastitog identiteta je zaustavljen. Skromno je krenuo obrnuti trend povratka k sebi i vlastitom identitetu. Osim poboljšanja ukupne atmosfere i drugačijeg prihvaćanja Srba, radimo na ukupnoj obnovi naše historijske prisutnosti u Hrvatskoj i afirmacije našeg identiteta. A za to su potrebne snažne institucije i kvalitetni ljudi. Kao što znate, to ustrajno gradimo i kroz stranku i kroz Prosvjetu i kroz Srpsko narodno vijeće.
Velike probleme po svemu sudeći imaju srpska deca koja žive u delovima Hrvatske gde su Srbi u manjini. Na primer u školama, zbog hrvatske veronauke, oni moraju da izađu iz razreda i budu napolje što je trauma za njih i njihove roditelje. Druga vrsta traume je ako roditelji pristanu da i njihova deca pohađaju katoličku veronauku da ne bi bila izolovana. Kako se može rešiti taj problem?
SDP miliji od HDZ-a
Kakva je vaša procena o broju Srba koji su glasali za SDP Zorana Milanovića? Zašto Srbi u tako velikom broju glasaju za SDP?
-Mi nemamo načina saznati tačan broj Srba koji su tako glasali. Ipak je moguće procijeniti da se radi o značajnom broju birača. Vidim četiri moguća paralelna elementa koja su tome doprinijela. Prvo, SDP je tradicionalno, kao lijeva stranka, blizak srpskom korpusu. Drugo, SDP i danas ima veliki broj Srba na relativno istaknutim pozicijama u stranci i u vlasti gde je vrši. Treće, iz SDP-a je tokom proteklih godina dolazilo najmanje šovinističkih izjava prema Srbima. Na kraju, Hrvatska politička scena se bipolarizira pa je razumljivo, zbog prethodna tri razloga, zašto većina Srba ide uz SDP. Glavni razlog ipak je činjenica da Srbi još uvijek imaju negativnu sliku o HDZ-u kakav je bio u vrijeme rata, pa su i ovaj put bili više poneseni željom da SDP pobjedi HDZ nego li političkom racionalnošću svojeg današnjeg položaja u Hrvatskoj.
– Na dva načina. Prvo, organizacijom nastave na takav način da nastava katoličkog ili bilo kojeg drugog vjeronauka ne izaziva tu vrstu posljedica. A trebate znati da te posljedice ne pogađaju samo srpsku djecu već i svu drugu koja ne idu na vjeronauk. Drugo, pravoslavni vjeronauk bi trebalo da je organiziraniji i prisutniji u školama. To nažalost nije slučaj pa onda prostor za ovu vrstu prakse i dalje ostaje slobodan.
često se uskraćivanje prava Srbima iz Hrvatske obrazlaže i opravdava kroz tvrdnju da su Srbi izvršili agresiju na Hrvatsku? Koje je vaše mišljenje o zvaničnoj hrvatskoj tezi o tome?
– Pratite li izjave politički istaknutih Srba u Hrvatskoj vidjet ćete da tu stvari nisu jednostavne. Sada s vremenskim odmakom, lakše je biti objektivan pa videti da je to vrijeme imalo više raznorodnih elemenata. Rasprava o tome, ma koliko bolna, tek se razvija. Ozbiljnih stručnih rasprava još uvijek nema.
Koliko u Hrvatskoj ima Srba koji tamo zaista žive?
– Prema poslednjem popisu iz2001. godine ima nas 201.500, a naše procjene upućuju na zaključak da je taj broj oko 300.000. Razlika je, naravno, posljedica oportunizma različitih vrsta i izvora. Naš je cilj doprinijeti stvaranju slobodnog hrvatskog društva u kojemu će biti moguće da ljudi slobodno ispoljavaju svaku dimenziju svog identiteta pa i nacionalnu.
Vi ste potpredsjednik vlade u jednom resoru koji je izuzetno važan i za Srbe u Hvatskoj. Mada vam je zadatak da doprinosite regionalnom razvoju, obnovi i povratku na teritoriju cijele države, ipak nam recite što po vama treba napraviti da bi krajevi sa većom koncentracijom srpskog stanovništva bolje ekonomski funkcionisali?
– Dio mjera je dogovoren sporazumom – jačanje budžeta povratničkih općina, osiguravanje posebnih sredstava za obnovu komunalne i socijalne infrastrukture i osiguravanje posebnih programa od strane države za razvoj tih sredina, a u suradnji s općinama i sa Srpskim narodnim vijećem i njegovim Centrom za razvoj. U ovom trenutku idemo na jačanje zadrugarstva, malog poduzetništva i popratnih socijalnih institucija. To će nam biti prvi koraci. A za sljedeće ćemo videti.
Srbima je u Ravnim Kotarima oduzeto 300 hektara zemlje. Do svoje zemlje već godinama tamo ne mogu doći ni oni koji su se vratili iz izbeglištva, a reč je o najplodnijoj zemlji u Hrvatskoj. Što ćete preduzeti da ta zemlja ponovo dođe u posed svojih stvarnih vlasnika?
– Bavimo se time gotovo dvije godine. I riješit ćemo to, ali nam vlasnici i sami trebaju pomoći svojim većim angažmanom, posebno oni koji se nisu vratili. Međutim, od te privatne i od državne tolerirane uzurpacije, postoji i opasniji mogući oblik „otuđivanja“ zemlje „legalnim putem“, i to ne samo u zadarskom zaleđu, a to je da se zbog raznih administrativnih razloga država ili općina proglasi vlasnikom te zemlje. To je mnogo veća opasnost od ove divlje uzurpacije, pa zato pozivamo ljude da nam pomognu u zaštiti njihova vlasništva aktivnim interesom za svoje.
Koliko je uopše realna projekcija SDSS-a o povratku 100.000 srpskih izbeglica? Da li SDSS u tu brojku ubraja i onih 50.000 koliko ih se vratilo, ili je to „još 100.000“?
– Ja ne volim govoriti o ljudima kao brojevima. Mi stvaramo pretpostavke da se vrate svi koji to žele ili koji će to sutra željeti. Kad se govori o navedenoj brojci, govori se o onima koji se vode kao izbjeglice, kao oni koji su još uvijek ni tamo ni ovamo. Miračunamo s njima ovamo. To je njihovo pravo i mi se za njega borimo. I pozivamo ih da nam se u toj borbi pridruže. Ovde i sada!
