ŠEF SRPSKE DIPLOMATIJE ODGOVORIO NA OPTUŽBE HRVATSKOG PREDSEDNIKA

JEREMIćEV ŠAMAR MESIćU

• Kako da odnosi budu dobri kad Zagreb podržava nezavisnost Kosova, tuži nas za genocid i osporava srpsku imovinu i kapital u Hrvatskoj

Na relaciji Zagreb-Beograd ponovo sevaju varnice. Na izjavu prve pesnice Hrvatske, predsednika Stjepana Mesića koji je u govoru na regionalnoj konferenciji Igmanske inicijative procenio da se ne smeju zatvarati oči „pred činjenicom da odnosi između Hrvatske i Srbije stagniraju“ i da odnosi u regionu podsećaju na one s početka devedesetihih, oštro je reagovao ministar spoljnih poslova Srbije Vuk Jeremić poručivši da i ako je to tako, krivica leži na Zagrebu.
Šef srpske diplomatije slaže se da odnosi dve države nisu onakvi kakvi bi trebalo da budu, ali da je način na koji se Hrvatska odnosi prema Srbiji razlog zbog čega su ti odnosi takvi.
– Način na koji Hrvatska tretira pitanje imovine Srba u Hrvatskoj je apsolutno neadekvatan, način na koji se srpski kapital tretira je apsolutno neadekvatan i ne odgovara načinu na koji se hrvatski kapital tretira u Srbiji – objasnio je Jeremić podsetivši da je Hrvatska tužila Srbiju za genocid i da se ovog trenutka ta tužba razmatra pred Međunarodnim sudom pravde.

Kao izuzetno važnu u odnosima dve države Jeremić je naveo činjenicu da je Hrvatska priznala jednostrano proglašenu nezavisnost Kosova.
– I ne samo to. Danas je u međunarodnim forumima, uključujući i Savet bezbednosti, Hrvatska najglasniji podržavalac kosovske nezavisnosti i odbačenog plana Martija Ahtisarija – kazao je Jeremić.
Odnosi dve zemlje nikada nisu u potpunosti normalizovani zbog gomile nerešenih pitanja, a nove iskre su sevnule nakon atentata na suvlasnika „Nacionala“ Ive Pukanića, gde se kao osumnjičeni spominju i srpski državljani. Situacija je eskalirala dotle da su mediji u Hrvatskoj počeli čak i da prozivaju vladu i traže da se građanima Srbije uvedu vize zbog „bezbednosnih razloga“, na šta je morao da reaguje i „spusti loptu“ premijer Ivo Sanader.
Mesić je u istom govoru kazao da su „kanali komunikacije dve države i dalje otvoreni, ali da su prazni“, ali i da se održavaju redovni, rutinski kontakti između Zagreba i Beograda.