Prvi festival srpske kulture u Atini

Srpska kultura zablistala je ovih dana u Atini, gde su posetioci imali priliku da se upoznaju sa filmovima, pozorišnim predstavama, izvodacima evergina, tradicionalne srpske muzike, starogradske muzike, trubacima Fejata Sejdica…
Prostorije opštine Marusi krasila su slikarska i vajarska dela naših mladih umetnika.
Šteta je što vreme nije poslužilo ovu manifestaciju, pa je zbog jakih kiša jedan deo programa otkazan, medu njima i koncert Luisa. Ipak, kruna festivala je bilo dodeljivanje nagrade Gagi Rosic, koju je dobila od Ministarstva kulture Srbije i opštine Marusi za doprinos u razvoju kulturnih odnosa izmedu dve zemlje. Naime, Gaga Rosic je prevela preko 40 dela naših i grckih pisaca.
Festival je trajao deset dana i po prvi put u istoriji letnjeg kulturnog festivala, koji se vec godinama održava u Marusiju, jedna zemlja je imala pocasno mesto.

Ne samo zbog tradicionalno dobrih odnosa Jugoslavije i Grcke, upravo je „SERBIART“ predstavio pocetak jedne kulturne saradnje na balkanskom nivou i planira se da ce vec dogodine redovan deo letnjeg festivala biti „BALKANART“, gde ce predstavnici srpske kulture imati, kako je izjavio jedan od grckih organizatora, glavnu ulogu.
Osim toga, u sklopu „Kulturne Olimpijade 2001-2004“, planira se da naša zemlja bude zastupljena u još vecoj meri, ne samo u Atini, pa se slobodno može reci da je ovo bila „generalna proba“ svim našim umetnicima koji svojim ostvarenjima mogu da predstavljaju našu zemlju van njenih granica.
„SERBIART“ je bila prilika i da se mnogi Jugosloveni, koji inace nemaju cesto priliku da se sastaju u tako velikom broju na jednom mestu, sretnu i druže tih deset dana.
Upravo nedostatak jednog prostora koji bi funkcionisao kao „Klub Jugoslovena“ (koji postoje u svim zemljama gde je jaka naša dijaspora) bio je jedan od razloga zbog kojeg je i ambasador Jugoslavije dr Dušan Batakovic organizovao prijem na koji su, osim mnogih Jugoslovena koji žive i rade u Atini, pozvani svi ucesnici festivala. Kompletna atmosfera se ubrzo od zvanicnog prijema pretvorila u sveopšte srpsko veselje, cemu su znacajno doprineli orkestar i hor leskovackog amsambla „Ruzmarin“, a za njima i Sejdicevi trubaci, pa je u ambasadi zaigrano i kolo.