Posle sukoba Srba i Libanaca u Liverpulu

Ovog četvrtka, kada je najavljena nova bitka između zavađenih mladih Srba i Libanaca, policija Liverpula uložila je pojačan napor da održi obećanje – da kontrolom i pojačanim prisustvom obezbedi mirnu večernju kupovinu i boravak u lokalnom „Vestfild“ šoping-centru i na ulicama.
Predveče, na prostoru pred šoping-centrom okupilo se u više navrata nekoliko manjih grupa libanskog porekla, a primećeno je i nekoliko „besnih“ automobila kako, s vremena na vreme, obilaze ovaj kompleks. Policajci su, međutim, prišli svakoj od tih grupa i razgovarali s njima. U slučaju da su hteli unutra, bili su detaljno pregledani, uključujući i kontrolu detektorom za otkrivanje metala.
Radnici obezbeđenja Vestfilda bili su takođe u posebnoj pripravnosti. I reporter „Vesti“ ozbiljno je upozoren da je zabranjeno fotografisanje šoping-centra, čak i izvana, te da je ta odluka donesena kao zaštitna mera od „terorističkih pretnji“.

Kvalifikacije bez sertifikata

Više od 3,5 miliona osoba u Australiji danas živi sa 400 ili manje dolara sedmično.
O ovim nalazima senator Stiv Hačins kaže:
– Imamo mnogo kvalifikovanih ljudi koji su u stanju da rade, ali se njihova stručnost ne priznaje.
Senator navodi da se ovde radi baš o – jugozapadnom Sidneju.

U međuvremenu, nastavljaju se razgovori sa predstavnicima obe zajednice. Moguće je da će, bez obzira što se još svašta može desiti, ceo posao smirivanja situacije biti lakši zbog činjenice da se, po svemu sudeći, radilo o spontanom okupljanju grupa mladih.
Već na samom početku sukoba, na njegovu stvarnu prirodu upozorio je protojerej Rade Radan, dete ovog grada koji svakako poznaje njegovu strukturu i način života. Za razliku od dela australijskih medija koji su odmah prepoznali delovanje „bandi“, on tvrdi da organizovane grupe mladih tamo jednostavno ne postoje, već je okupljanje spontano.
– Kad se dese ovakvi događaji treba da se zna da to nije ni srpski, ni libanski, ni problem bilo koje druge etničke zajednice zasebno. To je opšti problem zapadnih predgrađa Sidneja. Tuče su tamo način života, nažalost. Zato, jer nema dovoljne društvene i socijalne strukture, pozorišta, sportskih terena…, gde bi se mladi okupljali i korisno trošili svoje vreme i energiju.

Ministarka preselila

Jugozapad izgleda manje privlačan čak i za političare kojima je to – izborno područje. Tako su, baš u četvrtak, reporteri „Dejli telegrafa“ saopštili kako je ministar u vladi Novog Južnog Velsa Riba Mar, napustila stan u Kenli Vejlu u kome je živela i preselila u daleko atraktivniji Kudži, na obali, gde je kupila apartman za 425.000 dolara. Novinarima je izjavila da joj je istekao ugovor i da će se vratiti nazad na zapad, čim bude mogla da kupi imanje. Stanovnici na njenoj bivšoj adresi u Kenli Vejlu kažu da je nisu videli više od šest meseci.
– Da li je to nju sramota da živi ovde? – pitao je jedan od njih.

Najjednostavnije će za novinare biti da se, nakon negativne slike koja već postoji o obe grupacije, sada to svede na već postojeće predodžbe o nama ili Libancima. Najveća greška će biti da se na decu nakalemi satanski lik. Ja neću da kažem da u svakoj grupi možda i nema prestupnika, ali niko od njih nije rođen da bude prestupnik…To je pre svega posao opštine i državnih ustanova da sve to sagledaju i reše kako treba. Neodgovorno je očekivati da isključivo etničke zajednice rešavaju opšti društveni problem.
Vrlo bliska ovom razmišljanju o opštem stanju na ovom području je i upravo saopštena analiza (preneo SBS Radio), koja tvrdi da su useljenici i izbeglice, posebno oni sa zaštitnim vizama, izloženi većem riziku od siromaštva nego mnogi drugi Australijanci. Ovo zato što je useljenicima i dalje smanjen pristup učenju jezika, obrazovanju, zdravstvenim i socijalnim službama. Veliki problem je i što kvalifikacije s kojima dolaze ovamo nisu priznate.