Osvecena Lazarica

16. septembar, uci ce u anale parohije „Sveti knez Lazar“ u sidnejskoj Aleksandriji. Na taj dan, naime, ponovnim osvecenjem, oznaceno je okoncanje dugogodišnjeg projekta uredenja u kome je nekadašnja skromna protestantska bogomolja preobražena u pravoslavni hram izuzetne lepote.
Vec sada bez preterivanja može se reci da je arhitekturom, ali, posebno, unutrašnjim uredenjem – živopisom, ovaj hram zasigurno obezbedio mesto u riznici kulturnih znamenitosti ovog podrucja i šire.
Osvecenje i svetu liturgiju vodio je episkop australijsko-novozelandski Nikanor, zajedno sa sveštenicima iz Kanbere i Sidneja – Ilijom Dragosavljevicem, Miodragom Pericem, Radom Radanom, Srboljubom Mileticem i Nikolom Bilicem.
Govoreci zatim pred prepunom Lazaricom, vladika Nikanor podsetio je na Hristove zapovesti o ljubavi prema Bogu i prema bližnjima, rekavši da su to „dve zapovesti od kojih zavisi naše rodenje, naš život i naša smrt i od nas sad zavisi hocemo li mi kao hrišcani pravoslavni, kao sledbenici Hrista Boga, ispuniti te dve zapovesti. Jer, ako ne budemo ljubili svakoga coveka kao samoga sebe, kako cemo pokazati da Boga ljubimo?“
Govoreci o ozbiljnosti poslednjih dogadaja u svetu, vladika Nikanor je zatim naglasio:

Unapredenja Radana i Bilica

Vladika Nikanor je saopštio i unapredenja – mesnog paroha Rade Radana u cin protojereja, a Nikole Bilica iz misionarske parohije „Svetog Simeona“ u protonamesnika.
Vladika je iskreno cestitao i Miši Zaricu, predsedniku i svim clanovima Crkvenog odbora i parohije na poduhvatu koji su, sa svojim parohom Radanom na celu, zapoceli, vodili i uspešno priveli kraju, ostvarivši, kako je rekao, veliki podvig i veliku žrtvu.

– Svesni smo i svedoci smo stradanja i muka koje nedužni ljudi trpe. U najnovijoj nesreci u Americi stradali su nedužni i nemocni, iz necijeg hira, mržnje možda, osvete… Mi, kao pravoslavni hrišcani možemo da kažemo da su stradali jer njihovi ucitelji nisu imali ljubavi prema Bogu, kao prema onome koji propoveda mir i govori nam da i mi treba da oprostimo onako kako Bog oprašta. Zakon je Božji jedno, a zakon je ljudski drugo. Najbolje je kada su ljudski zakoni usaglašeni sa zakonom Božjim – onda ce biti blagoslova i na zemlji i medu ljudima. Ali, onda kada ljudi izgube duhovni kompas, kada izgube put koji vodi ka Bogu, onda ljudi postaju neljudi, onda se zlo zacari na zemlji, i onda nastaju stradanja – rekao je vladika Nikanor i na kraju porucio:
– A da ne bude toga do nas, treba da mi, svako sebe na prvom mestu, da ispravimo, da koliko možemo pomognemo i bratu slabom ili sestri da se i oni poprave – to je ono što od nas Gospod traži. Ostalog ce svega biti, Bog nas nece ostaviti ni gladne, ni žedne, ni neodevene, ni neobuvene, ako budemo izvršavali NJegovu svetu volju.
Tokom popodneva, parohijani su priredili banket povodom osvecenja svog hrama.